Božić je jedan od najvažnijih dana u kršćanskom kalendaru. To je dan na koji kršćani slave rođenje Isusa Krista. Nitko pouzdano ne zna reći točan datum kada je Isus rođen, ali taj podatak i nije od posebnog značaja za kršćane, koliko sam njegov život, učenje i smrt. Priča o njegovom životu i smrti predstavlja temelj najveće i najvažnije religije na svijetu. Za kršćane je život Isusov najvažniji događaj u povijesti. Piše Borislav Ristić za Večernji list.
Netko će se, možda, upitati je li kršćanstvo doista najvažnija svjetska religija. To pitanje naročito dobija na značaju ako pogledamo trenutno stanje u kojem se nalazi kršćanska religija. U Europi, poglavito u njenom zapadnom dijelu, čini se kako kršćanstvo više nije bitan dio kulture. Božić se tu još uvijek slavi, ali uglavnom iz komercijalnih razloga. Liberalni ateizam, u sprezi s islamom, dominantna je kulturna snaga.
Pitanje opstanka kršćanstva
Nešto je drukčije u istočnoj Europi i SAD-u. Čini se kako je religioznost jedna od trajnih karakternih odlika Slavena, pa i zapadni liberalizam i ateizam tu ne uspijevaju jače pružiti svoje korijenje. U SAD-u je kršćanstvo još uvijek glavna oblikujuća kulturna snaga, čak i u sekulariziranim sredinama. Biblija se tamo još uvijek lista kada se traže odgovori na važna životna pitanja.
Nema sumnje da kršćanstvo na Zapadu, gdje je doživjelo svoj procvat i odakle se proširilo po cijelom svijetu, proživljava svoje krizne trenutke i da ta kriza baca dugu sjenu na pitanje opstanka kršćanstva uopće. Kada imamo u vidu sve jaču ateizaciju društva na zapadu, čini se opravdanim postaviti pitanje kakva budućnost očekuje kršćanstvo i ima li ono snage opstati kao oblikujuća kulturna snaga budućnosti?
Odgovor na to pitanje možemo dobiti ako pogledamo u samu povijest kršćanstva i uvidimo kako je priča o kršćanstvu, u stvari, priča o preživljavanju i evolutivnom prilagođavanju. Svoju vitalnost, uostalom, kršćanstvo je pokazalo upravo kroz sposobnost prilagođavanja novim okolnostima a da zbog toga ne izgubi na snazi svoje poruke. Kroz taj evolutivni proces kršćanstvo je postajalo jače i dosezalo sve dalje.
Usred progona crkva nije samo preživjela, već je i postala jača
Ono što mi danas smatramo kršćanstvom skoro da nema nikakve veze s onim kako su ga doživljavali rani kršćani. Naše današnje shvaćanje kršćanstva čak bi i za kršćane od prije sto godina izgledalo čudno i heretično. To ne znači da su današnji kršćani manje vrijedni od ranijih generacija ili da se današnje kršćanstvo u srži promijenilo u odnosu na izvorno kršćanstvo, već govori o njegovoj snazi prilagođavanja.
Evolutivna snaga kršćanstva pomaže nam da uvidimo i snagu njegovog preživljavanja u najtežim trenucima. Pomaže nam shvatiti kako je šačica radikalnih Židova uspjelo promijeniti smjer povijesti samo snagom svoje vjere u nešto za što su bili spremni umrijeti. Rani kršćani su morali biti mudri, hrabri i snalažljivi kako bi sačuvali svoju vjeru u vrijeme progona. Usred tih progona crkva nije samo preživjela, već je i postala jača.
Kada danas slušamo kako kršćani kukaju zbog ateizacije društva i nametanja sekularističke kulturne matrice, treba se podsjetiti kako je kršćanstvo preživjelo i gora iskušenja od komercijalizacije Božića i utapanja u sveopću banalizaciju. Kršćanstvo se danas suočava s izazovima na koje mora odgovoriti snagom prilagođavanja, bez gubljenja vjere i kršćanske hrabrosti, koje su mu omogućile preživljavanje najgorih iskušenja.
Kršćanstvo će opstati samo zato što odgovara na najvažnija pitanja
Snaga neke religije ovisi o tome je li sposobna pružiti čovjeku odgovore na najvažnija pitanja: Tko sam? Odakle dolazim? Kamo idem? Današnji najveći izazov kršćanstvu dolazi od elite koja pokušava nametnuti religiju sekularnog liberalizma. Ali, ta nova religija ne pruža čovjeku odgovor niti na jedno od tih pitanja.
Kršćanstvo je uvijek imalo odgovore na ta pitanja – odgovore za koje su ljudi bili spremni položiti svoje živote. Kakvo god kršćanstvo bude izašlo iz ove borbe, ono će opstati samo zato što odgovara na najvažnija pitanja koja muče čovjeka.
Narod.hr/Foto:Narod.hr