Zbor Narodne Garde se osnovao u Dubrovniku početkom lipnja 1991. na Rašici. Ustrojene su dvije satnije i raspoređene u Čepikuće tijekom kolovoza iste godine. Satnije su imale po tri voda, a svaki je vod imao po tri desetine. Nakon obuke, na dan 15.rujna 1991. po vodovima branitelji su bili upućeni na prostor od Osojnika do Prevlake.
Jedan vod kojem je zapovijedao Božan Šimović zadržao se u Čepikućama, uz zapovjednika Marka Mujana. Uz pripadnike MUP-a i DRAGOVOLJACA ova je ekipa odigrala ključnu ulogu u jednoj od najvažnijih borbi u obrani ovog kraja. Podsjetimo, 01. listopada su crnogorski rezervisti i JNA iz smjera Ravnog i Trebimlje krenuli prema Čepikućama, u napad gdje su ih dočekali hrvatski branitelji i spremno dočekali okupatore, piše Crodex.
Organizaciju obrane preuzeo je general Mate Šarlija Daidža
Prvog dana listopada 1991. crnogorski rezervisti i dvije bojne crnogorske brigade JNA Sava Kovačević iz smjera Ravnog i Trebimlje, krenuli su prema Čepikućama. Pod zapovjedništvom generala Milana Torbice, krenuli su u napad koji su spriječili hrvatski branitelji. Ova pobjeda, kažu vojni analitičari, spasila je Dubrovnik od sudbine Vukovara. Agresori su pretrpili gubitke, a među poginulima bili su zapovjednik i dozapovjednik formacije. Veći dio od 400 pripadnika JNA i rezervista povukao se prema Trebimlji odakle su minobacačima uzvratili po hrvatskim snagama.
Neprijatelji su potom napravili odmazdu u selu Ravno, selo potpuno zapalili, ubili dvadeset i dvoje ljudi, devetnaest odveli u koncentracijski logor u Bileći, a neki su civili poslani da pokupe tijela poginulih.
U Čepikućama je 1.10.1991. agresorskoj vojsci bilo jasno kako neće prošetati kroz ovaj dio Hrvatske. Bili su iznenađeni napadom hrabrih hrvatskih bojovnika. Pripadnici ZNG-a, MUP-a i dragovoljci Domovinskog rata držali su ovu liniju obrane punih 53 dana i potpuno poremetili neprijateljsku strategiju.
Zašto hrvatska javnost ne zna previše o ovoj bitci, zašto je mediji uporno negiraju? Ovo je mjesto na kojem nećete vidjeti političare, već samo dio onih koji su branili ovaj kraj. Nakon mise u Trebimlji, branitelji se svake godine okupe oko bijelog križa, rada Mata Vuletića, a potom na druženju kod obitelji Tomislava Batine, jednog od inicijatora ovog okupljanja, a ujedno i brata poginulog branitelja Ante Batine, koji je svoj život izgubio 08. srpnja 1992. na Južnom bojištu.
Ne znaju za Čepikuće mnogi Hrvati, ali znaju Crnogorci. Naime, Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore pokrenulo je istragu “o ubojstvu 24 pripadnika JNA tokom 1991. i 1992. godine na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Predmet je formiran nakon prijave Udruženja boraca ratova od 1990. godine Crne Gore i nalazi se u fazi izviđaja.”
Udruženje je tužilaštvu dostavilo informaciju o likvidaciji 24 pripadnika JNA i ranjavanju 40 vojnika u Čepikućama, Ivanjici, Osojniku i Grabu 1. listopada 1991. godine.
“U mjestu Čepikuće kod Dubrovnika ubijeni su Ranko Bojić, Vojislav Bulatović i Tomislav Bulatović iz Kolašina, Željko Pandurica i Milovan Smolović iz Mojkovca i Radisav Srdanović i Rasim Muradbašić iz Podgorice. U dopisu Udruženja boraca navedeno je da je uz pomoć Konavljanina Luke Korde, predsjednika općinskog HDZ-a, i njegovog brata Đura, te uz logističku podršku rukovodilaca Dubrovnika Željka Šikića i Petra Poljanića, u ljeto 1991. godine u Konavlima organizovano vrbovanje, obučavanje i naoružavanje dobrovoljaca pripadnika zbora narodne garde (ZNG)”
Slijedi popis branitelja Čepikuća koji je sastavio Marko Mujan:
Pripadnici iz sastava 1. samostalne ‘A’ bojne ZNG pri 116. Br. HV Dubrovnik-Metković
1. Marko (Marko) Mujan, 07.01.1960. Korčula, – zapovjednik 1. samostalne bojne ZNG
2. Božan (Mijo) Šimović, 24.07.1961. Zvirovići (Čapljina), BiH – zapovjednik 2. satnije
(poginuo 8.11.1992. – Šćepan križ, Hodovska visoravan, BiH)
3. Rade (Ivan) Barišić, 13.07.1964. Studenci (Ljubuški), BiH – zapovjednik 1. voda 2. satnije
4. Vlaho (Vlaho) Kristović iz Dubrovnika, 21.01.1965. Senta (Vojvodina) – gardist (preminuo)
