Komemoracijom i misom zadušnicom u nedjelju je obilježena 75. obljetnica pokolja, kojeg su združene snage talijanske vojske i četnika popa Momčila Đujića izvršile nad hrvatskim pučanstvom Gata u zaleđu Omiša, gdje je 1. listopada 1942. godine ubijeno 96 osoba, od kojih osmero djece, a selo spaljeno.
Don Ivan Tadić, profesor na splitskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, u propovijedi je istaknuo kako se mjesto Gati 1. listopada 1942. godine “pretvorio u pakao koji je gutao ljude i kuće.”
“Zli ljudi su zamislili i nažalost ostvarili svoju paklenu zamisao i ubili 96 nevinih osoba,” rekao je, naglasivši da počinitelji pokolja zadojeni mržnjom nisu birali koliko netko ima godina, je li žena ili muž, dijete, dječak ili djevojka.
Naglasio je kako su stradalnici u Gatima bili “prožeti kršćanskom ljubavlju,” i povijest će ih pamtiti kao “nevine mučenike” dok će počinitelje zlodjela povijest pamtiti “kao ubojice i zločince.”
“Svjedoci smo da i danas ima onih koji ubijaju one koji vjeruju u Boga zato što su vjernici, zato što su katolici,” kazao je don Tadić.
Po njegovim riječima, živimo u vremenima u kojima se “promiče mnogo toga što je bezbožno, a zaboravlja se Bog i ono što je sveto”. No, dodao je “nećemo dopustiti da nam ukradu dušu i vjeru u Boga”.
Na današnji dan 1. listopada 1942. pripadnici četničkih snaga počinili su strašan pokolj u hrvatskom selu Gatima pokraj Omiša, kao i zaseocima u okolici. Najmlađa ubijena osoba bila je beba od 9 mjeseci, a najstarija starica od 87 godina.
Pokolj su izvršili četnici vojvode Đujića.
Ovaj dan je najtužniji u povijesti Gata. Toga dana je od ruke četnika pod zaštitom talijanske okupatorske vojske selo Gata zapaljeno, a usmrćeno je 79 nedužnih osoba razne životne dobi i spola, te još 16 u okolnim mjestima.
U zaseoku Pocelje u rano jutro četnici su ubili 7 žena koje su nosile mlijeko u grad Omiš. Poklane su na izlazu iz Gata u predjelu koje se zove Bili stan. Neke su od njih okrutno izmučene, umrle u teškim mukama.
Te su 1942. godine ujutro 1. listopada metkom ili nožem pobijeni mještani, i stari i mladi. Najmlađe je dijete imalo tek 12 mjeseci, a najstariji Gaćanin 87 godina u životnom kalendaru. Jedina njihova krivnja bila je ta što bili Hrvati i što su se našli na putu zločinačke rulje…
Talijanska vojska, koja je podržavala četnike, zadržavala se na glavnim putovima, a četnici su se razilazili po zaseocima te palili kuće. U zaseoku Podgrac četnici su nastavili s ubijanjem, strijeljavši nedužne. Nastavili su svoj krvavi pohod i okupili 30 osoba, muškaraca, žena i djece prvo održavši govor koji je završio prijetnjom paleži i pokoljem, nakon kojeg su to sproveli u djelo. Skupili su ljude na gumno, okružili ih sa svih strana stražom, zapalili im kuće, a nakon toga i njih.
Osim ovih nedužno stradalih neki su neočekivano preživjeli ranjeni, zaštićeni tijelom majke, oca, brata, sestre ili nekih drugih. Toga dana u Gatima bilo je primjera junaštva u kojima su hrabre majke izlagale svoje živote da bi boreći se protiv puške i bajunete zaštitile i spasile život svoga djeteta. Njihova se majčinska hrabrost ne smije se zaboraviti.
O svemu tome postoje i brojna svjedočanstva, tako i Andrije Pivčevića koji je tada imao 8 godina i preživio pokolj. Prvo je bio ranjen u nogu, a nakon toga dobio 9 uboda nožem i tako ostavljen. Četnici su vjerovali da će umrijeti, a Andrija je uspio preživjeti i danas svjedoči o užasu u omiškom zaleđu.
Godine 1972. je podignuto spomen-obilježje na taj događaj. Na granitnim pločama urezana su imena žrtava pokolja u Gatima.
Četnički pokret je danas rehabilitiran u Srbiji, a na čelu države nalazi se četnički vojvoda Tomislav Nikolić.
I.V.
