Piše: Josip Milić
Bismo li se odazvali na proslavu rođendana nekom koga jedva poznajemo? Teško. Treba kupiti dar, izdvojiti financijska sredstva, izdvojiti vrijeme, odvojiti se od svoje obitelji da bismo otišli trošiti vrijeme na nekoga koga jedva poznajemo. Božić je proslava Isusova rođendana. Poznamo li mi Isusa? Što činimo da ga bolje upoznamo? Koliko nam u tomu pomažu mediji? Ili odnemažu? Po njima, svi slavimo Isusov rođendan, ali na jedan potpuno čudan način. Možda čak onako kako on ne bi nipošto želio? Na jedan bogat, raskošan, glamurozan način. A njegovo je rođenje bilo izuzetno skromno. On je odabrao roditi se u običnoj štali, kao jedan od najsiromašnijih ljudi. Kad bi danas to htjeli vjerno predočiti, to bi bilo nešto kao možda porađanje u stubištu neke zgrade. Eto, nije skroz na izvanu, imao je nadstrešicu, ali praktično na otvorenom. Nitko u Betlehemu nije svetu obitelj htio primiti, udomiti. Mi za Božić proslavljamo Isusov skromni rođendan. Apsurd je da ga slavimo u obilju, a on nije imao ni krova nad glavom. Znamo da je onom mladiću rekao da ako želi biti savršen proda sve što ima i podijeli siromasima! Eto kako je On gledao na bogatstvo. Kao teret.
Natjecanje u raskoši
I adventske pripreme Rođendana su rasipne. Gradovi se natječu tko će zapaliti više žarulja, tko će sagraditi veće klizalište, tko će prodati više kuhanoga vina.
Sviđa li se Isusu ovakva proslava?
Od Isusova smo rođendana pretvorili dernek, vašar. Bi li On isprevrtao adventske štandove po “kršćanskim” gradovima i prolio kuhanu vino? Vjerujem da bi. Od njegova rođendana napravismo paradu kiča. A glasna glazba njegovu je poruku potpuno zaglušila. Skromnosti nigdje.
Vjera nije kićenje bora
Moj je otac bio veliki vjernik. Svaki je dan molio pet krunica, nekad i više. Nikad u životu nismo kitili bor. Nismo imali novaca. Zato je imao šestero djece. Mi smo svaki dan živjeli zajedništvo. Nama je svaki dan bio Božić. Uvjeren sam da je Božić u kući moga pokojnoga oca bio Isusu miliji nego u onih koji su kitili bor i bacali slamu po kući, a crkve nikad nisu viđali.
Medijske manipulacije
Glavnostrujaški mediji su za udarne teme adventskih dnevnika odabrali fritule, kuhano vino, krkanje i potrošnju. Koliko se potrošilo u odnosu na prošlu godinu?
Teme nisu hoćete li obići rodbinu ili prijatelje u staračkom domu, u zatvoru, u bolnici. Bolje pripreme od toga za Božić nema. Zašto TV kamere ne uđu u prepune crkve na zornice i ne snime ljude u redovima kako se ispovijedaju. Zašto tema udarnog dnevnika nije: je li se ove godine ispovjedilo više vjernika nego lani? Zašto novinari ne idu pitati građane: molite li svaki dan i koliko dugo? Zašto gost dnevnika nije don Dražen Radigović koji bi vjernicima pojasnio koliko je važno svaki dan moliti? Zašto anketno pitanje građanima nije čitate li svakodnevno Sveto pismo i koliko vremena? Zašto ne pozovu fra Antu Vučkovića u središnji dnevnik da vjernicima kaže nešto o važnosti Biblije?
To bi u jednoj katoličkoj zemlji trebale biti udarne vijesti i priprema za katolički blagdan. A ne jesu li skupe fritule i hoće li biti sarma na stolu za Božić.
Stvar je prioriteta
Neka i sarme, i fritula i žarulja i vina. Nitko nije protiv toga, ali to ne može biti glavna blagdanska tema. Nemojmo blagdane pretvoriti u praznike, prazne dane. Ne dajmo da nam zagluše svevremensku poruku Božića, poruku izmirenja, ljubavi, praštanja…
Ne dajmo da nam otmu Božić
Ne može glavna tema adventa biti utrkivanje u materijalnom nego utrkivanje u duhovnom. Tko još spominje da bi na badnji dan trebalo postiti? Nije najvažnije koja će “župa-grad” upaliti najviše lampica, tko će napraviti više klizališta, nego gdje se najviše vjernika ispovijedilo, pričestilo, učinilo dobro djelo, nahranilo gladna, utoplilo promrzla, bar na taj dan. Duh Božića duh je zajedništva i solidarnosti.
Nije za to neophodna velika svota novca ili materijalnih dobara. Tko to može još bolje, ali svatko može iskazati čin ljubavi. Nitko nema pravo reći kako ne može iskazati ljubav potrebnima. Dostatno je otvoreno i užareno srce. Možda se najveća pomoć sastoji u žrtvovanju vremena s nekim tko je usamljen, s nekim tko je slabih živaca, a takvih je danas, nažalost, previše.
Ne dajmo sekularistima da nam otmu Božić i pretvore ga u dan sebičnosti!