Možda je – čak! – i vrijeme za tu „drugu Srbiju“, do sada više-manje fantomsku. A dani pred nama, slijedom najave sarajevskih studenata kako će se nastaviti okupljati raznim povodima, pokazat će ima li i (neke) „druge BiH“. Ili je i dalje aktualna ona, u biti, defetistička „Samo nek’ ne puca“… što je i bio jedan od –ironičnih – sarajevskih transparenata.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Samo dva dana nakon prosvjeda ispred ili, točnije kazano, na pristojnoj distanci od zgrade Skupštine BiH zbog tragičnih posljedica poplava od prije četiri mjeseca, prezentirano je izvješće Transparency Internationala BiH koje je potvrdilo kako Bosna i Hercegovina ne odstupa od trenda nazadovanja u korupciji. Ovogodišnji rezultat za BiH je 33. Prošle godine je bio 35 i ovo je najlošiji rezultat otkada se mjeri po ovoj metodologiji.
BiH se nalazi na 114. mjestu na svijetu od 180 zemalja te je druga najkorumpiranija država u Europi – a ovu poziciju dijeli s Bjelorusijom, dok bolje kotira čak i Gruzija. Praktički, BiH je – na svjetskoj razini – u istoj skupini s državama zahvaćenim ratom ili dugogodišnjim diktaturama – s, dakle, Podsaharskom Afrikom i Središnjom Azijom…
Nikad nije kasno?
A kada je pak riječ o Zapadnom Balkanu, iako u prosjeku regija bilježi blagi napredak, BiH u tome ne slijedi susjede. Tako s rezultatom 60. na listi najbolje stoji Slovenija. Slijedi Hrvatska sa 47., Crna Gora 46., Kosovo 44., Albanija 42., Sjeverna Makedonija 40. i Srbija 35. Dva poena više od BiH. Sve u svemu, čitav je niz razloga da se i u BiH „dogodi narod“, baš kao što se to događa u Srbiji gdje su se „dogodili studenti“ – a onda su im se pridružili i mnogi drugi: njihovi roditelji i profesori, umjetnici, sportaši i tzv. obični građani svih zanimanja, i to traje već evo treći mjesec. I sve je masovnije iz dana u dan, s epilogom od koga strahuje i Aleksandar Vučić kojemu (više) ne pomaže niti to što pod svojom kontrolom drži uvjerljivu većinu tamošnjih medija pa gotovo na dnevnoj bazi – nakon prvotnog nervoznog vrijeđanja – studentima nudi razne ustupke.
Tezu kako se demokracija trebala davno zakotrljati sarajevskim i inim bh. ulicama, lako je braniti. Vidjeli smo, naime, kako je BiH, kada je o korupciji riječ, gora čak i od Srbije. Eh, da je samo korupcija…Studenti su se, dakle, u Sarajevu okupili pod egidom Pravda za stradale u Jablanici, tražeći – sa zadrškom od četiri mjeseca – odgovornost za smrt 29 ljudi, među kojima i dvije nerođene bebe, u poplavama u: Jablanici, Konjicu i Fojnici u listopadu 2024. Prosvjedi, koje je organizirala neformalna skupina studenata, najavljeni su kao masovni. Prema novinskim izvješćima, pravdu za Jablanicu (Konjic i Fojnicu) tražilo je oko 1 000 prosvjednika.
Nakon čega je iz Studentskog parlamenta Sveučilišta u Sarajevu priopćeno kako je riječ o inicijalnom skupu, a svaki će, najavljuju, sljedeći put prosvjedovati drugim povodom. Što je vjerojatno posljedica spoznaje kako je sarajevsko okupljanje, u kontekstu aktualnih prosvjeda u Srbiji, karikatura studentskog bunta. Uostalom, istoga tjedna u Zenici je zbog visokih cijena prosvjedovalo oko 1 000 građana…
Eto (opet) ustaša!
