Foto:Dijalog.hr
Autor: Alen Fućak/Dijalog.hr
Rekonstrukcija
Duhovni boj za ljudske duše traje još od kad je zmija pristupila Evi i to znaju svi koji imaju duhovna ticala i pripadaju judeokršćanskom civilizacijskom krugu, a da je taj boj ušao u novu, intenzivniju, fazu isto tako postaje svakim danom sve jasnije. U relativiziranju moralnih vrijednosti nova realnost potiskuje naravni zakon i društvo u cjelini ulazi u stanje sve većeg kaosa dok grijeh i krepost u srcima ljudi zauzimaju sve čvršće pozicije. Društvo se radikalizira, loši postaju sve gori, a dobri sve bolji, zlo sve perfidnije, a dobro sve hrabrije.
U središtu tog boja našla se i Katolička Crkva kao nositeljica Kristova nauka i “sol zemlje”.
Katolička Crkva u Njemačkoj i Austriji pokleknula je pred nasrtajem subverzivne teologije koja relativizira grijeh i u crkvene odnose ugrađuju se protunaravni zahtjevi. U katoličkim školama izučava se rodna teorija, dugine zastave vise s crkava, a katolički LGBTIQA+ aktivisti propovijedaju na misama.
Nakon Njemačke i Austrije i Crkva u Hrvatskoj našla se pod istim tim napadom i sasvim je očita namjera da se po uzoru na Crkvu u tim zemljama i naša podloži agresivnoj rodnoj ideologiji i LGBTIQA+ propagandi.
Ova je činjenica postala jasnija nakon što je petoro katoličkih intelektualaca, od kojih četiri svećenika, 24 puta “propustilo” pogledati materijale za sjednice odnosno zapisnike s istih i 8 puta “slučajno” glasalo za uvođenje rodnih studija u raznim tijelima Zagrebačkog sveučilišta.
Iznenađeni činjenicom da se neki medij usudio propitivati njihove poteze i objaviti komentare o njima, a još više zbog reakcije javnosti, dvojica katoličkih dekana nisu se najbolje snašli pod pritiskom i poslali su objavu za medije u kojoj su pokušali opravdati svoje poteze navodnom nepažnjom i obiljem materijala koje je trebalo proučiti i usput izrazili kajanje zbog svojih propusta te ponudili svoje mandate na raspolaganje.
Nadbiskup Kutleša uskoro je javno izrazio svoje neslaganje s rodnom teorijom u intervjuu Večernjem listu, a nakon što je zahvaljujući i našim tekstovima postalo jasno kako su dekani obmanjivali i njega i cjelokupnu javnost iz crkvenih krugova stigla je vijest kako će ostavka dekana prof.dr.sc. Šimunovića, na njegovo (ipak) veliko iznenađenje i duboko razočaranje, biti prihvaćena.
Dok se još ne zna sudbina preostalo četvero profesora za koje su također najavljene sankcije, oglasio se riječki nadbiskup Uzinić sa skandaloznom izjavom u emisiji Hrvatskog radija 9. rujna 2024. “Susret u dijalogu” voditeljice i urednice Blaženke Jančić kako rodnu teoriju treba izučavati na katoličkim fakultetima uz neskrivenu podršku katoličkim intelektualcima koji su svojim potezima podržali uspostavljanje Rodnih studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Podrška rodnoj teoriji i izjava kako se ona treba uvrstiti u program katoličkih fakulteta bila je svojevrsni presedan u diskursu hijerarhije u Hrvatskoj. Nakon zauzimanja stava kako rodnu teoriju treba izučavati na katoličkim fakultetima Uzinić je nedavno na propovijedi na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa svoj odmak od crkvenog nauka demonstrirao i nizom spornih teza koje se ne odnose samo na seksualne izopačenosti već na doktrinarne istine vjere o čemu smo također već pisali.
No krenimo redom i pogledajmo kako se razvija ta borba za rodno ravnopravnu Crkvu do ovog trenutka i kakve je posljedice polučila.
