Ništa se zapravo nije – u Srba! – promijenilo otkako je Irinej Srpsku definirao kao djelo Božje do evo Bajina (rođendanskog) otkrića kako mu je RS-Exit sveti cilj. A ni u Bošnjaka. Dok Srbi tradicionalno paradiraju 9. siječnja, bošnjačke se gazije bore prosvjednim notama i priopćenjima.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Osim što je, po nekim istraživanjima, 666. put obznanio kako mora Srpsku izvući iz BiH, ovoga je puta na 33. rođendan Srpske, rekonvalescent Mile na RTS-u ekskluzivno otkrio da mu je to zapravo sveti cilj. Čime je podsjetio na plejadu Srba koji su u nedalekoj prošlosti ugazili u teološke vode. Sad – s dignitetom ili ne, druga je priča. Neponovljiv je, dakako, blagopočivši patrijarh Srpske Pravoslavne Crkve Irinej, koji je u siječnju 2017., na 25. obljetnicu manjeg, kako braća Bošnjaci vole kazati, entiteta definirao podrijetlo te dejtonske tvorevine kao “djelo Božje”. I, tako, zapravo, udario gabarite u kojima treba govoriti kada se o tome, takozvanom, djelu Gospodnjem govori.
Za vječnost rođena!
Slijedom čega je onda njegov nasljednik, patrijarh Porfirije, donekle, doduše, i oprezno, svjestan skandala koji mu je predšasnik izazvao pripisujući Bogu ovu blago kazavši dvojbenu rabotu ljudskih ruku, prije dvije godine na rođendanu pozvao Srbe na jedinstvo te očuvanje srpskog identiteta. Jer je, veli, to ono po čemu Gospod prepoznaje Srbe.
Bilo je, znamo evo sad, to tek zagrijavanje Prvoslava Perića, da bi ove godine na svečanoj akademiji u Banjoj Luci pokazao – možda i više negoli ikad! – kako nije uzalud svojevremeno bio favorit Aleksandra Vučića za upražnjenu Irinijevu stolicu. Podsjeća tako patrijarh svečarski skup u Banskoj Luci kako je Srpska prošla kroz različita iskušenja i raspeća, ali da to nosi i uskrsenje, jer se u stradanju, veli, nalazi i trijumf pobjede. Nije pritom, jer mu se kontekst naprosto nametnuo, na 33. rođendan „boljeg dijela BiH“ propustio simboliku te je braću iz prijeka podsjetio i kako je i Isus Krist imao 33 godine tijekom boravka u ovozemaljskom životu, a tada je postradao i uskrsao. Nakon čega, zapravo, Baja nije imao kud doli – s bolovanje – otkriti što mu je “sveti cilj”. Čim, dakako, malo, ako Bog da, prizdravi. A ni Vučiću nije padalo na pamet skretati s ove crte te je iz Beograda, završavajući nadahnutu čestitku, uskliknuo: „Za vječnost rođena!“
Da ti suza krene… teška muška!
I dalje – Tisućljetna i Nedjeljiva?!
No vratimo se u sekularne vode. Spustimo se, naime, iz visina u koje nas je uzdigao „nebeski narod“ na zemlju. Svima nam je evo jasno kako proživljavamo deja vu. Srbi s obje strane (mitske) Drine tradicionalno šenluče dva-tri dana, a Bošnjaci tvrdoglave o neustavnom prazniku i prijete pravnom državom. I tako deset godina – evo još jedne obljetnice – otkako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim Dan Republike Srpske te potom još jedanput 2019. utvrdio staro gradivo.
Vrijeme je to i kada se isprse brojni bošnjački pretendenti na mirnodopske zlatne ljiljane. A tu je u prvim redovima, još otkako se osobno kanio šakama obračunati s eresosvkim voždom u Konjicu na koalicijskom okupljanju, Zukan Helez. Taj je osebujni ministar obrane uoči 9. siječnja otkrio rupu na saksiji, konstatirajući kako je jasno da su današnja politička vodstva RS-a i Srbije samo blijeda kopija Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Slobodana Miloševića te da su njihovi politički ciljevi isti – “Srpski svet” je isto što i “velika Srbija”. Uz to, sjetio se taj borbeni Bugojanac, junak brojnih birtijskih lokalnih obračuna, kako je Dayton – greška, a, veli, manji bh. entitet nus-pojava strašnih ratnih događanja. Nije li pak i – ovakva! – dejtonska Bosna i Hercegovina isti slučaj? Ili Helez doista vjeruje kako je ona – i dalje! – Tisućljetna i Nedjeljiva?
