Piše: Nevenka Nekić, Hrvatsko kulturno vijeće
Kakva raskoš! HRT odredio je za svakoga kandidata za predsjednika RH – dvadeset minuta! Svakih pet godina dvadeset minuta! Umiljato dodaju i one radijske minute, svakome po trideset! Nakon toga imaju svaki dan 23 sata za laprdancije sprdex, za kokote i nafrakane samozvane brbljavce i razne estradne mice kojih ne bi bilo ni u čemu, da nisu u tv-programima. U samom središtu predsjedničke kampanje nalazi se, prema tvrdnjama dragocjene u tajice odjevene Marte i Nike na HRT, baš afera o kavici nekoga Milutina (oca Spasoja) koju pije s problematičnim Nikicom, i to se ponavlja danima, i još traje.
Ova suluda tvrdnja da je to najvažnije u cijeloj kampanji, govori o bijedi duha i golemom strahu koji vlada na HRT. Ne znamo smeta li damama i ostalim novinarima, koji imaju preko usta selotejp, što zaklanja jedino ime Jonjićevo, činjenica da se taj za njih parija i nearijski stvor kojega ne smiju spomenuti, taj neki Jonjić, uopće nalazi na brojnim manjim portalima, televizijama i novinama, da ima sve više pristaša zbog svoga programa i životopisa, i da se ne osvrće na izjave ostalih kandidata. Ako ti novinari imaju imalo karaktera, mislim da bi morali patiti u savjesti koju su još jednom stavili pod uteg poslušnosti. Bojim se da je to ekipa koja je davne 2000. postavljena na HRT nakon što su udarom izbačeni urednici (93!), novinari i vanjski nepoćudni suradnici među kojima sam i sama. Tada su se pojavili doživotni moguli koji su do sada počinili goleme štete hrvatskome narodu, njegovoj kulturi i ugledu.(U našim državnim programima ima vrlo dobrih sadržaja i emisija, ali često su u kasnim satima, a udarne termine imaju bubuleje iz ekipe kamiondžije naše sadašnje.)
Računaju na HRT kako su se stranački kandidati već iživjeli govoreći pred kamerama raznih televizijskih kuća, koje su dobile stroga uputstva. One državne u liku HRT od samoga Plenkovića za kojega glavni urednik Hrvatskoga tjednika Ivica Marijačić ima otrovnu tvrdnju koju nakon objave u Direktno.hr sažimamo: nalog medijima u dohvatu ove vlasti glasi, da ni pod koju cijenu ne smiju ugostiti dr. Tomislava Jonjića, jer će urednici dobiti otkaz! Svaki je urednik bio pozvan ponaosob na razgovor te se uplašen, dakako, poslušno udaljio. Stoga ne čudi da se Jonjić nije mogao ni do danas pojaviti, čak ni kao ime bez lica, ni u jednoj HRT-ovoj emisiji. Znalo se dogoditi da se spominju tobože svi kandidati desnice, ali uvijek bez njega.mikrofon konferencija2 I kao čudom pred Buljom, Lozo i Selak Raspudić (?) uvijek postoji neka lutajuća kamera, ne jedna, koja hvata svaki njihov treptaj glasa, a za nastupe Jonjića nema ni jedne. (Kandidati koji nisu donijeli na DIP dovoljno potpisa, imali su izvrsnu minutažu: Keleminec, Karolina V.K., Kolakušić).
Začudno je da se i Nova TV ponašala tako, iako je u vlasništvu drugoga tipa posjednika medija u Hrvatskoj, kojima također, očito, jako smeta Jonjić. Zašto? I to ćemo kazati.
Ako je to što tvrdi Marijačić istina, koja objašnjava strašnu represiju prema čovjeku pojedincu kojega se vjerojatno silno boje vladajući, onda zaista stojimo na samoj granici diktature koja kani zaposjesti sve vlasti: i onu zakonodavnu i izvršnu i sudbenu, a mislila sam da ne postoji naredbodavna. Ona očito postoji i jedina je relevantna bez obzira na neke naše utvare da živimo u demokratskom društvu.
Za svaki nevažni ili možda ipak značajni dosjetak iz usta raznih kandidata, sazivaju oni konferenciju za medije. I vidi kako se odmah isti odazivaju! Izjave kandidata imaju ponekad demijurške dimenzije koje posežu poput mitoloških bogova u stvaranje, kreaciju živoga i neživoga, u raspored onoga što kandidat misli da može. Njih se uporno pita što mislite, što biste učinili, a nikada što znate?! Što znate o postojećim zakonima i povijesnim okolnostima, koje ste programske izmjene i prijedloge predvidjeli i kako funkcionira država ili sudbena vlast, koju bi oni dok dlanom o dlan, mijenjali, čak i onda kad već ta promjena odavno postoji.
Pa ipak je došao dan kada se i prognanik iz javnosti mogao pojaviti na televiziji. Večernji je organizirao sučeljavanje i odazvali su se takozvani desni kandidati, a otkazali lijevi. Vecernji predsjednickiizboriU poretku po abecedi odgovaraju na pitanja dvije jako predvidive novinarke u trajanju od jedne minute. Nedajbože da imaju dvije minute! I dok odgovaraju, zatekne ih rečenica kojoj nedostaju dvije riječi. Odmah novinarke glasno oduzimaju riječ. I to vrlo nasilno. Ali Bulj to ne dopušta, ne ni Marija Selak Raspudić, a bogme ni Lozo. Kartelo nema puno za reći, a pristojni Jonjić odmah prekida rečenicu i posljednja riječ ostaje u zraku. Pitanja su očekivana i dostupna novinarskome mozgu, ali neka, bar to! Hvala Večernjem i za tu priliku.