Po crkvenim kuloarima može se čuti kako je nadbiskup Uzinić kotirao za izglednog nasljednika Josipa Bozanića, ali to se ipak nije dogodilo. Kad već nije uspio dobiti mogućnost da s najviše pozicije krene u ideološku reformu Katoličke Crkve u Hrvatskoj, nadbiskup Uzinić pokrenuo je pilot projekt rodno angažirane Riječke nadbiskupije koja je trebala poslužiti kao prva pločica domina u nizu kojom će se započeti rušenje tradicionalne Crkve u Hrvatskoj, one Stepinčeve Crkve vjerne Kristovom nauku.
Ovdje moramo zastati i ustvrditi kako namjera ovog teksta nije osuditi riječkog nadbiskupa jer to i nije naša zadaća, ali zato želimo informirati javnost i to primarno onu katoličku, o sukobu vrednota koji se odvija unutar Crkve, a koji će odrediti i sudbinu Crkve u Hrvatskoj. Apsolutno ostavljamo mogućnost kako je nadbiskup uvjeren da se zalaže za pravednu stvar.
On, vrlo izgledno, drži da su njemačka i austrijska Crkva dosegnule viši civilizacijski nivo nego što je to slučaj s Crkvom u Hrvatskoj. Zalažući se za subverzivnu transformaciju spreman je preuzeti ulogu žrtve, stanovitog mučenika uvođenja rodne ideologije ili, da se izrazimo terminom kojeg on podržava, rodne teorije, u život Crkve u Hrvatskoj.
Za ostvarenje svog nauma nadbiskup je okupio sve subverzivne snage koje je imao na raspolaganju i uspostavio savezništva s krugovima koji se slažu s njegovim ciljevima poput onih lijevo radikalnih, protestantsko protukatoličkih i religijsko jugounitarističkih.
Utjecaj na kler i vjernike pokušao je maksimizirati naklonošću njegovom liku, a još više njegovom subverzivnom djelovanju, koje uživa od strane lijevo liberalnih, ionako najutjecajnijih medija u Hrvatskoj u kojima je rado viđen gost i jedini od biskupa kojega oni prikazuju u pozitivnom kontekstu.
Njima je pridodao svoju Facebook stranicu kao i stranicu Riječke nadbiskupije te nadbiskupijski časopis Zvona.
Ovi medijski kanali pod upravom su angažiranih laika baš kao i njegove tribine i teološki susreti koje organiziraju isti ti ljudi.
Ubrzo su ovi kanali počeli producirati svoje subverzivne sadržaje ili prenositi iste s drugih subverzivnih religijskih portala koji također čine meku silu za osvajanje Crkve u Hrvatskoj, a sačinjavaju je u prvom redu portali Tockazarez i Fratelanza.
Iz tih je izvora Uzinić regrutirao svoje najpovjerljivije suradnike, a vrlo malo prostora ostavio je za pripadnike klera, čak i one koji bi po svojim funkcijama i habitusu bili najprirodniji izbor.
Tko su onda najbliži domaći i inozemni suradnici u ostvarivanju ciljeva Uzinićeve subverzivne teologije?
Marko Medved
Najbliži suradnik Mate Uzinića nije, dakle, ni generalni vikar ni ekonom nadbiskupije, nije ni neki poglavar redovničkog samostana, a nije ni svećenik. U ključnog Uzinićevog suradnika prometnuo se dr. sc. prof. Marko Medved, rođen 1974., doktorirao na Fakultetu crkvene povijesti Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu koji radi kao izvanredni profesor na Katedri za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta u Rijeci.
Inteligentan i sposoban, ovaj pedesetogodišnjak, neoženjen i bez djece vrlo je agilan u zagovaranju rodne ravnopravnosti unutar crkvenih odnosa, a riječkoj je javnosti nedavno skrenuo pažnju na sebe Facebook objavom u kojoj je zagovarao koncept otvaranja Olimpijskih igara u Parizu koju je ubrzo obrisao, ali ipak prekasno da ne bi postala hit poruka koja se dijelila po raznim Viber i WhatsApp grupama riječkih vjernika.
Svakako valja napomenuti i kako je profesor Medved na stranicama Zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci naznačen kao “voditeljica” kolegija “Sociologija zdravlja” gdje je u izvedbenom nastavnom planu pod rednim brojem 17. navedena tema pod nazivom “Posebne teme sociologije zdravlja: spol, rod i zdravlje” (socijalna konstrukcija spola i roda, rod i zdravlje; muško vs. žensko zdravlje).