5. Luko (Mustafa) Čampara,19.10.1970. Dubrovnik – gardist (preminuo)
6. Dragan (Luka) Jogunica, 19.10.1962. Neum (upisano Čapljina), BiH – gardist
(ranjen u bitci)
7. Baldo (Ivan) Bilić, 25.06.1971. Dubrovnik – gardist
8. Mirko (Ivan) Šimović, 30.08.1959. Hercegovina – zapovjednik 1. Desetine
ranjen na Čepikućima pad ručne bombe TUP-ovke koja je bila kod Pera Šimunovića
9. Mario (Miljenko) Dragičević, 22.07.1960., Dubrovnik – gardist
10. Luko (Ivo) Milosavić, 24.03.1969. Dubrovnik – gardist
11. Robert (Tihomir) Boroje, 11.10.1971. Ravno, BiH – gardist
12. Željko (Blažo) Brkić iz Kune Pelješke, 01.12.1967. Ljubuški, BiH – gardist
13. Ante (Mato) Grljević, 26.08.1969. Ošlje, Dubrovnik – gardist
14. Ljupko (Augustin) Kajić, 13.02.1967. Zenica, BiH – gardist
(tragično preminuo26.9.1992.- Dubrovnik)
15. Ilija (Jure) Žepić, 02.04.1958. Živinice, BiH – gardist
16. Niko (Mato) Miloslavić, 12.04.1970. Dubrovnik – gardist
17. Adam (Ivo) Zečević, 17.01.1970. Remscheid (Njemačka) – gardist
18. Mate (Žarko) Brajković, 01.03.1969. Zvirovići.BiH – zapovjednik 2. desetine
19. Miro (Marjan) Maslać, 20.08.1966. Neum (upisano Čapljina), BiH – gardist
20. Nizam (Behrem) Turnadžić, 20.01.1968. Rovaši (Vlasenica) Zenica?? BiH – gardist
21. Pero (Antun) Šimunović, 05.06.1966. Dubrovnik – zapovjednik 3. desetine (ranjen u bitci)
22. Zdravko (Marko) Katušić, 23.04.1970. G. Vakuf/Uskoplje, BiH – gardist
23. Željko Slišković, 29.01.1968. Imotski, – gardist
24. Osman (Ajet) Musli, 10.01.1964. Skoplje (Makedonija) – gardist(ranjen u bitci)
25. Niko (Jure) Mrvalj, 07.04.1972. Čapljina, BiH – gardist(ranjen u bitci)
26. Denis (Milenko) Tešanović, 09.09.1972. Vukovar – gardist
27. Vjekoslav (Čedo) Bebek, 14.09.1972. Ljubuški, BiH – gardist, ranjen u nogu u bitci Čepikuće od granate)
28. Ivica Butigan, 03.12.1971. Neum, BiH – gardist (poginuo 25. XI. 1991. Doli-Ston)
29. Zlatko (Nedjeljka) Kovač “Dugi” iz Dubrovnika, 13.05.1961. Bileća, BiH – gardist
30. Ante (Branimir) Kalina, 01.10.1963. Dubrovnik – gardist
31. Jozo (Nikola) Čuljak, 12.02.1969. Risovac (Jablanica), BiH (ubijen 09. 08. 1992. – Kruševo, BiH)
32. Antun Milić, 21.01.1970. Slano – gardist
33. Vlatko (Ivo) Cvjetanović, 16.07.1964., Ston – gardist
34. Stjepo (Rade) Anđelić, 12.09.1956., Dubrovnik – gardist
35. Perica (Vinko) Mijović iz Konavala, 30.04.1961., Herceg Novi, C.Gora – gardist
36. Miho Šimunović, 29.10.1971. – gardist
37. Robert Nosić, 26.01.1970., Ljubuški, BiH – gardist (ubijen 24. XI. 1993. – Mostar)
Dragovoljci u postrojbi 1. samostalne ‘A’ bojne ZNG
1. Boro ( Milan) Rupčić iz Hardomilja (Ljubuški) – zapovjednik dragovoljaca (pripadnik ZNG)
2. Jure ( Milan) Rupčić, r. Hardomilje (Ljubuški), BiH
3. Božo (Miho) Ćurčija, 29.01.1959.
4. Dubravko Mage
5. Niko Radulović
6. Ramo Karamehmet
7. Fadilj Haliti – Šok
8. Šaćir (Muradif) Petković
9. Krasnodar Galić (Tačak), rođen 1971. (ranjen 25.01. 1993. – Busovača, BiH, tragično preminuo-ubijen 27.03.2007. – Ljubotići, Široki Brijeg, BiH )
10. Dražen Heer (kasnije otkrio prezime Džeba)
11. Ivan Šutalo
12. Miro Lončar
Policija
1. Marko Potrebica – zapovjednik pričuvne policije Čepikuće
2. Nikša Bandur iz Čepikuća
3. Ivo Rabadžija iz Čepikuća
4. Ivo Sutić iz Podimoća
5. Ivan Delalija iz Čepikuća“
Klemo Manenica zapovjednik Policijske postaje MUP-a Ston sa skupinom veličine voda
Odjeljenje/vod MB 82 mm iz pričuvne ZNG Dubrovnik, kojim zapovijeda Ivica Sentić – od njih 22 nakon bitke ostali su na ovom dijelu bojišta najduže:
1. Tomislav Mikulić iz Cavtata
2. Sašo Novevski iz Zvekovice (Cavtat)
3. Ivo Rana iz Dubrovnika,
4. Pietro Diceglie iz Dubrovnika,
5. Đuro Gleđ iz Knežice (Dubrovnik) umro 10.12.1997.
Također su nakon bitke jedno vrijeme ostali:
6. Stijepo Rušćić iz Bosanke ( Dubrovnik),
7. Niko Prišlić, iz Dubrovnika
8. Niko Radiš iz Dubrovnika
9. Branko Štrok iz Dubrovnika
10. Josip-Braco Vukovac iz Dubrovnika
11. Željko Ždrakić iz Dubrovnika
Nijaz Batlaka – Mate Šarlija Daidža uspio je doći u Čepikuće 1. listopada navečer.