Treba, ipak, kazati kako je moguće da su najavom prosvjeda isprovocirali Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanske županije da se oglasi na dan sarajevskoga studentskog okupljanja. Uranili, zoru prevarili! U priopćenju prepunom fraza, jedino je vrijedna spomena konstatacija kako su postupajući tužitelji u kontaktu s vještakom geološke struke kojemu je dostavljena sva obimna dokumentacija i njegov se nalaz očekuje krajem veljače. Tada će se znati koliko je za prošlogodišnju tragediju kriva majka (ili koji put maćeha) priroda, a koliko je kriv ljudski faktor. Neki transparenti poput, primjerice, „Na sva tri jezika nam se gadite“, zapravo odgovaraju na to pitanje. Ipak, poglavito je znakovit onaj „Svi smo mi Donja Jablanica“. S naglaskom na – donja. Odnosno, svi smo mi – donji… osim onih koji nam se, eto, gade na sva tri jezika. Ili: „Svi smo mi pod kamenolomom režima“, što je u velikoj mjeri refleksija beogradske, a onda i svesrpske poruke: „Svi smo mi pod nadstrešnicom“, motivirane tragedijom na novosadskom kolodvoru kada je poginulo 15 ljudi.
Sarajevski studenti nisu ni krili kako su ih za javni prosvjed nadahnuli njihovi kolege iz Srbije. Time su, međutim, samo priznali kako kasne s ovom svojom reakcijom, čime su dali šlagvort onima koji drže da je i ovdje riječ o politikanstvu. Kako se, naime, nisu slučajno – baš u vrijeme kada je najavljeno preslagivanje aktualne vlasti – sjetili nesretne Jablanice. Mada, može se u njihovu obranu kazati i kako su te optužbe na razini srbijanskog (uzdrmanog) predsjednika koji tvrdi da iz tamošnjeg studentskog bunta stoje sile izvana. „…Jer žele da završe posao oko Kosova što prije, ne mogu podnijeti da Srbija bude vodeća sila u regionu, kao i zato što je Srbija pružila otpor pri glasovanju za Rezoluciju o Srebrenici u UN-u“, obznanio je potkraj prosinca prošle godine, najavljujući kako će „koliko večeras ili narednih dana“ podastrijeti dokaze.
Istina, odziv na „masovni prosvjed“ u Sarajevu bio je više nego skroman. No, nisu li nas učili kako je svaka revolucija počela iz malih koraka?! A, evo, ide nam i proljeće – sinonim za buđenje…
Ta večer, ali ni ti naredni dani još, međutim, nisu došli. Osim što su se srbijanske optužbe svele na – Hrvate, što u vokabularu vladajućih i pripadajućih im medija znači – ustaše. A što je kulminiralo prošloga tjedna kada je Lazar Ristovski tijekom završne konvencije Srpske liste u Zvečanu kritizirao studente. „Ovo što ću sada reći, možda nije ni mjesto, ni prilika, ali ne mogu odoljeti, pa ću to ipak reći. Svi oni koji mjesecima po Srbiji dižu krvave ruke po ulicama, po fakultetima i kazalištima, ej, po kazalištima, po svetom mjestu, zaboravljaju one krvave ruke koje su istjerale 250 000 Srba iz Krajine i iz Hrvatske, zaboravljaju krvave ruke do lakata koje su pobile stotine tisuća Srba u Jasenovcu“, ispalio je taj glumac, čija je, inače, producentska kuća Zillion ostvarila 13 koprodukcija s Hrvatskom.
Još jedan klaun
Odgovor mu je stigao baš sa „svetog mjesta“. Sva su beogradska kazališta, solidarizirajući se sa studentima, stupila u sedmodnevni štrajk komu je prethodila prosvjedna šetnja beogradskim ulicama. Laza, dakako, nije šetao. No, on se ionako već deklarirao kao dvorski glumac. Slijedom čega je (dobra) prigoda sjetiti se stare turske mudrosti: „Kad klaun uđe u palaču, on ne postaje kralj, već palača postaje cirkus.“ Iako, u Srbiji je sve veći broj onih koji vjeruju da je klaun u palači – onoj na Andrićevu vijencu – već odavno. Što je, zapravo, lako braniti. Istina, dok Srbija gori, Vučić se (baš) ne češlja, ali zato na TikTok profilu pogađa gazirana pića. Stavili su pred njega: Coca Colu, Colu Zero, Pepsi i Cocktu, a on je potom degustacijom trebao pogoditi svako pojedino piće. „Pošto su od mene riješili da prave vašarsku mečku, stavili su mi ovdje četiri gazirana pića. I, sad treba da pogodim…“, najavio je ovu svoju točku. I onda prepoznao samo – Cocktu. Malo je, međutim, onih koji vjeruju da je Aleksandar umalo Veliki samo na tome piću naše – doduše kako čije! – mladosti.
