Ponedjeljak, 14. travnja 2025.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

Bošnjački udžbenici iz povijesti krivotvore prelazak na islam i doba Osmanlija, negiraju Hrvate i Srbe

Opasno mitomansko štivo koje se skriva u udžbenicima iz povijesti stvara podlogu za razvoj teorija o ekskluzivnosti jednoga naroda i negiranju identitetu drugih dvaju.

 

Bošnjački udžbenici iz povijesti za osnovne i srednje škole prikazuju osmanlijsku vladavinu u Bosni i Hercegovini kroz ružičastu prizmu, nasilni prelazak na islam (nar. poturčivanje) dragovoljnim, a zajednička im je nit negiranje hrvatskog i srpskog identiteta. Sastavni je to pokušaj izgradnje/utvrđivanja vlastitog identiteta koji se pak realizira na krajnje problematičan, konfliktan način, hraneći nacionalističke narative i produbljujući podjele.

Jedna od najočitijih teza koja izaziva kontroverze jest tvrdnja kako su pripadnici Crkve bosanske “dragovoljno” prešli na islam, dok se postojanje Hrvata i Srba na tom području negira ili minimalizira do 19. stoljeća. Takav narativ, temeljen na selektivnom prikazu povijesnih činjenica, upućuje na duboko ukorijenjenu mitomaniju i pokušaj reinterpretacije povijesti u svrhu izgradnje nacionalnog identiteta, piše Zoran Krešić za Večernji list.

Prijeporni udžbenici

Prema analizi koju je objavio Ivica Radoš, u udžbeniku za 2. razred gimnazije, autori Esad Kurtović i Samir Hajrulahović definiraju Crkvu bosansku kao povlaštenu od velikaša i bosanskih vladara te sugeriraju da su “krstjani” prihvatili islam drage volje. Također, u udžbeniku za 3. razred gimnazije s povijesnom čitankom autori Vahid Smriko i Aladin Husić analiziraju daljnja osmanlijska osvajanja i položaj nemuslimanskog stanovništva, pri čemu se implicira da su Bošnjaci muslimani postupno prelazili na islam uklapajući se u osmanlijski feudalizam. Posebna je priča romantiziranje i osjećaj žala za propalim Osmanskim Carstvom.

Takve interpretacije povijesti izazivaju kontroverze i optužbe za povijesni revizionizam jer zanemaruju prisutnost Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini prije 19. stoljeća te romantiziraju proces islamizacije koji je često bio obilježen prisilom i represijom. Osmansko Carstvo osvojilo je Bosnu 1463. godine, a taj događaj označio je početak stoljeća vladavine obilježene centraliziranim sustavom vlasti i provođenjem šerijatskog prava. Proces islamizacije odvijao se kroz niz čimbenika, uključujući političku i društvenu prisilu, ekonomske povlastice za muslimane te represivne poreze poput džizije, koja je opterećivala nemuslimansko stanovništvo. Nisu nepoznati ni metode nasilja, ubojstava, pljački, otimanja djece radi slanja u janjičare… Tvrdnja da su pripadnici Crkve bosanske dragovoljno prešli na islam ignorira složenost povijesnih okolnosti.

Pripadnici Crkve bosanske, često nepriznati ni od Katoličke ni od Pravoslavne crkve, bili su marginalizirani i podložni pritiscima. No, bili su sasvim marginalni dio društva i ne postoje dokazi o masovnosti heretičke Bosanske crkve. No, općepoznato je da islamizacija nije bila samo duhovni izbor, ona je za mnoge značila opstanak u društvu koje je kažnjavalo nepokornost. Povlastice poput oslobađanja od poreza, društvenog statusa i sigurnosti za obitelj bile su često presudne za prelazak na islam. Bilo je to pitanje opstanka ili smrti.

Izgubljeni identitet

Prisilna konverzija, konfiskacija zemlje i uvođenje devširme (regrutacija kršćanske djece za službu u vojsci i administraciji) bile su ključne značajke osmanske vladavine. Teza o dragovoljnom prelasku na islam dodatno je problematična jer implicitno poriče osobne tragedije i kolektivnu patnju tisuća obitelji koje su izgubile svoj identitet, vjeru i zemlju. Povijesni izvori jasno upućuju na to da je veliki broj ljudi prešao na islam kako bi izbjegao represiju ili ekonomsko iscrpljivanje.

U tom svjetlu takvo “dragovoljstvo” ne može se smatrati istinskim izborom. Slični procesi nisu jedinstveni za Bosnu i Hercegovinu, mnoge države, naime, koriste povijesne mitove kako bi izgradile nacionalnu svijest. No, problem nastaje kada se takvi mitovi koriste za poricanje povijesnih činjenica i delegitimizaciju drugih naroda. Umjesto da povijest služi kao alat za razumijevanje zajedničke prošlosti, ona postaje sredstvo podjele, izvor novih nesporazuma i sukoba. BiH je tijekom stoljeća bila dom različitih naroda i vjera, a razumijevanje te složenosti ključno je za izgradnju stabilne budućnosti.

Foto:Pixabay

Najnovije

Samo neka na Hipodromu ne bude (nikakva) „kuršlusa“

Nije aktualni zagrebački gradonačelnik prvi koji je opstruirao, ili makar pokušao opstruirati, Thompsona. Još za Bandića (slučajno…) isključili su mu razglas na Jelačić placu...

Trump sve više frustriran zbog ruskog odugovlačenja u pregovorima

Američki predsjednik Donald Trump rekao je u subotu da pregovori usmjereni na okončanje rata u Ukrajini možda teku dobro, ali "postoji točka u kojoj...

Biblijska poruka 13. 4. 2025. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Cvjetnica

  Lk 22,14 – 23,56   Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati...

Obljetnice stradavanja Hrvata pohode oni kojima tu nije mjesto

Svake godine u ovo vrijeme, pred Uskrs i nakon njega hrvatski narod u RH i BiH obilježava razne obljetnice iz njihove starije i ove...

Vukovar: Sjećanje na Put Spasa uoči Cvjetnice

U Vukovaru, na Kukuruznom putu koji je poznat i kao Put spasa, uoči blagdana Cvjetnice održan je križni put. Od Zavjetne kapelice na Lušcu...