Na dan 16. ožujka 1945. godine, u Širokom Brijegu rođen je Gojko Šušak, ratni ministar obrane i najbliži suradnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Iako je preminuo još daleke 1988. godine, mišljenja o Gojku Šušku u hrvatskoj su javnosti podijeljena, pa tako kroničari s njegovim likom i djelom likom još i danas muče muku.
Šušak je jako rano ostao bez oca i brata koji su nestali iste godine nakon partizanskog oslobođenja Zagreba. Nakon završene srednje škole, 1963. godine odselio je u Rijeku gdje je započeo studij matematike i fizike, no nakon odsluženja vojnog roka 1968. je emigrirao, najprije u Austriju, a zatim u Kanadu gdje je dobio troje djece sa suprugom Đurđom.
Kao mladi emigrant, počeo je raditi u lancu restorana Scott’s Chicken Villa, a ubrzo nakon toga osniva vlastitu tvrtku za ugostiteljstvo i soboslikarstvo, što mu donosi dobre poslovne, ali i političke veze. Upravo su te veze, smatra se, jako puno doprinijele stvaranju pozitivne političke slike Hrvatske u očima zapada, a također su pomogle i ostvarenju sna svih Hrvata: osamostaljenju i neovisnosti, prenosi Dnevno.ba.
“Nisam nikad služio vojsku, ali sam kompetentan”
Bio je vrlo angažiran pripadnik hrvatske dijaspore u krugu koji se okupljao oko franjevačkog samostana u Norvalu, a putem koje je promicao svoje težnje o slobodnoj Hrvatskoj, pa je tako upoznavanje s dr. Franjom Tuđmanom bio logičan slijed. Šušak mu je bio domaćinom na prvoj kanadskoj turneji i pomagao mu u prikupljanju novca za predizbornu kampanju HDZ-a, da bi se u siječnju 1990. i sam konačno vratio u Hrvatsku gdje već u svibnju postaje članom prve hrvatske Vlade i ministrom iseljeništva.
Ministrom obrane postao je u rujnu 1991. godine, samo nekoliko dana nakon početka bitki za vojarne i tome se, kazao je tada, nikako nije nadao: “Za to sam, tako mi Boga, i te kako kompetentan. Nisam čak nikad služio vojsku. Istina, mnogo sam o tome čitao, ali nikad nisam ni sanjao o ratu. Posljednje o čemu bih maštao je mjesto ministra obrane jedne države”, izjavio je nakon preuzimanja dužnosti koja je u tom periodu bila jedna od najtežih.
Gojko Šušak je, smatraju analitičari tog doba, napravio dobar posao tijekom Domovinskog rata, pa se tako njegovo ime uz ime dr. Franje Tuđmana najviše povezuje uz osamostaljenje i neovisnost Hrvatske. Ministarstvo obrane je za njegovog mandata usvojilo široki plan modernizacije, reorganizacije i naoružavanja Oružanih snaga Republike Hrvatske, a već od listopada 1994. godine Šušak je uveo novi obrazovni program za časnike temeljen na praksi NATO saveza.
Njegova smrt Hrvatima je bila težak udarac
Zbog iznimnih zasluga koje je Šušak ostvario najprije u uspostavljanju partnerskih odnosa s SAD-om, a onda i u reorganizaciji i ustrojstvu Hrvatske vojske što se pokazalo u svim pobjedonosnim akcijama za oslobađanje okupirane Hrvatske, višestruko je odlikovan.
Gojko Šušak je preminuo 3. svibnja 1998. u Zagrebu, a posmrtno je promaknut u čin stožernog generala Hrvatske vojske. Na njegovom pokopu William Perry rekao je kako je Šušak “za Hrvatsku bio presudan u uspostavi slobode, a za Sjedinjene Države za uspostavu mira”. Njegovu smrt posebno teško podnio je general Ljubo Ćesić Rojs koji je uz njega bio do posljednjeg trenutka: “Umro mi je na rukama. Običaj je reći ‘da nije bilo Tuđmana, ne bi bilo ni Šuška’, no zapravo je obrnuto. Da nije bilo Šuška, njegovih veza s SAD-om i Pentagonom, ne bi bilo ni Tuđmana”, kazao nam je general Rojs jednom prigodom.