Je li se potkrala greška ili je profesor Medved tražio da se naznači kao voditeljica kako bi na ovaj način ukazao da je rod subjektivni doživljaj, a ne biološka datost ostaje za utvrditi.
Svoje rodno-kršćanske stavove Medved rado demonstrira ispod tuđih objava na društvenim mrežama kao na primjeru ispod gdje traži razumijevanje stvarnosti i kršćansku solidarnost za rodnu zavrzlamu s fotografije.
Svakako je zanimljiva činjenica i kako je Marko Medved postao član Vijeća za laike HBK kojeg vodi nadbiskup Uzinić. Pri tom valja podsjetiti kako je članica tog vijeća i Blaženka Jančić autorica spornog intervjua na Hrvatskom radiju u kojem je Uzinić izrekao kako Rodnu teoriju treba izučavati i na katoličkim fakultetima.
Treba istaknuti i kako je profesor Medved, najutjecajnija osoba u nadbiskupijskom glasilu Zvona te da je i dobitnik godišnje nagrade Grada Rijeke koji je prihvatio njegov multimedijalni projekt nove sinteze povijesti Rijeke za kojeg je već najavio da će ga napraviti u suradnji s izdavačkom kućom Ex libris koju vodi drugi važan Uzinićev suradnik, protestantski teolog dr. sc. Zoran Grozdanov.
Zoran Grozdanov
Dr. sc. Zoran Grozdanov je profesor u Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu i urednik izdavačke kuće Ex Libris. On je i autor knjige „Domovina slikana tamjanom“. Ova knjiga se bavi, kako piše Željko Bistrović na HKV.hr, citirajući Branka Sekulića sa Sveučilišta Ludwig-Maximilian u Münchenu, “konkretnim političko-teološkim diskursom usmjerenim ka dekonstrukciji (etno)nacionalističkog narativa koji se ugodno smjestio unutar vjerskih zajednica“.
Indikativno je kako u knjizi Grozdanov navodi podatak kako je “nakon osvajanja Knina izbjeglo više stotina tisuća protjeranog srpskog naroda”.
Ovaj je podatak potpuno netočan, radilo se o 130 tisuća, ali višestruko manipulativno uvećan broj konkretnije potkrepljuje njegove teološke jugounitarističke teze.
Nakon što se pozabavio dekonstrukcijom nacionalnog u svojoj idućoj knjizi Grozdanov je sa Stipom Odakom tražio novi zajednički okvir u djelu naslovljenom “„Balkanska kontekstualna teologija“.
U intervjuu u Novostima, portalu Srpskog nacionalnog vijeća, Grozdanov navodi kako je potrebno primjenjivati princip kontekstualne teologije koja osluškuje potrebe ljudi i vremena. Takav pristup sasvim sigurno odgovara i namjerama nadbiskupa Uzinića koji kao potrebu vremena vidi rodno uređenu Crkvu.
U tom intervjuu kojeg se može vidjeti ovdje, Grozdanov se kritički osvrće na blaženog kardinala Alojzija Stepinca, negoduje zbog referenduma o definiciji braka, hvali Istanbulsku konvenciju i suprotstavlja se vjerničkom narativu koji podržava nacionalni identitet.
U Ex Librisu Grozdanov je objavio i djela kao što su ono Summa atheologiae: “Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg”, Borisa Dežulovića, o kojem ne treba trošiti riječi jer je već iz naslova knjige i imena autora sve jasno te “D’Annunzijev potpis”, Ferruccia Burburana i Zlatka Moranjaka u kojem se veliča D’Annunzio, osnivač prve fašističke države na svijetu, bludnik i razvratnik.
Pod vrhunac subverzivnog djelovanja Zorana Grozdanova ipak možemo svrstati njegov konkretan angažman u radikalno lijevoj političkoj platformi Možemo! kojoj je bio predstavnik inicijalnog odbora riječke organizacije u što se možete uvjeriti ovdje, a potom agitirao u njihovom video spotu u kampanji za parlamentarne izbore.
U intervjuu srpskom portalu teologija.net Grozdanov ističe kako Uzinić radi dobru stvar, kako je na poziciji ozbiljne moći u Crkvi, a ponaša se kao manjina i stanje u njoj pokušava razdrmati.
