Uvijek su me zanimale dvije stvari u Nedjeljivoj: Kako se upisuje u slavne probosanske snage, te, što je zapravo i u kontekstu prvoga, kako se postaje Bosanac i Hercegovac?! Dva u jedan! I, evo, Kovačević mi je rastumačio da se ovo drugo postaje lako. Prvo budeš malo Hrvat, pa onda – ne nužno malo – i Srbin.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Sredinom prošlog tjedna pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu održano je saslušanje u slučaju Slaven Kovačević protiv BiH, kojom su se prigodom Velikom vijeću obratili: Slaven Kovačević, Timothy Otty, predstavnik Christiana Schmidta, te predstavnica Hrvatske Štefica Stažnik. Slijedom čega treba podsjetiti kako je 29. kolovoza prošle godine donesena presuda u predmetu Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine u kojoj je utvrđeno da je aktivno biračko pravo Kovačevića prekršeno.
Rušenje temelja države
Suština presude, donesene sa šest glasova za i jednim protiv, je da bi BiH trebala biti jedna izborna jedinica, a građani mogu glasovati za kandidata za člana Predsjedništva BiH neovisno o tomu kojem narodu pripadaju i u kojem entitetu žive. Zastupnici u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH birali bi se među pripadnicima naroda s teritorija cijele države, a ne samo njezinih pojedinih dijelova. Što – taj savjetnik hrvatskog (hmm, hmm…) člana Predsjedništva BiH kao, u novije vrijeme Srbin, a bivši (i) Hrvat iz Sarajeva, tj. Federacije BiH, nije u mogućnosti.
Nakon rečene presude agentice BiH od Europskog suda zatražile su reviziju postupka, pozivajući se na izdvojeno mišljenje austrijske sutkinje Gabriele Kucsko-Stadlmayer koja drži kako je na djelu delegitimiranje ustavnog okvira, a što u konačnici znači rušenje temelja države. I Sud je prihvatio da se pred Velikim vijećem ponovno razmatra presuda, što se, evo, 20. studenoga i realiziralo. Izdvojeno mišljenje austrijske sutkinje bilo je šlagvort i visokom predstavniku da, također, zatraži preispitivanje presude „Kovačević“.
„Trenutna situacija u BiH zahtijeva oprez prije donošenja odluke koja bi mogla biti protumačena kao delegitimiranje ustavnog okvira BiH u cjelini“, stoji u pismu koje je britanski odvjetnički ured Balckstone Chamber, u ime Schmidta, dostavio Strasbourgu. Potom su se sredinom listopada pred OHR-om, pod ravnanjem Asocijacije nezavisnih intelektualaca Kruga 99, okupili, po staroj navadi kad im se udari na Tisućljetnu, tzv. probosanski intelektualci.
Moderna bosanska država…
S, dakako, sad već slavnim apelantom na čelu. I svi, po vlastitu priznanju, intelektualci. Neovisni! A o kakvoj je ujdurmi tu riječ, najbolje svjedoče riječi Adila Kulenovića, toga vjerojatno doživotnog predvodnika tih vremešnih, ali upornih nedjeljnih dokoličara, koji drži kako Schmidta ova korespondencija s Europskim sudom inkriminira. Jer, veli, tako zlorabi autoritet institucije visokog predstavnika „…A još više zbog njegove ključne intencije i otvorene namjere trajno blokirati izgradnju europske, moderne bosanske države i obnovu nekonfliktnog društva“, argumenti su kojima je Kulenović prizivao pristaše u Nijemčevu avliju na obali Miljacke.
Jasno, naglasak je na bosanskoj državi. Modernoj, doduše… Baš, uostalom, i u rečenoj presudi u kojoj se – kao u kakvu političkom pamfletu, a ne pravnom aktu – priziva jedna izborna jedinica. Što je, dakako, u aktualnoj, točnije dejtonskoj, dvoentitetskoj BiH znanstvena fantastika. Odnosno, kako je to visoki predstavnik diplomatski nazvao destabiliziranje države. Ili, možda i nije pretjerano kazati – poziv na regrutaciju. O čemu svjedoče reakcije i hrvatske i srpske strane nakon prošlogodišnje presude.
Samom je Kovačeviću, kao bivšem Hrvatu i, eto, istom probuđenom Srbinu jasno kako mu je zbog toga uistinu unikatnog životopisa legitimitet, ponajprije moralni, krajnje upitan. Pa se vadi, s jednakim uspjehom kao i Mujokad se ono vadio nakon što je izgubio na kocki. „Neki pokušavaju propitivati moju nacionalnost. Ja sam Bosanac i Hercegovac. U svojoj tužbi to nisam isticao jer smatram da je svaka vrsta etniciteta problem za BiH“, kazao je Komšićev savjetnik potkraj kolovoza prošle godine, tužan, kako je priznao, što je morao tužiti zemlju koju voli.
Ima Slaven izbora, ipak
Osobno, uvijek su me zanimale dvije stvari u Nedjeljivoj i Tisućljetnoj: Kako se upisuje u slavne probosanske snage te, što je zapravo i u kontekstu prvoga, kako se postaje Bosanac i Hercegovac?! Dva u jedan! I, evo, Kovačević mi je rastumačio da se ovo drugo postaje tako što prvo budeš malo Hrvat, pa onda – ne nužno malo! – i Srbin.
