Foto:Katolički tjednik
Do presedana da se o Stepinčevoj kanonizaciji razmišlja i nakon što je ispunjen glavni preduvjet – čudesno ozdravljenje, došlo je nakon što je papa Franjo obznanio kako treba tražiti pomoć „velikog patrijarha“ Irineja.
Dragovoljac Domovinskog rata Ante Duvnjak hodočastio je od 8. do 29. svibnja 2019. od Krašića do Vatikana, i papi Franji darovao fotografiju kardinala Stepinca
Dragovoljac Domovinskog rata Ante Duvnjak hodočastio je od 8. do 29. svibnja 2019. od Krašića do Vatikana, i papi Franji darovao fotografiju kardinala Stepinca
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Sveti Otac Ivan Pavao II. 3. listopada 1998. proglasio je blaženim Alojzija Stepinca, kardinala i nadbiskupa zagrebačkog. Nazočno je bilo gotovo pola milijuna vjernika iz Hrvatske, BiH i inozemstva kao svjedočanstvo ljubavi hrvatskog kršćanskog puka prema svom pastiru i blaženiku. Uz to, nazočno je bilo sedam kardinala, 70 biskupa i više od 1 000 svećenika, a cjelokupna je liturgija, dakako, bila usredotočena na život i lik novoga blaženika.
Zanimljivo je, a i, u kontekstu spominjanja toga mučenika, nužno podsjetiti kako je (baš) 3. listopada 1946. predsjednik Federativne Republike Hrvatske Vladimir Bakarić, na montiranom komunističkom procesu protiv zagrebačkog nadbiskupa, referirajući se na navodno – sad već famozno – Stepinčevo pismo papi Piju XII. iz ’43., kazao: „Mi smo uvjereni da iza tih akcija (u prvom redu tzv. pokrštavanja Srba, op.a.) stoji nadbiskup, ali nemamo nikakvih dokaza.“ Na što je optuženi primijetio: „To je za mene dovoljno rečeno!“
Demontaža (komunističke) prijevare
Osam dana kasnije, 11. listopada ’46., nadbiskup je osuđen na 16 godina zatvora. U potpunoj neimaštini dokaza o vjerodostojnosti 16 tipkanih stranica – 16 godina robije! – kako je to primijetio biskup Ratko Perić koji je u svojoj knjizi Nada koja ne postiđuje raskrinkao ovu komunističku montažu sa „Stepinčevim pismom“.
A, evo, prošle je godine vlč. Bojan Ivešić dokraja razjasnio ovu prijevaru u svojoj knjizi Nastanak i uporaba vatikanske verzije ‘navodnog Stepinčeva pisma’ iz 1943. sa referencijalnim dokumentima, objavivši i samo originalno pismo na talijanskom s hrvatskim prijevodom na komu uopće nema potpisa, niti ga je ikad bilo.Sam je autor naglasio kako niti jedan drugi dokazni materijal predočen protiv tadašnjeg prvaka Katoličke Crkve u Hrvatskoj nije korišten koliko ovaj. A unutar njega fokus je na fiktivnom broju od 240 000 prelazaka s pravoslavlja na katoličanstvo čime se dokazivalo postojanje sustavnog plana Katoličke Crkve za istrjebljenjem jednog naroda.
Pri čemu treba kazati kako postoje brojni dokazi da je Stepinac bio prijatelj Židova i Srba – svih ljudi, naime, te kako je višekratno tvrdio da nema nikakva „prekrštavanja“ jer onaj koji je kršten – kršten je. Na tomu danas inzistiraju oni, ponajviše u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i srpskim medijima uz ponešto kolaboracije nekih hrvatskih tiskovina, kojima je cilj potaknuti mržnju prema blaženiku. A onda, dakako, i prema Hrvatima – općenito.