Dalibor Milas
Iduća važna karika u Uzinićevu krugu je profesor Dalibor Dado Milas.
Bivši fratar, inače doktor pastoralne teologije i socijalne etike, navodna je žrtva bosanskohercegovačkog HDZ-a i tamošnjih crkvenih struktura iako nikada nije konkretno izrekao što se točno dogodilo.
Nakon sukoba s autoritetima, Dado Milas je otišao živjeti u Graz gdje se zaposlio u nominalno katoličkom obrazovnom kompleksu Augustinum koji obuhvaća vrtiće, osnovnu školu, gimnaziju i fakultete i gdje je proveo osam godina, a napustio ga je pred mjesec dana.
Valja napomenuti kako profesor Milas dobiva prostora koliko god želi u hrvatskim srednjostrujaškim lijevo liberalnim medijima, bilo kao gost, bilo kao autor. U svojim tekstovima kritizira Crkvu i prikazuje je kao filoustašku vjersku organizaciju dajući tako svoj obol dekonstrukciji nacionalnog okvira na kojem očito zajednički rade pripadnici riječkog subverzivnog teološkog kruga.
Kao i ostali njegovi pripadnici i Dalibor Milas podržava program otvaranja Olimpijskih igara u Parizu, ali zato proziva katolike zbog mržnje, agresije i neukosti kad kritiziraju spomenutu manifestaciju. Komentar na njegov nastup na Večernji.tv pisao je Teleskop, a može se pogledati ovdje.
Zanimljivi su i naslovi njegovih kolumni poput “Kome su problem dugine boje ili muzika DJ-svećenika? Zadrtima, koji ne kuže da Isus voli i techno“, ili recimo “Zašto su nam, uz sve izazove, homoseksualci neprijatelji?” a u više navrata Milas veliča poteze riječkog nadbiskupa poput njegove izjave o homoseksualcima u kolumni “Istup Mate Uzinića: Nadbiskup hrabro stao u obranu odbačenih“.
Pogledali smo što po pitanju teme koja očito zaokuplja profesora Milasa nudi institucija za kojuje radio osam godina i već jednostavnim pretraživanjem na internetskim tražilicama naletjeli na zanimljive objave. Tako se u “ponudi” Augustinuma našao sveučilišni tečaj naziva “Rodno pravedna egzegeza”?
U opisu tečaja koji se može pogledati ovdje na 55. stranici se navodi kako je prikazan pregled biblijskih tekstova koji su u tradicionalnoj egzegezi tumačeni s ozbiljnom rodnom pristranošću. Te kako se odabranim primjerima pokazuje raznolikost. Također se navodi kako je povijest prihvaćanja dovela do nekih mizoginih perspektiva i njihovih posljedica sve do pravnog statusa žena i LGBT osoba.
Ono što je jednako interesantno u radu kampusa Augustinum su i njihovi javno objavljeni izvještaji pa smo naletjeli na jednog koji se može pogledati ovdje, a koji govori o završetku sveučilišnog studija spolnog odgoja u kojem se navodi kako je “grupa sastavljena od srednjoškolskih odgajatelja, socijalnih odgajatelja i osnovnoškolskih odgajatelja, zajedno prerasla u grupu za razmjenu iskustava tijekom tečaja te kako su studenti posebno cijenili kod ovog sveučilišnog kolegija činjenicu da je njime obuhvaćeno više različitih područja predmeta: biologija, empatija i socijalno učenje, svijest o tijelu kao i osnove queer i rodnih studija, rod i moć jezika, raznolikost i intersekcionalnost.
“Teorija je uvijek bila kombinirana s mnogo praktičnih vježbi i metoda koje su se prije svega mogle isprobati” stoji u spomenutom izvještaju.
Ne znamo koje su praktične vježbe i metode studenti isprobavali, ali podsjećamo, kako se radi o Augustinumu u Grazu, katoličkom edukacijskom kampusu u kojem se školuje oko dvije i pol tisuće učenika i studenata.
Vrlo izvjesno je nadbiskup Uzinić imao pred očima primjer Augustinuma kad je govorio kako rodnu teoriju treba izučavati na katoličkim fakultetima, a skupina intelektualaca koji bi bili predavači na takvom studiju već su njegovi najbliži suradnici.