Sila nebeska
U nešto malo manje delikatnim okolnostima od ovih aktualnih banjolučkih, Helez je na najave „svetog cilja“, posezao za dronovima, svjedočeći – gdjekad i riječju i slikom – kako je bosanskohercegovačka, a u biti bošnjačka namjenska industrija, sila nebeska. Poglavito glede dronova. Pa, čak i kada je jedan sarajevski portal otkrio kako su „Zukanovi dronovi“ zapravo kineski, nije se ministar (gotovo ratni) dao zbuniti, već je zagalamio kako nitko nema što Bošnjak imade. Na nebu, naime… Eresovski su mu Srbi, makar sam takvoga dojma, replicirali s dron show-om u kojemu je sudjelovalo 200 dronova, koji su šarali nebom iznad banjolučke parade na kojoj je prodefiliralo: 3 400 sudionika, 55 civilnih ešalona, 14 policijskih ešalona, osam motoriziranih ešalona, te jedan zastavni vod uz prisustvo političkog vrha entiteta RS i susjedne Srbije.
Drugi koji je neustrašivo iskazao svoje ambicije biti bošnjački gazija – u miru, zasad! – svakako je i Elmedin Konaković. Taj je šef bh. diplomacije, ali i lider NiP-a, Bajina inače koalicijskog partnera, u četvrtak, dok se po Banjoj Luci već uveliko slavilo, u ime Ministarstva inozemnih poslova uputio prosvjednu notu Beogradu zbog sudjelovanja jakih ministarskih snaga Srbije, plus prve parlamentarke Ane Brnabić na neustavnoj manifestaciji. Ma, nije Konaković kako treba ni završio ovu svoju pisaniju, otpisali su mu iz komšiluka. Odgovor je, onako na prvi pogled, duži od prosvjeda. Ukratko, podsjetili su sarajevskog ustavobranitelja na „slučaj Kurti“. Na, u biti, jednu uistinu bizarnu situaciji – u glavnom je gradu, uz sve državničke počasti, primljen premijer države koju Bosna i Hercegovina nije priznala.
Šepirio se Kurti podno Trebevića s bošnjačkim uglednicima (…), Srbi na privremenom radu u Sarajevu ostali su toga dana doma, a Hrvatima je u ovom slučaju bilo svejedno. Slijedom čega nije teško detektirati kako kosovski premijer nije posjetio BiH, nego Bošnjake (u) BiH. Baš kao što Konaković, ma koliko bio državni ministar, nije prosvjedovao u ime BiH, nego u ime Bošnjak (u) BiH.
Kako je govorio Bahrudin Kaletović
Sve u svemu, ovo me je bošnjačko verbalno junačenje usred još jedne srpske parade pod egidom inspiriranom omiljenom Miletovom pjesmom Ne može nam niko ništa, podsjetilo na rane 1990-e, na tzv. vikend rat u Sloveniji. Opskurni (eh kasno smo to shvatili!) Yutel intervjuirao je 19-godišnjega ročnika JNA na nekom položaju na „sunčanoj strani Alpa“, tražeći odgovor na pitanje: Što se zapravo događa?
“Koliko ja kužim, oni kao hoće da se odcjepljuju, a mi im kao ne damo“, odgovorio je Bahrudin Kaletović.Iz današnje se perspektive zanimljivim doima i to što je zbunjeni Bahrudin Bošnjak, baš kao i Helez i Konaković, koji evo kao da ne daju Srbima da se odcijepe.
Jer, primjerice, Baja je imao „sveti cilj“ i ranije, pa je tako prije pet godina – evo opet (male) obljetnice! – svoje obraćanja poslanicima u Narodnoj skupštini RS-a počeo s himničnim, sa svesrpskog stajališta: „Doviđenja BiH, dobrodošao RS-Egzit!“
Godinu-dvije potom, oba su potencijalna „zlatna ljiljana“, ustavobraniteljski tandem Helez & Konaković koalirala s dugogodišnjim separatistom iz Laktaša. Doduše, lider NiP-a se ovih dana kaje. Jer, veli, kako bi, kad bi mogao birati, radije državu pravio s – čak! – Bakirom Izetbegovićem, negoli s Dodikom i Draganom Čovićem.
Ma, da – lakše je bez Srba i Hrvata.
Foto: Katolički tjednik