Iznenadni zastoj
No, vratimo se deset godina unatrag. Na proslavi Stepinčeva u Rimu 10. veljače 2014., u rimskoj hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato obznanio je da je nadležna liječnička komisija utvrdila slučaj čudesnog ozdravljenja po zagovoru Bl. Alojzija Stepinca te da je o tomu obavijestio papu Franju koji je, po kardinalovu svjedočenju, bio vrlo sretan zbog toga jer mu je slučaj zagrebačkog nadbiskupa bio poznat još iz Buenos Airesa gdje se družio s Hrvatima i gdje djeluje crkveni centar koji nosi Stepinčevo ime.
Naime, za beatifikaciju je potrebno ili da Kongregacija za kauze svetih utvrdi kako je Bog nebeskim zagovorom pokojnika učinio čudo (najčešće je to ozdravljenje koje se ne može medicinski objasniti) ili da je pokojnik mučenik za vjeru. Na Stepinčevu je bio nazočan i hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici (2011. – 2015.) Filip Vučak koji je u travnju 2016. na Katoličkom sveučilištu u Zagrebu održao predavanje Kanonizacija kardinala Stepinca iz vatikanske perspektive, napomenuvši, uz ino, kako se nakon što je kardinal Amato obznanio veliku vijest, s razlogom očekivalo kako će Stepinčeva kanonizacija vrlo brzo biti privedena kraju. Štoviše, Amato je krajem travnja dao intervju Novoj TV i kazao kako će kanonizacija biti do kraja 2015. jer je postupak za nju uglavnom završen.
Dobro je, dok čekamo da Franjo (još) razmisli, moliti za kanonizaciju. Ima se gdje: 20-ak župa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nosi ime Bl. Alojzija, a tu je i 60-ak kapela posvećenih njemu u čast
„Svetost kandidata ne uključuje nužno njegovu nepogrješivost u političkom i socijalnom odabiru. Tako je i Papa nedavno u jednoj homiliji kazao: ‘Na kršćanskom putu nema niti jednog svetca bez prošlosti, niti jednog grješnika bez budućnosti.’ Kardinal Stepinac beatificiran je (i) kao mučenik, tj. zbog svoje vjernosti Kristu i Crkvi sve do ‘prolijevanja krvi’. Teolozi koji su se bavili njegovim slučajem dodali su k tome i njegov sjajan primjer kršćanske krjeposti“, podsjetio je veleposlanik Vučak naglašavajući kako je – iznenada! – Državno tajništvo Svete Stolice 24. lipnja 2014. zatražilo od Kongregacije za kauze svetih da zastane s postupkom.
S Papom pod istim krovom
Ubrzo je, međutim, postalo jasno kako je došlo do toga, u biti, presedana. Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin uputio je u travnju 2015. srpskoj i hrvatskoj strani prijedlog za formiranje mješovitog povjerenstva. Pismu je priložio promemoriju naslovljenu Pitanje kanonizacije Bl. Kardinala Alojzija Stepinca u kontekstu recipročnih odnosa između Katoličke Crkve i Srpske Pravoslavne Crkve. U rečenome Vučkovu predavanju navedena je cjelokupna kronologija događanja, a vrijedno je naglasiti kako dok Papa 16. siječnja 2016. nije primio izaslanstvo SPC-a, nije bilo potvrde o formiranju (mješovitog) povjerenstva.
A Srbi su uistinu pred Svetoga Oca došli u najjačem sastavu: patrijarh Irinej, koji je prije toga imao intenzivnu korespondenciju s Franjom, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije i veleposlanik Darko Tanasković. Zapravo, taj prijam je i bio uvjet srpske strane za formiranje mješovite skupine. Papa im je, usput budi kazano, ispunio sve želje. Dva su dana bili vatikanski gosti i spavali pod istim krovom s Rimskim biskupom u Domu Sv. Marte. Ne treba, dakako, gubiti iz vida (konteksta, točnije) ni to da je 10. rujna 2015. Trg Sv. Petra pohodio i bivši (…) četnički vojvoda, a tadašnji predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, koji je potom po srbijanskom tisku svjedočio kako mu je Papa povjerio da mu se ne žuri s kanonizacijom Stepinca.