Jadranka Rebeka Anić
Ovoj skupini predavača na Katoličkim rodnim studijima vrlo izvjesno bi se pridružile katoličke feministice poput Jadranke Rebeke Anić. Ova doktorica katoličke bečke teologije i znanstvena savjetnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar – Split, autorica je znanstvenog rada “Kako razumjeti rod? Povijest rasprave i različita razumijevanja u Crkvi” kojeg je objavila 2020. u znanstvenom časopisu Diacovensia.
Časopis »Diacovensia« je znanstveni časopis Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. U svom radu Jadranka Rebeka Anić problematizira stav unutar Katoličke Crkve o rodu kao i prevladavajuće uvjerenje kako se rodni ideolozi bore protiv Katoličke crkve.”
Recenziju knjige Jadranke Rebeke Anić koju je napisao još jedan bivši svećenik, prof. dr. sc. Ivo Džinić.
Dr. sc. Jadranka Rebeka Anić o svojim je stavovima vrlo otvoreno govorila i u intervjuu koji je objavljen u Zvonima.
Jadranka Rebeka Anić bila je i gošća na drugim Mediteranskim teološkim susretima.
Ovi susreti nastavak su dvaju izdanja Ljetne škole teologije Dubrovnik gdje su također za predavačice pozivane feminističke teologinje koje se javno suprotstavljaju nauku Crkve i zagovaraju kontracepciju, pobačaj, ukidanje celibata, a zalažu se i za rodnu ravnopravnost i LGBT ideologiju.
Tina Beattie
Na prvim je susretima sudjelovala Tina Beattie koja opravdava legalizaciju pobačaja, ređenje žena i homoseksualne unije, a čije je zablude i krivovjerja najbolje razradio portal katoličkih teologa Vjera i djela u tekstu Petra Marije Radelj.
Teresa Forcades i Vila
Na drugom izdanju Ljetne škole Dubrovnik gošća je bila španjolska političarka i časna sestra Teresa Forcades i Vila. Zanimljivo je, kako je ona već u Hrvatskoj gostovala i prije i to još 2017. kao političarka u “Filozofskom teatru” Hrvatskog narodnog kazališta kojeg je vodio Srećko Horvat, medijski korifej hrvatske ljevice kako ga je nazvao Goran Andrijanić u svom tekstu na Bitno.net.
U lijevo liberalnim medijima u njenom slučaju nije bilo ni govora o nespojivosti političkog angažmana i redovništva i nužnosti poštivanja načela sekularne države. Razumljivo, ona ipak pripada radikalno lijevom političkom krugu, istom onom kojem pripadaju i mediji koji je uzdižu u nebesa. Možemo zamisliti kakva bi se gungula podigla da se neki fratar odluči politički angažirati u HSP-u.
Marianne Heimbach-Steins
Nakon Uzinićeva prelaska u Riječku nadbiskupiju Ljetna teološka škola Dubrovnik je zamrla, ali su zato pokrenuti Mediteranski teološki susreti, zamišljeni kao susreti studenata teologije viših godina katoličkih, pravoslavnih i protestantskih fakulteta, apsolvenata i polaznika poslijediplomskih teoloških studija u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i drugim zemljama ili da budemo konkretniji “iz regiona”.
Na prvom izdanju nastavka subverzivnih teoloških susreta na novoj lokaciji zvijezda je bila još jedna feministička teologinja – Njemica Marianne Heimbach-Steins, kojoj su u fokusu njenih zalaganja rodna ravnopravnost i ređenje đakonica.
Branko Jurić
Osim ovdje nabrojanih postoji cijeli niz drugih suradnika koji bi zdušno radili na uvođenju Katoličkih rodnih studija u Crkvu u Hrvata. Da bi to bilo moguće potrebno je najprije raditi na promijeni Kristova nauka ili kako je to lijepo rekao još jedan pripadnik subverzivnog teološkog kruga, Branko Jurić, bivši vicerektor Papinskog teutonskoga zavoda u Vatikanu, a sada ravnatelj Katolickog Skolskog Centra sv. Franjo u Tuzli, u intervjuu Novom listu, “za novo razumijevanje Kristova nauka”.
