Piše: Josip Milić
Nedavno priznanje pozitivnih plodova Međugorja izazvalo je velike rasprave u javnosti. Neki su rekli kako su ukazanja u Međugorju time priznata, dok su drugi ove stavove Vatikana i pape do kraja bagatelizirali i rekli kako to nije ništa novo u odnosu prema Međugorju. Ponajbolje je rekao dr. fra. Tomislav Pervan koji je konstatirao kako je ovim skinut dugogodišnji embargo s Međugorja. Jedna stvar treba biti jasna. Trebalo je 300 godina od Isusove smrti na križu da Crkva prizna da je Isus Bog! Šta onda očekivati od Međugorja? Uostalom čemu žurba? Crkvi se nigdje ne žuri, ali očito i te kako pomno vodi brigu o svemu što se u Međugorju događa. Međugorje nije prvo ukazanje Majke Božje, ali jest, kako kažu vidioci, posljednje. U ovom serijalu obradit ću Gospina najpoznatija ukazanja u našoj povijesti i pokušati prenijeti poruku koju nose.
Gospina ukazanja u zadnjih pet stoljeća nose jasnu poruku. Proročica naših vremena poziva čovječanstvu na obraćenje i pomirenje s Bogom. Ono što je Jona bio Ninivljanima onoga vremena, što je Ivan Krstitelj bio onom kvarnom naraštaju, to je Gospa ovom naraštaju. Ona koja poziva svoju djecu da se pomire u pomanjkanju ljubavi i mira. Jona je nevoljko išao u „neprijateljsku“ Ninivu, ali ga oni poslušaše i obratiše se. Najprije kralj Ninive, a onda svi za njim. Krstitelja naraštaj kvarni nije poslušao. Gospa od Meksika preko Lurda, do Fatime i Međugorja poziva na obraćenje, ali očito kako svijet ostaje gluh. U Fatimi je 2017. tražila od pape posvetu Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu, ali bezuspješno. Ni tadašnji, niti ikoji drugi papa to nije učinio. Tada 2017. godine mogao je to učiniti potpuno bezbolno jer Rusija je tada bila u rasulu, ali nije. Kasnije, Rusija je previše ojačala i vjerojatno nije smio učiniti. Čovjek otuđen od Boga sam stvara pakao na Zemlji. Od Francuske, preko Oktobarske revolucije, od komunističkih preko nacističkih logora, zavodnik, šireći socijalne i nacionalne zablude, zavodi milijune šireći krvoproliće.
Današnje je čovječanstvo poput utopljenika koji ne zna plivati, a ne želi prihvatiti ruku spasa koja mu se nudi. Oholost je ono što ljudima ne da potražiti izlaz iz krize, koja je prvotno duhovna, a tek potom materijalna. U svojim spisima Marija Valtorta navodi kako je i Juda među mnogima pratio Isusov križni put. Isusu, koji je nosio križ na Kalvariju, bio bi dostatan tek Judin pokajnički pogled pa da mu sve oprosti. Ali, od Jude ni toliko! Slično je s današnjim čovječanstvom. Analizirajući poznata ukazanja Majke Božje, što priznata, što još uvijek ne priznata mogli bismo zaključiti kako je Majka Božja uvijek sa svojom djecom u teškim trenutcima, kada im prijete pogubne opasnosti. Kao da ih želi upozoriti, kao uostalom i svaka majka svoju djecu: „Djeco čuvajte se, utecite se mome Sinu Isusu“. To bismo mogli sažeti kao jedinstvenu poruku koja povezuje sva ukazanja u zadnjih pet stoljeća. Kao da želi blago opomenuti svoju ljubljenu djecu da predstoje velike opasnosti i teške kušnje jer smo se previše odaljili od Boga, te da samo utječući se Bogu možemo izaći iz tih opasnosti. „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“ (Postanak 3,15) Ove riječi iz Biblije kao da se posebno odnose na ova naša vremena u kojima živimo.
