Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Proteklih pet godina simbioze vladavine Milanovića, Plenkovića i Pupovca uvela je hrvatski narod u tamu u kojoj smo se dobrano izgubili. Društvene, političke i ekonomske posljedice njihova vladanja su katastrofalne.
Kamen temeljac države
Branitelji, kao simbol otpora i slobode, oduvijek su nosili teret obrane Hrvatske, ne samo u ratu već i u miru. Njihov očaj govori o dubokim društvenim i institucionalnim problemima koji ih muče, a proizlazi iz osjećaja zaboravljenosti, neadekvatne podrške, nepravde ili teškoća u ostvarivanju prava koja su stekli svojim žrtvovanjem. Kamen temeljac svake države trebali bi biti oni koji su je stvarali i branili, ali i sustav koji osigurava poštovanje prema njihovoj ulozi. Ako branitelji osjećaju očaj, to je ozbiljan poziv vlastima da ozbiljno preispitaju odnos prema njima, da ih čuju i djeluju kako bi se obnovilo povjerenje i osiguralo dostojanstvo onima koji su dali najviše za svoju domovinu.
„Odljev mozgova“
Odlazak mladih iz Hrvatske, poznat kao “odljev mozgova,” predstavlja ozbiljan društveni, ekonomski i demografski problem. Mladi sve češće napuštaju Hrvatsku u potrazi za boljim životnim uvjetima, većim mogućnostima za zapošljavanje, boljim plaćama i stabilnijim političkim okruženjem. Razlozi za taj trend su u prvom redu ekonomski, tj. niske plaće i nemogućnost napredovanja. Potom socijalni, nesigurnost u budućnost zbog visokih troškova života, nedostatka stambenih opcija i nepovoljnih uvjeta rada. Potom politički, nezadovoljstvo korupcijom i nedostatkom reformi. To sve za posljedicu ima iseljavanje i demografski pad. Sve je manji broj mladih u populaciji dodatno opterećenje za mirovinski i zdravstveni sustav. Imamo manjak radne snage u ključnim sektorima poput zdravstva, IT-a, građevinarstva i ugostiteljstva. Svijet nas doživljava kao državu i društvo mržnje, što ne odgovara stvarnosti.
Izbori su prilika za popraviti stanje
Pred nama su izbori za predsjednika Hrvatske. Biramo osobu, bolje reći instituciju, koja će nas predstavljati u svijetu. Jako je važno koga ćemo izabrati. Životno nam iskustvo govori kako tama ne može istjerati tamu. To može učiniti samo svjetlo (znanje). Također, mržnju ne možemo pobijediti mržnjom, nego samo ljubavlju. Predkampanja i prva sučeljavanja su nam zorno pokazala tko od kandidata i dalje sije mržnju, tko ima znanja upaliti svijetlo, a tko nas poziva na ujedinjenje i ljubav.
Tko može donijeti dobro hrvatskom narodu?
Milanovića karakterizira snažna retorika i samouvjerenost, što može biti privlačno određenom dijelu birača. Njegov „barbarski stil“ implicira oštar, direktan i nekonvencionalan pristup koji izaziva reakcije, ali istovremeno do krajnjih granica i bespotrebno polarizira društvo.
Dragan Primorac, liječnik i političar, poziva na ujedinjenje i stvaranje „zemlje ljubavi“ što odražava njegovu želju za zajedništvom, nacionalnim pomirenjem i pozitivnim društvenim promjenama. Ovaj pristup naglašava važnost zajedničkog rada na prevladavanju podjela u društvu i stvaranju bolje budućnosti za sve građane. Njegova kampanja se temelji na vrijednostima poput solidarnosti, suradnje i napretka, što bi moglo privući glasače koji traže stabilnost i optimizam u političkom vodstvu.
Iz „planine očaja“ pojavljuje se „kamen nade“, Tomislav Jonjić. On je pokazao u sučeljavanjima da ima najviše znanja o političkom sustavu u RH. Kao dragovoljac Domovinskoga rata jako dobro zna „što je bilo“, ali i što je moguće napraviti u budućnosti. Jonjić naprosto svojom pojavom ulijeva nadu i ruši svo crnilo i depresiju. On je od svih kandidata jedina osoba koja ima snagu zaustaviti iseljavanje mladih, ali i useljavanje stranaca. Poznat je kao pravnik, povjesničar i publicist koji svojim stručnim znanjem i promišljenim stavovima doprinosi raspravama o ključnim izazovima s kojima se Hrvatska suočava. Njegovi komentari često su usmjereni na pitanja nacionalnog identiteta, povijesne istine te pravnih i političkih aspekata koji oblikuju hrvatsko društvo. Njegova analitičnost i sposobnost sagledavanja problema iz različitih perspektiva čine ga najozbiljnijim kandidatom ove kampanje.
Glavnostrujaški mediji prate u stopu Milanovića i Primorca te oni često dobivaju značajan medijski prostor, dok Jonjića zaobilaze u širokom luku. To dodatno iritira i mobilizira njegove simpatizere i birače čak do te mjere da su spremni blokirati granice. Jonjić, poznat po kritici globalizma i zalaganju za suverenističke vrijednosti, često ističe nezadovoljstvo načinom na koji ga mediji predstavljaju ili, bolje reći, ignoriraju. Ne čudi što ga prešućuju „neprijateljski globalistički mediji“, ali je i te kako čudno da ga zaobilaze oni koji sebe nazivaju domoljubnim. Naime, često se događa da ni tzv. prijateljski mediji ne pružaju platformu svima koji dijele njihove vrijednosti, vjerojatno zbog strateških, tj. osobnih interesa, koje stavljaju iznad nacionalnih.
Bit će teško, ali ništa nije nemoguće. Nade ima. Vjerujemo da znanjem, razumom i dobrotom možemo pobijediti zlo.