Iz odgovora kandidata bilo je vidno da jedini kandidat koji poznaje postojeće zakone i propise, koji ima sukladno tome moguće realne prijedloge za bitne izmjene postojećega stanja, i da ne upada u nebuloze koje su vrlo atraktivne, jest Jonjić. On se nije bavio svojim nepovoljnim položajem u dostupnosti javnim medijima, i nije baratao dopadljivim objavama.
Ali, ne lezi vraže, javljaju se takozvani stručnjaci komunikologije pa tako gđa Ankica Mamić kaže: „Jonjić je podsjećao da ga mediji ne prate… a Marija Selak Raspudić je vješto baratala temama“. Potom se Mamić izjasnila da su „…svi kandidati bili za dolazak Trumpa u Hrvatsku“, a to opet nije istina jer je Jonjić obznanio da bi se najprije pobrinuo za Hrvate u BiH. Što je vidljivo iz toga nadasve stručnoga osvrta na nastup samoga Jonjića? Ili je gđa Mamić preskočila sve njegove odgovore, koji se mogu čuti, ili je namjerno zatajila, ili je nedorasla da upamti. Neke se stvari moraju normalnom čovjeku ogaditi. Situaciju je donekle spasio novinar Mate Mijić koji je istaknuo da treba između kandidata izdvojiti Jonjića koji je imao najbolje znanje i prijedloge.
Neki se mediji, koji imaju svoju značajnu publiku, začudno ponašaju ne spominjući dr. Tomislava Jonjića unatoč tome što je najbliži tom istom svjetonazoru. upitnikTako Narod.hr svaki dan objavljuje po nekoliko članaka o kavici Milutina i Nikice i histeričnim krikovima Ivane Kekinove, ali Jonjićeve nastupe ne spominje, ili to čini jako štedljivo. Ne znamo uzrok tome, ali očito je važnije kavansko potucanje i brbljancija, nego pravi hrvatski interesi. Čemu šutnja o Jonjićevoj usamljenoj bitci? Zastupa li on kao diplomat, pravnik, povjesničar, književni teoretičar, branitelj, katolik i mudar čovjek koji već 35 godina djeluje u javnom životu, o čemu smo pisali, zastupa li on nešto suprotivo portalu Narod.hr? Ako jest, neka napišu što je to! Inače smo razočarani ovom šutnjom.
O čudesnom prinosu Bujice ovom hrvatskom trenutku politički toli značajnom i ispunjenom nadama, mislim da svi imaju neku predodžbu. Nekada obećavajuće emisije pretvorile su se u pomalo otužne idolatrijske laude gospođi Lozo, kandidatici Domina, koja je jedna kvalitetna profesorica za dizajnerske probleme sadašnjice, dobra majka i šarmantna dama koja se nije bavila politikom sve do ulaska u DP. Sve joj priznajemo, pa i njene zanosne želje, ali ipak bi trebala prihvatiti da su druga znanja potrebna za službu PR i obračun s devijacijama do kojih je dovela ova vlast; znanja i iskustva na bazi pravnoga i povijesnoga poimanja, vojnoga, sudbenoga i inoga kojega nema u njenom obrazovanju.
Ostali su kandidati sličnoga ugleda, od simpatičnoga i dragoga Bulja, našega Mira, pa do poduzetnika Kartela koji ima pomalo američke metode.
Možda nas je najviše začudio nastup profesora Ivice Šole koji se u divanu s Dujmovićem silno trudio objasniti suštinu istine i bitka, što je njegova domena, kod gospođe dr. Lozo. Ona je silni zoon politikon, ima sve odlike snage znanja, uma, tijela i svekolikih darova da bi bila apsolutni najbolji PR! TJonjic Za HrvatskuTakvu silinu tumačenje i tolkovanja njenih prednosti doveo je do karikature. Razumijemo poziciju kolege Dujmovića koji je u procjepu između istine i tjeskobe za svoj položaj, uvjetovan Marijom Radićem kao suvlasnikom Z1, izgovorio potiho čak dva puta ime Jonjićevo, ali ga je vješti i elokventni Šola preskočio kao preko povisoke tarabe. E, moj teolože Šola…
I tako. Ostaje nam dvadeset minuta za idućih pet godina koje su blagonaklono darovali novinari i urednici HRT, a također i nekoliko nastupa na moguće dobronamjernim ostalim televizijama, kao što je to 14. prosinca bio nastup na RTL koji je poklonio deset minuta Jonjiću! Novinarka je mislila kako će zaskočiti Tomislava Jonjića, a vrijedi pogledati kako se dijalog odvijao. Imala je i trač o Milutinu i Nikici kao mamac za razgovor. Ipak, hvala RTL koji je pokušao prvi predstaviti T.J.
I na kraju napomena: naše prošlotjedno pisanje o Skeji i Glasnoviću bilo je nadahnuto napisima zlobnika koji su vidjeli Skeju uz zastave na Jonjićevom prinosu potpisa, iako Skeje nije bilo tamo! Ni za lijek!!! Ali kako umanjiti i ocrnjeti dušu i obrazovanje Jonjićevo, nego ako mu u nju dodaš onu Skejinu, a njega treba prezirati! Kad je branio tvoje dvorište i djecu, jedva je spomenut, a sada je doba da ga zaboravimo, prešutimo. Ali robijaši i ratnici znaju: oni se ne zaboravljaju.
Foto: Hrvatsko kulturno vijeće