Jurić navodi kako je “Kristov nauk nepromjenjiv, ali je promjenjivo naše razumijevanje njegova nauka. To je ključno.”
Složili bismo se kako je upravo ovo ključna formula po kojoj zlo želi iskrivljavati Sveto Pismo i istine vjere sadržane u Kristovom nauku odnosno Evanđeljima.
Da se radi o bliskom Uzinićevom suradniku potvrđuje i činjenica da je Jurić predstavljao zbornik radova „Teologija u dijalogu“ na Mediteranskim teološkim susretima u Rijeci.
Fra Ivan Šarčević
Branku Juriću je društvo na predstavljanju zbornika pored već spominjanih Grozdanova i Medveda činio i fra Ivan Šarčević.
Ovaj teolog i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, gdje predaje pastoralnu teologiju i katehetiku, dijeli Uzinićev animozitet prema moliteljima na trgovima, a karizmatsku molitvu vidi kao nadriliječništvo.
Poput Grozdanova i njegovi stavovi smjeraju dekonstrukciji nacionalnog narativa unutar vjerskih promišljanja. Šarčevićeva zalaganja mogu se iščitati iz njegova intervjua već spominjanom subverzivno teološkom portalu fratellanza.net koji se može pogledati ovdje.
Kompromisi s Đavlom
Sve u svemu, Subverzivna teologija koju zastupa nadbiskup Uzinić sa svojim suradnicima nipošto nije bezazleni otklon jednog biskupa i nekolicine njegovih suradnika od naučiteljstva Crkve. Ovdje se radi o značajnoj skupini intelektualaca koji Crkvu ne napadaju izvana već su se ugradili u njene strukture i pripremaju je za značajne promjene koje su prije desetak godina započele u Njemačkoj i Austriji, a nastavit će se događati i u drugim katoličkim zemljama odnosno njihovim Crkvama.
Ne dvojimo kako rodna teorija, pobačaj i ostali kompromisi s realnostima suvremenog svijeta i njegovim knezom, Đavlom, za koje se zalaže subverzivna teologija, otvaraju vrata paklena. Na sreću, ta vrata ipak Crkvu na kraju neće nadvladati, a u to smo potpuno sigurni jer nam je to obećanje dao sam Isus Krist.
Međutim, utjecaj subverzivne teologije uzrokovat će otpad od vjere velikog broja kršćana i katolika koji uz ove promjene budu pristajali. Oni koji će ostati vjerni Kristovu nauku, koji mu neće davati “novo razumijevanje” bit će u manjini, bit će ismijavani i naposljetku u nekim društvima i progonjeni.
Ali neće u svim narodima ni na svim područjima biti ista situacija. Hrvatska ima posebno mjesto u srcu našega Gospodina jer je njegov zemaljski zaštitnik sv. Josip zaštitnik i Hrvatske, jer je njegova Majka nesporno jedina priznata Kraljica Hrvata, koja nam u tolikim svetištima, oko obiteljskih stolova i u miru hodočasničkoga hoda, a u Međugorju već 43 godine neprestano ulijeva nadu, donosi ljubav i priprema nas za događaje koji će uslijediti i i jer patnje i kreposti tolikih svetih muškaraca i žena od apostolskih učenika do danas nadahnjuju stanovnike Hrvatske i natapaju mučeničkom krvlju i Božjom milošću naše gradove, sela, rijeke, planine, more i polja.
Upravo odnos prema Međugorju i Kraljici Mira pokazuje kojem duhovnom idealu stremi subverzivna teologija.
Ismijavanje Gospe u Rijeci o kojem smo također već pisali nailazi na prešutno odobravanje nadbiskupa Uzinića i kruga oko njega, a razlog je taj što na jednak način oni ismijavaju ukazanja u Međugorju, oni ustvari ionako dijele ideologiju s drugim riječkim subverzivnim krilom koje je organiziralo sporni performans kojeg je, da situacija bude apsurdnija, sufinanciralo Ministarstvo kulture i medija, navodno demokršćanske vlade.
