Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Ovih dana su nas zapljusnuli događaji koji nas branitelje posebno iritiraju jer nas doslovno, za našeg života, prave budalama. Naime, Puljak u Splitu želi podići spomen-ploču makedonskom vojniku pripadniku JNA koji je nesretno stradao u pokušaju da JNA izađe na ulice Splita i uvede vojnu diktaturu.
Krivotvorenje povijesnih činjenica
Goloruki Splićani su 6. svibnja 1991. izašli na ulice i stali naspram oklopnih transportera kako bi ih spriječili u vojnoj agresiji, kao što su tih dana činili i građani Širokog Brijega i Šuice. Hrabrost koju su Splićani tada pokazali je epskih razmjera i svakom je bilo jasno da ima dovoljno onih koji su spremni i život dati kako bi se srpska okupacija Hrvatske završila. Taj 6. svibnja je dan ponosa, slave, prkosa i inata kad smo mi, tada još goloruki branitelji, dokazali neizmjernu hrabrost. Sadašnja splitska orjunaška vlast očito nam želi nametnuti osjećaj krivnje i taj svijetli događaj obezvrijediti postavljajući spomen-ploču tragično nastradalom mladiću Sašku Geševskom.
Takva ploča bi unijela neprihvatljive i povijesno netočne insinuacije o odgovornosti prosvjednika za njegovu smrt,
dok bi se pravi uzroci tragedije – agresija JNA, koja je izazvala masovne prosvjede u Splitu 6. svibnja 1991., potpuno zanemarila.
“Hrabrost prosvjednika postala je simbol otpora velikosrpskoj ideji i JNA agresiji te temelj stvaranja Hrvatske vojske”, tvrde splitski branitelji u priopćenju javnosti u kojem se protive podizanju spomen ploče.
Zaslužuju li zločinci spomenik?
Drugi slučaj. Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Požeško-slavonske županije i grada Požege ovih se dana obratila javnosti priopćenjem u kojem se protive namjeri Pupovčevog Srpskog narodnog vijeća da agresivno nametne čašćenje zločinačke petokrake pod kojom je Šesti korpus mučio i ubio dvije tisuće ljudi toga kraja 1945. godine. O tomu postoje dokazi koje je sproveo povjesničar Pero Šola. Ako se ikakav spomenik treba dizati onda je to spomenik žrtvama komunističkih zločina, tvrdi Antun Mandić potpisnik priopćenja u ime branitelja.
Zločin bez kazne i pokajanja
Iz svega rečenog je razvidno kako srpski zločinci ni za 41., ni za 91. nisu prošli katarzu niti su se pokajali za počinjene monstruozne zločine, nego nam nastoje nametnuti krivnju zato što smo se branili i obranili. Njemački je predsjednik nakon Drugog svjetskog rata kleknuo i u Parizu, izrazio žaljenje za sve zločine nacista i zatražio oprost. Pupovcu takvo što nikad nije palo na pamet, nego stalno nastoji izjednačiti žrtvu i agresora.
Pokajanje i pokora su nužni da bi se postigao oprost. Oni uključuju promjenu srca i uma te preobražaj u odnosu prema vlastitim postupcima. Osoba koja se kaje treba osjetiti nelagodu zbog boli koju je nanijela drugoj osobi. To nije samo svijest o grešci, nego i duboka želja da se ta greška ispravi te da se promijeni ponašanje u budućnosti. Pokora koju obraćenik čini može biti i djelo milosrđa kojim se popravlja šteta koju je osoba počinila. Pokajanje i pokora su nužni za zadobivanje oprosta. Upravo u tome leži najveća pogrješka HDZ-a, što je srpskom agresoru oprostio, a da se oni nisu ni pokajali, ni pokoru obavili.
Spomenimo kako su samo u Banja Luci u Domovinskom ratu dokumentirano ubijena
134 Hrvata, civila, i naravno da nemaju ni spomenika, ni ploče. Pobunjeni Srbi su bili dužni, za početak, svjesno i iskreno priznat svoje zločine nad hrvatskim narodom i 45. i 91. godine. To je uvjet za daljnji dijalog i međusobno uvažavanje. Bez toga nema budućnosti pa mi branitelji pozivamo zastupnike Hrvatskoga Sabora da odbace izvješće o gradnji “srpskih kulturnih centara” jer postoje osnovane sumnje da se u stvari njima provodi agenda “srpskog sveta”. Postoje također i osnovane sumnje da Srpska i Ruska pravoslavna crkva na taj način ruše Hrvatsku i udaljuju je od svojih zapadnih saveznika.
Hrvatski narod je konsterniran tim da se svakim danom zatvaraju škole, da za našu djecu nema dovoljno vrtića, da nema novca za povratak raseljenih, ali za “srpski svet” ima!
Za 123 000 članova srpske manjine u Hrvatskoj gradi se 40 kulturnih centara? Za samo oko 3,2 posto stanovništva Hrvatske. Na 3000 Srba u Hrvatskoj po jedan “kulturni centar”. Koliko centara imaju Hrvati u Srbiji? Na ne kajanju Srbi grade konstrukciju za nove zločine.