I.Gualdalupa u Meksiku mjesto je gdje se Gospa ukazala 9. prosinca 1531. godine domorocu Ivanu Dijegu (1474. – 1548.) na putu za jutarnju Svetu Misu. Bilo je to deset godina od početka osvajanja Meksika. Gospa je u Dijegovom plaštu ostavila svoju sliku jer je biskup tražio znak za istinitost tvrdnje da se na brdu ukazanja napravi crkva. To je biskupu bilo dovoljno da se pokaje i učini kako je Gospa rekla. No, ono što je još zanimljivije jest da se Gospa ukazala u prosincu 1531., a da je 25. siječnja 1533. godine kralj Henrik VIII. oženio ženu svoga živoga brata čime je otpočeo raskol anglikanske crkve od pape. Na jednoj strani kralj koji ima zadaću i odgovornost za cijeli svoj narod, ali se ponaša tako neodgovorno raskolnički što je rezultiralo strašnim krvoprolićima vlastitoga naroda. Na drugoj strani svijeta Božjom intervencijom nepismeni meksički domorodac Dijego obraća desetke milijuna latino-amerikanaca koji su mu povjerovali.[1] Svojom poniznošću, malenošću i vjerom, iako je primio kršćanstvo tek nekoliko godina prije ukazanja, nepismeni Dijego učinio je istinsko čudo, Božje čudo i priveo, malo po malo, čitav kontinent Isusu Kristu. Znamo da je danas najviše katolika upravo u Latinskoj Americi. U Britaniji, koja je do tada bila katolička, danas katolika ima oko 10 posto. I nakon svega mnogi govore: Što ja kao pojedinac mogu učiniti? Pojedinci, uz Božju pomoć, mogu učiniti velike stvari. Ovo je ukazanje stubokom promijenilo život Meksika i Latinske Amerike. Zašto? Kolumbo je otkrio Ameriku u listopadu god. 1492. godine. Osvajači su se ponašali svakako, samo ne kršćanski, ni u duhu Kristove poruke. Španjolska je tada bila najveća svjetska i vojna sila (kao Amerika danas) dok su domoroci živjeli u kasnom kamenom dobu. U takvom srazu Indiosi su gotovo do kraja iskorijenjeni. Stanje koje su zatekli kod domorodaca malo je danas poznato. Azteci su imali razvijene velike gradove, ali su bili ljudožderi. Prinosili su svojim bogovima godišnje i do 30 tisuća ljudskih žrtava kako bi sunce moglo svakoga jutra ponovno izići. Za posvete velikoga hrama 1480. prinijeli su božanstvima čak 80 tisuća ljudskih žrtava.[2] „Kult bijaše gotovo doslovce sotonski, a vrhovno božanstvo bijaše Pernata zmija, pri čemu se tako reći stara Zmija, Sotona, pretvorila u vrhovnoga boga.“[3] Azteci su radije umirali nego prihvatiti kršćanstvo od španjolskih misionara koji su bili narod osvajača.
Ali Gospa je učinila čudo i za nepunih deset godina više od devet milijuna Azteka prihvatilo je novu vjeru. Da bismo bolje razumjeli o koliko ljudi je riječ valja istaknuti kako je u to vrijeme u Europi je živjelo samo 75 milijuna ljudi. Preko Meksika čitava je Latinska Amerika postala kršćanska i dio zapadne kulture.
Zanimljivo, nije se Gospa ukazala Španjolcu, ni svećeniku, ni biskupu, nego nepismenom seljaku Azteku. Tako je privukla Azteke sebi što je misionarima bilo nemoguće zbog toga što su pripadali osvajačkom narodu. To je Gospin čudotvorni način evangelizacije kada nešto što izgleda potpuno nemoguće učini mogućim.
Od tada, evo pet stoljeća traje borba između Žene obučene u Sunce, kako napisa apostol Ivan u svom Otkrivenju i Zmaja velikoga ognjenoga. Jer upravo u Henrikovom raskolu nastaje podloga masonstva koje stoljećima rovari protiv Katoličke Crkve. Gospa od tada štiti Crkvu i vodi odlučujući boj u kojem će Zmaj doživjeti skori poraz. A taj Zmaj je masonerija čiji se poraz već nazire. Točno 450 godina nakon meksičkih ukazanja Gospa se ukazala i na hrvatskom tlu. Onda je obratila čitav kontinent, a sada obraća cijeli svijet.
Kraj prvog dijela
[1] Usp. https://www.vecernji.hr/vijesti/tilma-sa-slikom-gospe-iz-meksika-medu-najvecim-je-izazovima-znanosti-1424163; Darko Pavičić, 18.12.2020. u 11h 38 min
[2] Usp. PERVAN, dr. fra Tomislav, „U povodu Marijinih ukazanja u Meksiku – pasti na koljena i diviti se!“, 12. prosinca 2020., miportal.hr;
[3] Isto.