Ako nadbiskup Uzinić doista želi slijediti Krista onda bi bilo korisno da prihvati njegove riječi upućene učenicima koji su ga upitali gdje stanuje, a “On im reče: Dođite i vidjet ćete. Oni dakle odoše, vidješe gdje on boraviše i ostadoše kod njega.”
Zašto nadbiskup ne bi otišao u Međugorje i vidio? Sada je taj čin potpuno u skladu s odlukama pape Franje i Dikasterija za nauk vjere. Kad bi se bar popeo na Križevac, izmolio krunicu na Podbrdu, posjetio Uskrslog Isusa i uzeo kap njegove milosti pa onda dao svoj sud o Međugorju! Onda ne bi bilo razloga da odbija novinare koji su tražili da komentira “nihil obstat”.
Isto tako, kad bi riječki nadbiskup uzeo krunicu u ruke i prve subote stao s moliteljima na trgu pod Marijin plašt, kad bi osjetio tu neizmjernu Majčinu ljubav puno bi lakše ušao u dijalog s moliteljima. Ovako ispada da nadbiskup može ulaziti u dijalog sa svima, s homoseksualcima, pripadnicima drugih vjera, promotorima pobačaja, ali s moliteljima ne može, njih radije javno blati.
Tu nešto nije u redu. Odakle tolerancija i razumijevanje za sve vrste grijeha i grješnika, a osude za molitelje, osude za one koji se zalažu da se iskorijeni pobačaj. Tu nema logike.
Potop subverzivne teologije u anketi
A činjenicu da u njegovim stavovima i potezima nema logike nadbiskup je jednostavno zanemario. Uz medijsku podršku, držao je, i logiku će prilagoditi kao i “razumijevanje Kristova nauka” kako poručuje jedan od njegovih suradnika. Ali, nadbiskup Uzinić se prevario i doživio bolan poraz tamo gdje nije to očekivao. Na najvažnijem polju, na području rada sa svojim svećenicima, Uzinić i njegova subverzivna teologija doživjeli su svoj veliki potop, nadbiskup i svi njegovi subverzivni suradnici do nogu su potučeni.
O čemu se radi?
Nadbiskup je među svojim svećenicima proveo anketu. Odgovori na postavljena pitanja trebali su poslužiti njemu i njegovu “think tanku” da lakše upravlja svojim stadom. Pitanja su bila opće naravi i nijedno škakljivo među njima nije našlo mjesta.
Ali, uvijek ima neko ali, osobito kad Gospa Trsatska, kraljica Jadrana i čuvarica Grada Rijeke spusti svoj blagoslov na svoje predrage sinove, svećenike Riječke nadbiskupije. Naime, u anketnom listiću ostavljen je prostor da svećenici dopišu svoju neku napomenu ili prijedlog i u tom malom prostoru, u toj ušici igle ugurao se Uzinićev “slon u sobi”.
Mnoštvo svećenika prigovorilo je upravo zbog njegovog forsiranja rodne teorije odnosno LGBT ideologije. Kako u svom tekstu navodi braniteljski portal.hr ” kancelar Riječke nadbiskupije Goran Žan Lebović Casalonga predstavio je rezultate anonimne ankete provedene među svećenicima o radu Ordinarijata, pojedinih ureda i samog nadbiskupa Mate Uzinića. Anketi se odazvalo 35 svećenika s područja Riječke nadbiskupije, od njih 64, i mogle su se pročitati riječi odobravanja kao i vrlo kritični komentari”.
A, da su kritični komentari uistinu prevladali potvrđuje i uvodnik urednika Zvona Danijela Delonge iz kojeg citiramo dio o anketi:
“No hoće li kritika biti plodonosna, ovisi i o onome koji je prima. I najljepše izrečena kritika nikada nije ugodna. Kritika nam govori da smo u nečemu vjerojatno pogriješili i poziva na promjenu ponašanja.
A to je uvijek teško. Ako zauzmemo obrambeni stav, uvrijeđeno ne želeći se mijenjati, na kritiku možemo uzvratiti istom mjerom, ističući mane svojih kritičara. No trebali bismo znati, iako je kritika redovito neugodna, ona nam je u mnogim životnim situacijama nužna pomoć kako bismo postali bolji. Kod primanja kritike važno je znati i tko je i zašto upućuje. Tek tada možemo objektivnije donijeti odluku: hoćemo li prihvatiti zahtjev za promjenom ili nećemo.
