2. kolovoza slavi se franjevačka svetkovina Gospa od Anđela ili Porcijunkula, a toga dana, prema učenju Crkve, vjernici mogu dobiti potpuni oprost.
Blagdan Gospe od Anđela i porcijunkulski oprost
Prema predaji, sveti je Franjo 2. kolovoza 1208. god., u crkvici Svete Marije od Anđela u Asizu, doživio svoje obraćenje, a taj trenutak njegova potpunog obraćenja i oblačenja novoga čovjeka u pavlovskom smislu, slavi se liturgijski 2. kolovoza, posebno među franjevcima, na blagdan Gospe od Anđela ili Porcijunkule (prema crkvici u kojoj se ta promjena zbila). I danas ta crkva postoji, a nalazi se unutar bazilike Svete Marije Anđeoske, koju je dao izgraditi papa Pio V. u 16. st., a papa Pio X. (19./20.st) ju je uzdigao na čast papinske bazilike i predstavlja najvažniju crkvu Franjevačkog reda.
Predaja također kaže kako je radost oslobođenja od grijeha, koju je tada osjetio, sv. Franjo htio prenijeti na sve druge, pa se u njemu rodila ideja da moli tadašnjega papu Honorija III. da tu crkvu učini crkvom potpunog oprosta od vremenitih kazni, što je papa i učinio 1216. god. Kasnije je određeno da se potpuni oprost na blagdan Gospe od Anđela, koji se naziva i porcijunkulski oprost, može dobiti i u bilo kojoj franjevačkoj crkvi, u vremenu od podne 1. kolovoza do ponoći 2. kolovoza, ali uz uvjet da se, osim pohoda franjevačkoj crkvi, osoba skrušeno ispovjedi, pričesti i izmoli Vjerovanje, Očenaš i pomoli se na nakanu Svetog Oca.
Samo otvorenje porcijunkulskog oprosta prenosimo iz Molitvenog priručnika Franjevačke provincije Svetog Jeronima, str. 85-89.
Otvor porcijunkulskog oprosta
1. kolovoza
Vrši se u podne ili u koje drugo prikladnije vrijeme.
Na početku se zapjeva antifona Gospi od Anđela ili neka druga pjesma u čast BDM:
Rajska kruno; rajska slavo,
Anđeoska Gospo, zdravo!
Ti si korijen, ti si vrata,
s kojih sinu svjetlost zlata.
Ti si ljiljan djevičanstva,
ti si nakit čovječanstva.
Zdravo, puna svih milina,
moli za nas svoga Sina!
R. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
O. Amen.
Predvoditelj ovim riječima uvede u slavlje:
Sveti Franjo Asiški na poseban je način ljubio Djevicu Mariju. Nju je osobito častio u asiškoj crkvici Svete Marije Anđeoske zvanoj Porcijunkula.
U njoj je postavio temelje reda Male braće i sestara klarisa i blaženo završio svoj zemaljski život.
U toj istoj crkvici dobio je i posebni – porcijunkulski – oprost koji su rimski prvosvećenici potvrdili i proširili na sve franjevačke i župne crkve.
Na današnji dan kad se slavi obljetnica posvećenja te crkvice, svi mi, možemo biti dionici toga oprosta.
Zatim se čita:
Iz izvještaja franjevačkih izvora:
Kako je sveti Franjo tražio i dobio porcijunkulski oprost
Jedne noći godine Gospodnje 1216., Franjo bijaše uronjen u molitvu i promatranje u crkvici Porcijunkule kraj Asiza, kad, iznenada obasja crkvicu presjajna svjetlost i Franjo opazi iznad oltara Krista zaodjevenog u svjetlost a s desne mu njegovu Presvetu Majku okružene mnoštvom anđela. Franjo se u šutnji pokloni svom Gospodinu licem do zemlje.
Upitaše ga tada što bi želio za spasenje duša. Franjin odgovor bijaše neposredan: O presveti Gospodine, iako sam bijednik i grešnik, molim te, udijeli velikodušno svim posjetiteljima ove crkve koji se pokaju i ispovjede potpuni oprost svih grijeha.
Mnogo tražiš, brate Franjo – odgovori mu Gospodin – ali zaslužuješ velike stvari pa ćeš ih i imati. Prihvaćam tvoju molbu, ali pod uvjetom da ovaj oprost u moje ime tražiš od moga Namjesnika na zemlji.
Franjo se odmah pojavi pred Vrhovnim svećenikom Honorijem III koji se onih dana nalazio u Peruđi i s priprostošću mu ispripovjedi viđenje. Papa ga pažljivo sasluša i nakon poneke poteškoće dade svoje odobrenje. Nato ga upita: Koliko godina oprosta tražiš? Sv. Franjo prihvativši odgovori: Sveti Oče, ja ne tražim godine, nego duše.
I sretan se uputi k vratima, ali vrhovni ga svećenik pozva: Ne želiš nijedan dokument? A Franjo odvrati: Sveti Oče, vaša riječ mi je dovoljna. Ako je ovaj oprost Božje djelo, on će se pobrinuti da ga objavi. Ne želim ikakav dokument; list neka bude Presveta Djevica Marija, Krist bilježnik, a anđeli svjedoci. I koji dan kasnije, zajedno s umbrijskim biskupima i okupljenim narodom, reče kroz suze: Braćo moja, sve vas želim poslati u Raj!
Potom predvoditelj kaže:
Zazovimo Mariju, Majku milosrđa, da nam kod nebeskog Oca izmoli oproštenje i mir:
Marijo Anđeoska,
čuj molitve svoje djece
koja se s povjerenjem Tebi utječu.
