Sjećate li se Željka Sabola? Riječ je o hrvatskom književniku, slikaru, tekstopiscu, likovnom kritičaru, leksikografu i povjesničaru umjetnosti. Bio je član Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika i hrvatskog centra PEN-a.
Prva je žrtva srpske agresije, koji nije sudjelovao u Domovinskome ratu, a koji si je sam oduzeo život. Naime, nije mogao podnijeti zločine na Republiku Hrvatsku i rekao je: Ako još jedna granata padne na Hrvatsku – ubit ću se!
I ubio se u svom zagrebačkom stanu 5. rujna 1991., u pedesetoj godini života!
Bio je to njegov protest kojeg na žalost nitko nije čuo.
Sabol je poznat i kao autor antologijske domoljubne pjesme „Kad izgovorim tvoje ime“, koju je prvi put objavio 1971. u „Hrvatskom tjedniku“, a posvećena je – Hrvatskoj. Zbog nje je tada završio i na sudu, a neki časopisi koji su je tiskali bili su zabranjeni i – spaljeni.
Iste te godine Josip Broz Tito izrekao je i zloglasne riječi: „Prije će Sava poteći uzvodno, nego Hrvati dobiti državu!“
Mnoge njegove pjesme poput „Ostala si uvijek ista“, „Stare ljubavi“, Zagrljeni“, „Djevojka za jedan dan“, Volim te, budalo mala“, „Samo simpatija“ i druge uglazbili su Đ. Novković, A. Dedić, Đ. Jusić i da ne nabrajamo dalje.
Nakon Sabola, u Hrvatskoj je do danas čak oko tri tisuće hrvatskih branitelja izvršilo suicid!
Imamo Hrvatsku, ali na žalost nemamo – NJIH!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)