Ovoga je dosta. U zadnje vrijeme relativno mnogi dijele lekcije hrvatskim braniteljima. Netko kaže da treba konačno priznati i reći istinu, da nisu svi „branitelji“ bili branitelji! Zatim zamjeraju pojedinim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata da se ponašaju i da svojim zahtjevima podsjećaju na SUBNOR, što izaziva osjećaj nelagode. Zatim ističu da su pojedinci izmanipulirani, od političara i političkih stranaka, da se odnos društva prema njima značajno promijenio, u smislu da ih se drugačije doživljava i gleda, da su izgubili na dignitetu i zaslugama koje su neupitne. Uz to neki pišu da se mnogi branitelji još i danas srame „akcija“ u Savskoj, odnosno onog šatora i njihovih samozvanih lidera.
Nu, priznaju braniteljima da su oni ispred svih, jer su to zaslužili obranom Domovine narušenim zdravljem i izgubljenim životom.
Dakle, „oni su ispred svih“, ali moraju i trebaju biti poput ovčica. Nisu oni ti koji se trebaju buniti što njihova djeca nisu zaposlena, što dobar dio njih nema nikakvo zaposlenje, što neki već i kopaju po kantama za smeće ili „uživaju“ gledajući tajkune, odnosno njihovu imovinu koju su opljačkali dok su se oni borili. Ako se pobune, onda su „izmanipulirani“, onda je to tek „šačica“ ili mala skupina branitelja, koji predstavljaju sami sebe. Govore i da ima iznimno mnogo braniteljskih udruga, a ne vide da raznih humanitarnih, vinogradarskih, pčelarskih, konjskih, alkoholičarskih i tko zna kakvih sve ne ima daleko, daleko više. One im ne smetaju, jer nisu „izmanipulirane“ i jer među njima nema „lažnih“ članova!
Branitelji nisu mala djeca, pa da se svatko s njima može igrati kao s lutkama na koncu. Osim toga, što znači da nisu svi „branitelji“ branitelji? Branitelji su oni koji su stekli status branitelja. To bi isto tako bilo da netko kaže da su većina rukovoditelja firmi – „kriminalci“, pa da zbog toga „nitko“ ne želi kupovati njihovu robu. Druga je stvar što pretežno oni koji su rat proveli u podrumu „cijene branitelje“, ali ne i one koji su „branitelji“, a nisu branitelji. U tome je „kvaka“. Na taj način se naprosto vade zbog čega ne žele pomagati akcije branitelja, jer oni bi pomagali kad bi svi branitelji bili branitelji, ali kad među njima ima lažnih i sličnih (što oni znaju!), e onda ne bi. To su priče za malu djecu.
Branitelj je branitelj. I točka.
U zadnje vrijeme sve se češće čuje da pojedine braniteljske udruge podsjećaju na SUBNOR. To ih smeta. A ne smeta ih što istinske udruge SUBNOR-a još uvijek postoje, što su sve brojnije, i obilno su financirane državnim novcem, kao recimo četničke Novosti, pupovčev SNV i druge, s ciljem da ruše sve što hrvatski diše!
Tko se od tih braniteljskih dušobrižnika bunio na srbijanske derneke koje svako malo priređuju razni pupovci? Da, bune se, ali tako da ih nitko ne čuje.
A kad „zagrmi“ neka braniteljska udruga ili neki branitelj to „ne čuju“ ili se pak svim sredstvima negativno okreću prema tim ljudima i govore i pišu kako su „isti kao partizani“ ili „komunisti“ i tome slično.
Stoga, vi koji ste u vrijeme rata bili u mišjim rupama, koji ste u to vrijeme „studirali“ ili plesali Žikina kola, koji ste se obogatili na grbači hrvatskih dragovoljaca i stradalnika odite u tri „pm“ i ne dijelite nam lekcije!
Jaki ste samo kad je ugašeno svjetlo, a kad se upali nema vas nigdje!
Da to ste vi!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)