Govoreći o zločinima u Širokoj Kuli koji su se dogodili u rujnu i listopadu 1991. Nazor je rekao kako ne smijemo zaboraviti imena ubijene trinaestogodišnje Verice Nikšić i sedamnaestogodišnjeg dječaka Ivice Nikšića. Ta imena moraju se čuti.
Gostujući u Studiju 4 ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra dr. Ante Nazor govorio je o zločinima koji su se 1991. dogodili u Širokoj Kuli.
Žitelji mjesta udaljenog desetak kilometara od Gospića tijekom povijesti su u više navrata doživljavali progon i ubojstva. Kako su su to činili žandari u prvoj Jugoslaviji 1918. pa partizani 1945. isto su ponvovili pobunjeni Srbi i četnici koji su u tom selu 1991. ubili 33 civila – uglavnom žene, djecu i starce. Sve one koji nisu izbjegli u Zagreb ili Gospić.
Kako navodi povjesničar Ante Nazor, na tim prostorima postojao je kontinuitet velikosrpske politike koja je u raznim razdobljima i pod raznim znamenjima provodila ono što je devedesetih bilo jasno da žele – etnički čist prostor u granicama koje su oni zamislili kao granice velike Srbije.
Istaknuo je kako postoje pisma pukovnika JNA Dušana Smiljanića u kojima on svjedoči o naoružanju srpskog naroda nakon Krvavog Uskrsa. Na području Like i Korduna u rujnu su se vodile strašne borbe o kojima mi nismo imali puno informacija, naglasio je.
Nazor se pomalo začuđeno zapitao; Kako to da uz dokumente koji su u rukama Republike Hrvatske, a koji govore o počiniteljima zločina u Širokoj Kuli i ostalim mjestima, ti zločini još nisu procesuirani?
Rekao je kako je predsjedničnin dolazak samo simboličan čin da država nije zaboravila ove žrtve smatrajući da se ovakvi događaji ne smiju zaboraviti i zato se moraju kroz povijest unijeti u sustav obrazovanja. Jugoslavija je bila samo okvir za jednu malo veću veliku Srbiju. Moramo biti svjesni kao građani Hrvatske da je Hrvatska izvojevana u jednoj teškoj i krvavoj borbi uz velike žrtve.
I da je napokon devedesetih godina ostvaren san neovisne Hrvatske što je bio san generacija, naglasio je Nazor. Podsjetio je i da je Široka Kula zastupljena u tužbi Hrvatske protiv Srbije. Svijet ako želi znati što se događalo može vidjeti u tim dokumentima, rekao je Nazor.
Govoreći o zločinima u Širokoj Kuli koji su se dogodili u rujnu i listopadu 1991. rekao je kako ne smijemo zaboraviti imena ubijene trinaestogodišnje Verice Nikšić i sedamnaestogodišnjeg dječaka Ivice Nikšića. Ta imena moraju se čuti.
Govorio je i o slučaju obitelj Rakić koja je ubijena jer su je sumnjičili za suradnju s hrvatskim MUP-om. 1992. predsjednik okružnog suda u Kninu provodio je istragu koju je zatražila rodbina obitelji Rakić. Pretpostavljali su da su zakopani u jami zvanoj Golubnjača. Međutim, sudac je saznao da su u toj jami i hrvatske žrtve. On je pisao ministru unutarnjih poslova SAO Krajine Milanu Martiću kako imaju politički problem – “kako ćemo ekshumirati naše žrtve, a da UNPROFOR ne sazna za leševe Hrvata”. Taj sudac je kasnije aboliran, ispričao je Nazor. Rekao je kako do tih saznanja dolazi na temelju dokumenata srpske provijencije u kojima se navode imena počinitelja ovih zločina.
T.H.