Kako bilo, trebat će mu nešto jače. (U zemlji rakije to ne bi trebao biti problem!) Početkom prošloga tjedna palo je snažno uporište Vučićeva SNS-a. Prosvjednicima su se pridružili i mještani vojvođanskih sela Gajdobra i Nova Gajdobra. Osim što im je Vučić do sada bio i otac i majka, ova su sela znana i kao „srpska Sorbona“. Odatle, naime, potječe 40 doktora znanosti, od kojih su polovica sveučilišni profesori, a dali su i tri akademika te 20-ak reprezentativaca u raznim sportovima. Iako ovdje živi 2 000 ljudi, na prosvjednu je šetnju 9. veljače izišlo njih više od 500. (Vidite li vi ovo, sarajevski studenti?!) A i zapjevali su… Bilećanku, naglašavajući stihove: „…Čuje se odjek koraka po kamenju hercegovskom“, kojima se aludira na borbu za oslobođenje. Ma, kad Srbi pjevaju partizanske pjesme, nikad to ne završi dobro. Zna to, dakako, i vječiti kandidat za četničkog vojvodu s Andrićeva vijenca.
Tako je govorio trostruki narodni heroj
No, vrijeme je da se malo o svome jadu zabavimo. Vjeruje li ovdje itko – makar mladi! – da država BiH može biti bolje, sretnije i pravednije mjesto negoli je to sad? Tri desetljeća nakon rata svjedočimo – ne treba nam da to shvatimo Transparency International – urušavanju svih institucija ovoga društva. Jedan je novosadski profesor, dajući potporu tamošnjim studentima, (aktualni) svijet starijih definirao kao svijet bestidnog poltronstva, zluradosti, beskrajne sumnje i gubitništva. Kao da je o Bosni govorio… Jer, veli, da je drugačiji, ne bi bilo potrebe – nasušne! – da ga studenti čiste od prljavštine koja im je ostavljena dok su im predci pravili tragični deal s onima kojih su se kukavički plašili.
A kad smo već kod profesora, novinari su na sarajevskim prosvjedima detektirali jednoga s obližnjeg Filozofskog fakulteta, a i jednu glumicu te nekoliko umirovljenika koji ionako ne znaju što bi od sebe. Osim nedjeljom kada ih, prije ručka, okuplja (bizarni) Kulenovićev Krug 99.
Ne bi to bilo ni tako loše da je pred Skupštinom BiH bilo 10-ak tisuća mladih, pa da je njihovo okupljanje – kao ovo sad već svesrpsko – podsjetilo na masovni studentski bunt iz 1968. kada je tek „trostruki narodni heroj“, doduše na prijevaru, smirio prosvjednike i tako spasio „socijalizam s ljudskim likom“. Njegova je, takav je kontekst pa je se valja prisjetiti, stečevina i glasovita: „Narodi koji imaju ovakvu omladinu, za svoju budućnost ne treba da brinu!“ Što ga, međutim, nije spriječilo da ’68. mnoge studente smjesti iza rešetaka na preodgoj uz pomoć „vaspitnih palica“ koje su iz socijalističkog raja izišle.
Pred Srbijom su vjerojatno i odlučujući dani. Možda je – čak! – i vrijeme za tu „drugu Srbiju“, do sada više-manje fantomsku i kronično željenu od susjeda. A dani pred nama, slijedom najave sarajevskih studenata kako će se nastaviti okupljati raznim povodima, pokazat će ima li i (neke) „druge BiH“. Ili je i dalje aktualna ona, u biti, defetistička „Samo nek’ ne puca“… Što je i bio jedan od – ironičnih – sarajevskih transparenata.
Istina, odziv na „masovni prosvjed“ u Sarajevu bio je više nego skroman. No, nisu li nas učili kako je svaka revolucija počela iz malih koraka?! A, evo, ide nam i proljeće – sinonim za buđenje…