Lukavo i manipulativno, poput Trojanskog konja, nameće se Istanbulska konvencija…Istanbulska konvencija štiti žene tako što ih dokida…
Pod izlikom zaštite žena od nasilja, što većina zemalja članica EU, pa tako i RH, već ima regulirano u svojim postojećim zakonima, Vijeće EU pripremilo je međunarodni dokument nazvan Istanbulska konvencija, za koji se tvrdi da je primarno posvećen zaštiti žena od nasilja.
Budući da u njemu predloženi mehanizmi zaštite žena od nasilja nisu novina u postojećim zakondavstvima zemalja članica, postavlja se pitanje što zapravo ovaj međunarodni dokument nudi i zašto je uopće napisan. Jedina stvarna novina je da je to PRVI MEĐUNARODNI DOKUMENT U KOJEM JE DEFINIRAN POJAM ROD, onako kako to predlažu zagovornici rodne ideologije. Prema toj ideologiji rod je društveni konstrukt, nije određen rođenjem i svaki čovjek može birati kojeg je roda, a tijekom života svoj rod može mijenjati. Štoviše, za nasilje nad ženama izričito se tvrdi da je rodno uvjetovano, iz čega se da zaključiti kako, prema toj ideologiji, osobe muškog roda vrše nasilje nad osobama ženskog roda, jer su tako naučile.
Dakle, nasilnici su osobe muškog roda, a žrtve ženskog roda, pri čemu spol kao biološka zadanost određena genitalijama pri rođenju nije bitan i može se mijenjati na zahtjev, što se danas u svijetu i događa. Ukoliko ste ikada bili nasilni prema bilo kome, prema ovoj se teoriji može zaključiti da trebate ozbiljno razmisliti o tome kojeg ste roda i dobro preispitati svoj tzv. rodni identitet. Kako autori ovog dokumenta zamišljaju borbu protiv nasilja nad ženama? Dokidanjem muškog roda, izmjenom tzv. tipičnih nasilnih obilježja muškog roda, dokidanjem razlike između muškog i ženskog roda?
No, ako se štiti žene prvo se mora znati koga se štiti. Tko je zapravo žena? Je li to mišićava osoba rođena s muškim spolnim organima koja se osjeća kao žena, pa se s tim u vezi natječe u borilačkim vještinama u kategoriji žena te usput dobro namlati osobu rođenu sa ženskim spolnim organima, nešto manje mišićavu?
Tko je uopće muškarac, glavni negativac u društvu?
To su samo pitanja, ali odgovori se već mogu uočiti u primjerima zemalja koje u službenim dokumentima ne spominju više oca i majku već samo prvog i drugog roditelja, u školama u kojima se ne spominju djevojčice i dječaci već samo učenici te ne postoje više muški i ženski WC, u trgovinama igračkama u kojima se ne nude igračke za dječake i igračke za djevojčice, već samo igračke jednako prikladne za sve. Konačni cilj zagovornika ove ideologije, koja je u suprotnosti sa znanstvenim spoznajama o nepobitnim razlikama između muškaraca i žena, redefinicija je braka i uništavanje našeg ljudskog ideniteta, ukratko – dehumanizacija društva. Lukavo i manipulativno, poput Trojanskog konja Istanbulska konvencija, ukoliko se ratificira u nacionalnim parlamentima, postaje obvezujuća i prema njoj se moraju usklađivati svi zakoni zemalja koje je ratificiraju. Hoće li hrvatski Sabor to učiniti? Hoćemo li konačno ozakoniti rodnu ideologiju?
Hoćemo li biti napredniji od, primjerice, Njemačke i Norveške, koje još uvijek to nisu učinile, ili ćemo krenuti putem zemalja u susjedstvu, Srbije, BIH i Crne Gore koje su to “napredno” učinile?
Piše-Danira Matijaca