Iz toga svetoga mjesta i Božjega prebivališta,
koje je tako priraslo srcu svetoga Franje,
ljude si pozivala k Ljubavi.
Tvoje oči pune nježnosti
jamče nam stalnu majčinsku zaštitu
i obećavaju Božju pomoć svima, koji se obraćaju Tebi.
Ti si naša mila Kraljica i naša nada.
O, Gospo Anđeoska,
po zagovoru sv. Franje
daj nam da postignemo oprost svojih grijeha
Pomozi našoj volji da se možemo čuvati grijeha
i od nemara za nadahnuća Božja,
da budemo dostojni zvati Te našom Majkom.
Blagoslovi naše domove, naš posao, naš odmor.
Podari nam onaj mir,
koji se može osjetiti među drevnim zidovima Porcijunkule,
gdje se neprijateljstvo, krivnja i plač,
radi ponovnog povratka k Ljubavi,
mijenjaju u veselu pjesmu,
poput pjesme Tvojih anđela i sv. Franje.
Pomozi svakome koji je bez pomoći, koji nema kruha,
pomozi onima koji su u opasnosti i kušnjama,
u žalosti i očaju,
u bolesti i na smrtnoj postelji.
Blagoslovi nas kao svoju izabranu djecu,
blagoslovi svojom majčinskom rukom
nedužne i ranjene,
vjerne i izgubljene,
one koji vjeruju i one koji sumnjaju.
Blagoslovi čovječanstvo,
da svi ljudi, kad spoznaju da su Božja i Tvoja djeca,
otkriju u Ljubavi istinski Mir i istinsko Dobro. Amen.
Koralnim napjevom zapjevaju se franjevački zazivi BDM:
Sveta Djevice Marijo, moli za nas.
Sveta Kraljice, Bogorodice,
Kćeri i službenice svevišnjeg Kralja, moli za nas.
Majko Presvetog Gospodina našega Isusa Krista,
Zaručnice Duha Svetoga,
Palačo Gospodinova,
Prebivalište Gospodnje,
Kućo Gospodnja,
Odjećo Gospodinova,
Službenice Gospodnja,
Majko Gospodinova,
Majko slavne Riječi Očeve,
Slavna djevičanska Majko,
Najizvrsnija među ženama,
Djevice Crkvom postala,
Djevice puna milosti i svakog dobra,
Djevice ponizna,
Djevice siromašna,
Djevice draga i urešena,
Djevice bezgrešna,
Gospodarice svijeta,
Glavarice svih svetih,
Naša Gospodarice,
Kolijevko Male braće,
R. Moli za nas, Kraljice Anđela.
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se;
Bože koji si po presvetoj Majci svoga Sina,
uzvišenoj nad anđeoske korove,
htio ljudima dijeliti sva dobra;
udijeli nam, po njezinu zagovoru,
oproštenje grijeha i obilje milosti
da postignemo radost u nebeskom prebivalištu.
Po Kristu Gospodinu našem.
O. Amen.
Slijedi blagoslov sv. Franje:
R. Gospodin s vama.
O. I s duhom tvojim.
R. Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva.
O. Amen.
R. Neka vas licem svojim obasja, milostiv neka vam bude.
O. Amen.
R. Neka pogled svoj Gospodin svrne na vas i mir vam podari.
O. Amen.
R. Blagoslovio vas Svemogući Bog Otac i Sin + i Duh Sveti.
O. Amen.
R. Idite u miru.
O. Bogu hvala.
Oprosti od vremenitih kazni i suvremeni čovjek
Porcijunkulski oprost nam danas stavlja pred oči potrebu kritičkog promišljanja o nauku o crkvenim potpunim oprostima za vremenite kazne, odnosno postavlja se pitanje treba li na njima – takvi kako su teološki postavljeni – još uvijek inzistirati, ili ih ipak treba premisliti.
Naime, gornja legenda, odnosno izvještaji franjevačkih zapisa, koji tvrde kako je sam Bog dao potvrdu svetom Franji za navedeni porcijunkulski oprost, ne mogu se gledati odvojeno od sukoba koji je nastao između protestanata i katolika vezanih uz gledanje na indulgenciju, odnosno na vječne i vremenite kazne, pa je s obzirom na to vrlo vjerojatno kako taj izvještaj i potječe iz tih vremena, s ciljem da katoličkom učenju da pečat pravovjernosti.
Sažeto rečeno, Crkva je tada naučavala (a taj nauk manje-više vrijedi i danas) kako za svoje grijehe ljudi podnose vječne i vremenite kazne, odnosno da nas od vječne kazne (pakla) Bog spašava preko iskrene ispovijedi, ali da ipak moramo ispaštati vremenite kazne, od kojih se možemo iskupiti ovdje na zemlji čineći dobra djela i molitvom, a nakon smrti se od njih oslobađamo kroz “čistilišne muke”.
Danas je takav govor prilično stran suvremenom čovjeku, pogotovo onome koji na Crkvu gleda isključivo kao na ovozemaljsku instituciju, pa nam blagdan Gospe od Anđela, kao i drugi blagdani i ostale prilike kada se može dobiti potpuni oprost skreću pozornost na činjenicu kako je važno uvijek uviđati duhovnu i nadzemaljsku dimenziju Crkve.
Da bi se uravnotežila i jedna i druga strana, jer katolički nauk o oprostima ipak ostavlja i neke nejasnoće, možda je u svakodnevnom govoru o oprostima bolje staviti naglasak na onome što je sveti Franjo osjetio kada je bio u crkvici Svete Marije od Anđela – potpunu radost oslobođenja od zarobljenosti grijeha, te u tom smislu poticati hodočasnike da mole Boga za istu takvu radost, odnosno da postanu stvarno novi ljudi u najdubljem smislu riječi.