Nedavno je riječki nadbiskup Mate Uzinić, dosljedno provodeći načela sinodalne Crkve, svećenicima Riječke nadbiskupije ponudio mogućnost da anonimno iznesu svoje mišljenje o njemu i pojedinačno o svim uredima i aktivnostima nadbiskupije. Nažalost, nisu se svi svećenici odazvali tome, ali njih 35, što je više od polovice, ipak jest. Bilo je tu i pohvala, ali i iskrenih, pa i oštrih, kritika.”
Čuli su riječki svećenici papu Franju dok govori kako se “pederluk” osjeti u zraku u Vatikanu” jer ga oni osjete na svakom koraku u svojoj biskupiji gdje god da se okrenu i to su napisali svome nadbiskupu. Razgovarali smo s mnogima od njih. Mnoge od njih znamo već dugo.
“Pederluk” među svećenicima Riječke nadbiskupije dobio je presudan udarac s prošlogodišnjom aferom i udaljavanjem nastranih homoseksualaca zlostavljača. Nadbiskup je sakrio činjenicu kako su svi svećenici zlostavljači bili homoseksualci. Naime, iako je jedini heteroseksualni slučaj zlostavljanja odbačen nakon provedene civilne istrage, Uzinić taj podatak nije htio učiniti javnim i tako svjesno ostavio ljagu na mladom svećeniku. Zbog čijih je interesa to napravio? Potpuno bi drugačije izgledali naslovi u novinama i vijesti na portalima da je nadbiskup izrekao punu istinu.
Poziv nadbiskupu Uziniću na dijalog i potpunu transparentnost
I sada smo došli do još jedne apsurdne situacije: Nadbiskup Uzinić poznat je po svojoj transparentnosti i spremnosti na dijalog. Transparentno objavljuje financijsko stanje nadbiskupije iako ga nitko na to ne tjera, a dijalog traži kod najistaknutijih protivnika Crkve poput LGBTIQA+ aktivista koji prosvjeduju protiv molitve i kojima pere noge na Veliki četvrtak.
Eto, dijalog.hr ga poziva da javno objavi anketu i sve napomene koje su mu uputili svećenici i da to učini u izvornom obliku jer vješt komunikolog kakvih nadbiskup ima među svojim suradnicima, lako će sakriti istinu ako mu se dozvoli da učini njihovu sintezu.
Uvjereni smo kako to neće učiniti, savjetovat će ga njegovi subverzivni suradnici kako to nije pametno, kako ovaj poziv treba ignorirati kao i Vatikansko priznanje Međugorja.
Nadbiskupe, nemojte ih više slušati, objavite stavove vaših svećenika, promislite o njima, stavite ih u molitve pred Presvetim i osluškujte što će vam Gospodin reći, na što će vas pozvati. Pokrenite dijalog s hrvatskim braniteljima, čujte što oni misle o balkanskoj kontekstualnoj teologiji.
Dođite ove subote na trg ispred Katedrale Svetog Vida, pomolite se s vašim vjernicima, nakon toga popijte kavu s njima, razgovarajte, uđite u dijalog. Čujte što Vam oni imaju za poručiti. Dozvolite vašim svećenicima da pozovu vjernike na Hod za život u subotu, 19. listopada na riječkom Korzu, priključite se, hodajte za najnevinija bića na ovome svijetu, hodajte za nerođene!
Organizirajte hodočašće u Međugorje! Posjetite karizmatsku molitvu, sudjelujte u molitvi oslobođenja, da vašim teološkim saznanjima pridodate praktični doživljaj djelovanja Duha Svetoga. Učinite to zbog vaših svećenika, zbog vjernika vaše nadbiskupije pa čak i zbog autora ovih redaka, jer vi ste naš nadbiskup!
Nitko nema protiv vas osobno ništa, dragi oče nadbiskupe, ali vi ste prvi pozvani čuvati vjeru, budite otvoreni prema svim svojim vjernicima, ne samo prema nevjernicima, čujte i drugu stranu, učinite to zbog svih nas, a najviše radi vas samih jer “kome je mnogo dano, od njega će se mnogo iskati“, učinite to prije nego bude prekasno!