Mada, Vučak podsjeća kako je tadašnju egzaltiranost vojvode Tome u stanovitoj mjeri spustio na zemlju kardinal Parolin, tumačeći mu kako je kanonizacija dovršena i da je ovo – to, dakle, povjerenstvo – samo ekumenski dar koji ne bi trebalo zlorabiti. Nije to, dakako, Srbe pokolebalo – nastavili su, poglavito tadašnji im ministar Aleksandar Vulin, s atribuiranjem blaženika kao „ustaškog vikara“.
Život za vjernost Hrvata Svetoj Stolici
Kako bilo, danas na 26. obljetnicu beatifikacije kardinala Stepinca i, evo, na 10. godišnjicu Stepinčeva u Rimu, na komu je kardinal Amato obznanio kako je kanonizacija Bl. Alojzija Stepinca zapravo pitanje dana, više je nego jasno da je zastoj bjelodan. Izazvalo je to nemalu frustraciju hrvatskog katoličkog puka, slijedom čega je dolazilo i do, istina neizravno, suprotstavljanja lika zagrebačkog nadbiskupa osobi Rimskog biskupa. A bilo je uistinu i bedastoća onih koji su govorili kako je Franjo „antikrist“, rasist… ili onih nešto umjerenijih što su tvrdili kako ne razumije hrvatski narod. Besmisleno je, istina, gotovo do blasfemije sučeljavati našega blaženika i Petrova nasljednika, ponajprije zbog nepobitnosti da je Stepinac žrtvovao svoj život (i) za vjernost Hrvata Svetoj Stolici.
Međutim, i Papa je u razgovoru s novinarima na povratku iz Sjeverne Makedonije u svibnju 2019. hvalio, doduše, zagrebačkog nadbiskupa, ali… „Stepinac je čovjek pun vrlina, zato ga je Crkva proglasila blaženim. Može mu se moliti jer je blažen, ali u jednom trenutku, u procesu kanonizacije, pojavile su se nejasne točke, povijesne točke, a ja, koji moram potpisati kanonizaciju pod svojom odgovornošću, molio sam se, razmišljao i shvatio da trebam tražiti pomoć Irineja, velikog patrijarha“, tumačio (…) je razlog što je, eto, hrvatski kardinal na – čekanju.
Ova konstatacija o „velikom patrijarhu“ izazvala je, uz ino, i one rečene, neumjesne napade na onoga koji potpisuje kanonizaciju. Ali, istina je i kako je odluka o zastoju kanonizacije bez presedana. Nije, naime, do sada bilo slučajeva da je ispunjen glavni preduvjet kanonizacije – čudesno ozdravljenje, a da se o blaženiku i dalje razmišlja.
„Dogmatiziranje“ ekumenizma
Nakon čega na svoje dolaze oni koji su dojma kako je Bl. Stepinac žrtva jednog viđenja ekumenizma koji je stavljen iznad istine o njegovu životu i djelovanju i povijesnoga konteksta u kome je vršio svoju službu. Povjesničar Stipe Kljaić, primjerice, drži kako je ruska agresija na Ukrajinu prava prigoda da se ekumenizam u slučaju Stepinac preispita u nekim svojim postavkama, poglavito u smislu „dogmatiziranja“ ekumenizma jer takav pristup onemogućava razgledavanje činjenica – koje, valja podsjetiti, nije mogao dovesti u pitanje ni vatikanski nadbiskup koji ima ulogu „đavoljeg odvjetnika“ i zadaću poduzeti sve kako bi osporio postupak proglašenja blaženim i svetim.
Bio je, naime, u Krašiću i nakon što je pročitao dokumentaciju koju je dostavio promicatelj postupka za proglašenje svetim Bl. Alojzija Stepinca, mons. Juraj Batelja,kazao kako ga se svetim može proglasiti odmah.
Pa, ipak, danas se s pravom pitamo je li nam u iščekivanju Stepinčeve kanonizacije potrebno, kako je netko primijetio na 25. obljetnicu beatifikacije, „mučeništvo strpljivosti“? Vjerojatno… A dobro je, dok čekamo da Franjo (još) razmisli, moliti za kanonizaciju. Ima se gdje: 20-ak župa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nosi ime Bl. Alojzija, a tu je i 60-ak kapela posvećenih njemu u čast.