Zapravo, bizarno je kako efektivno glasačko pravo na izborima za predsjednika nastoji izboriti savjetnik člana Predsjedništva BiH koji u narodu kojega navodno predstavlja ne može dobaciti ni do 1% glasova. Zapravo, ovo je „slučaj Komšić“ prije negoli „slučaj Kovačević“
Ipak, nakon prošlotjednoga saslušanja u Strasbourgu Kovačević je bio malo oprezniji, tj. znatno manje (domoljubno) patetičan negoli lani, pa je samo kazao kako ga je za tužbu motivirala želja osigurati efektivno glasačko pravo na izborima za predsjednika. Ali nije propustio prigodu istaknuti kako OHR i Hrvatska čine sve da zaustave promjenu izbornog sistema, kako je mandat v.d. agentica BiH pred ESLJP Monike Mijić i Sandre Malešić istekao te kako nemaju autorizaciju zastupati BiH. Usprkos tomu, agentice su na saslušanju iznijele stavove Vijeća ministara BiH, baš kao i ministar pravosuđa Davor Bunoza. A na saslušanju su bili nazočni još i ministar pravosuđa FBiH Vedran Škobić i ministar pravosuđa RS-a Miloš Bukejlović. Zanimljiva je pritom opaska agentice Mijić koja je Sudu rastumačila kako je Kovačević u povoljnijoj poziciji od građana Republike Srpske jer može birati između Hrvata i Bošnjaka. Što mu je, ‘ajde da je malo prepričamo, olakotna okolnost budući da se dok je obnašao poziciju u sarajevskim gradskim institucijama, izjašnjavao kao Hrvat. Može, eto, makar birati svoga. Doduše, nekada…
Uz to, Mijić je, nakon saslušanja, novinarima povjerila kako je na nju vršen politički pritisak, što joj se nedvojbeno može vjerovati. Konačno, jedva se dokopala Strasbourga.
Slučaj putni nalog
Naime, tek 12. studenoga Vijeće ministara donijelo je zaključak koji omogućava ministru za ljudska prava i izbjeglice Sevlidu Hurtiću da potpiše putni nalog za odlazak vršiteljice dužnosti zastupnice u Uredu zastupnika Vijeća ministara pred Europski sud za ljudska prava u Strasbourg. Dramu je u stanovitoj mjeri režirao Hurtić koji je prvo potpisao, a potom stornirao putni nalog jer je ocijenio kako je prije potpisivanja nužno da mišljenje o tome da ministar pravosuđa BiH kako bi se o tome potom izjasnilo i Vijeće ministara. A nakon što se ipak pera latio, i Mijić se zaputila k ESLJP, Kulenović & bratija nonšalantno su ga krstili – izdajnikom, koji će, priopćili su, (vjerojatno) jednog dana ući u debele knjige historijskog beščašća. Štoviše, Adilovi krugaši zaprijetili su kako će protiv svih onih koji su protivno zakonu angažirani na rušenju presude Kovačević podnijeti kaznene prijave. Slijedom čega bi se moglo zaključiti kako ne vjeruju da apelacija hrvatsko-srpskog apelanta te samozvanoga Bosanca i (čak!) Hercegovca, nakon aktualnog saslušanja, ima naročitu perspektivu.
Konačno, i sva ona zamjetna medijska histerija uoči prošlotjednog Strasbourga svjedoči kako bi se malo tko kladio na Kovačevića. Kao dobra ilustracija kako se iz sarajevske perspektive o svemu sudi po ovdašnjim običajima i iskustvima, može poslužiti reakcija na vijest koja je objavljena na službenoj stranici Vijeća Europe, utemeljitelja Europskog suda za ljudska prava. Naime, u ime podrške za smanjenje broja neriješenih predmeta pred ovim Sudom, Hrvatska je donirala 100 000 eura.
Sumnjiva hrvatska donacija
No, medijski fanovi Slavena Kovačevića to smatraju samo izgovorom, a pravi je razlog – mito. U kontekstu čega podsjećaju i kako ju Hrvatska već od samog donošenja presude nastoji osporiti te je u tome cilju pokrenula sve raspoložive diplomatske aktivnosti. A sada je, otkriva tzv. probosanska sedma sila, došao red i na novac.
Hrvatska se, kao što se sugerira, nikada u ovoj strasburškoj priči nije koristila zakulisnim radnjama. Nakon što je kolovoška presuda izrečena, službeni je Zagreb priopćio kako ju je primio na znanje. Isto tako, ponovljeno je vrlo jasno kako će se zauzimati za legitimno predstavljanje i jednakopravnost konstitutivnih naroda i svih drugih koji žive u BiH. „Protiv smo politike i prakse nametanja hrvatskom narodu drugih predstavnika u najviša tijela. To se opetovano ponavlja s izborom članova Predsjedništva i to se već četiri puta u zadnjih 16 godina dogodilo“, kazao je hrvatski premijer Andrej Plenković, nedavno dodavši kako je presuda neodrživa.
Zapravo, bizarno je kako efektivno glasačko pravo na izborima za predsjednika nastoji izboriti savjetnik člana Predsjedništva BiH koji u narodu kojega navodno predstavlja ne može dobaciti ni do 1% glasova. I koji je u svim – ali baš svim! – općinama s hrvatskom većinom osoba non grata. Nedvojbeno je kako je politička agenda Kovačevića te njegove i Komšićeve Demokratske fronte neskrivena – ukinuti prava konstitutivnih naroda. Zapravo, ovo je „slučaj Komšić“ prije negoli „slučaj Kovačević“.
Treba vjerovati kako će Veliko vijeće Suda, koje čini 17 sudaca, imati i to u vidu. Odluka se očekuje u proljeće iduće godine.
Foto: Katolički tjednik