AGROKOR IVICE TODORIĆA I IDS: Evo vam debelog razloga za autonomiju Istre!

Točnije, koji su mu ljudi na početku karijere pomogli da postane najmoćniji čovjek u Hrvatskoj.

Početak 90-ih godina. U Hrvatskoj bjesni rat, no u pozadini prvih linija fronta događa se borba za imovinu najvrjednijih hrvatskih kompanija. U toj je priči Todorić odigrao nekoliko ključnih poteza.

Godine 1992. Todorić postaje većinski vlasnik Jamnice i Agroprerade. No, ključna godina bila je 1994. kad je Ivica Todorić dobro tržio. Bila mu je to valjda jedna od najvažnijih godina otkako se bavi biznisom. Kupio je 79 posto Leda, 81 posto Unikonzuma, 54 posto Bobisa, 77 posto Silos-Mlinova Vinkovci i 84 posto Solane Pag, sve zahvaljujući kreditima Zagrebačke banke odobrenim na temelju stare devizne štednje, što je bila pogodnost nezamisliva običnim građanima. Sljedeće, 1995. godine Agrokor je prerastao u koncern. Iste je te godine počeo pohod Agrokora na poljoprivredno-industrijske kombinate i to kupnjom 20,3 posto dionica PIK-a Vrbovec. Ta mesna industrija bila je itekako važna etapa za Agrokor je je u ta ratna vremena jedina imala certifikate za izvoz u Sjedinjene Države. Priču s PIK-om Vrbovec nakon mnogih je preokreta Todorić finalizirao tek 2005. godine.

Sve to je u početku financirala Zagrebačka banka i to kreditima na temelju stare devizne štednje. Rijetko tko je u to nije mogao dobiti tolike kredite i to po tako povoljnim uvjetima. Predsjednik Vlade tih je godina bio njegov prijatelj Nikica Valentić, a na ključnim pozicijama u dvije najveće banke, Zabi i PBZ-u, bili su njegovi studentski kolege.

Todorić 1993. u intervjuu Večernjem listu ovako pojašnjava tadašnju financijsku križaljku Agrokora: “Većinu naših akvizicija plaćali smo u gotovini. To je oko 15 milijuna maraka zdravog novca. A od banke smo dobili samo 2,6 milijuna maraka kredita.”

Možemo se prisjetiti jednog teksta u Globusu, u kojem se tvrdilo da je “Ivica Todorić zloupotrijebio oko 50 milijuna DEM namjenskog kredita dobivenog od Zagrebačke banke po posebnom režimu. Citira se izvješće Financijske policije iz ožujka 1994., u kojem je navedeno da je Agrokor krajem 1991. nenamjenski potrošio kredit Zagrebačke banke, te da je dobio novac i prije nego što ga je kreditni odbor odobrio. Međutim, sve su te “pšenične afere” i kaznene prijave ubrzo zaboravljene. Ivicu Todorića, koji je kasnije i sam rekao da se u 90-ima nije moralno poslovalo, više nitko nije mogao zaustaviti.

Godine 1998. postaje vlasnik vinarske tvrtke Jaska vino d.d. poznatije kao “Podrum Mladina“, a iza toga, 1999. godine tvrtke Silos Mlinovi i SRC Andrijaševci spaja u kompaniju PIK Vinkovci d.d.

Kreće širenje na susjedne zemlje, te 2000. godine kupuje 97,4 posto dionica Sarajevskog kiseljaka, i osniva tvrtku za proizvodnju sladoleda Ledo – Čitluk. Nakon toga, 2003. godine kupuje 55,49% dionica srpskog Frikoma, te 51% udjela u trgovačkom poduzeću TP DC Sarajevo. U Hrvatskoj 2004. godine kupuje tvrtku Medijator iz Dubrovnika i Slobodu iz Osijeka.

Osim toga, širi se i na Mađarsku kupnjom punionice vode Fonyodi i tvornice sladoleda Baldauf, koja je kasnije preimenovana u Ledo kft Mađarska. Nakon toga kupuje 58,11% dionica porečke Agrolagune.

U Srbiji 2005. godine kupuje tvornicu ulja Dijamant iz Zrenjanina, i trgovački lanac Idea iz Beograda. U Hrvatskoj iste godine postaje većinskim vlasnikom PIK-a Vrbovec i Belja. Slijedi ulazak u vlasničku strukturu Tiska d.d. 2007. godine, a kasnije, 2009. godine Konzum osniva Kozmo d.o.o. čija je osnovna djelatnost trgovina na malo kozmetičkim i toaletnim proizvodima. Nakon toga, 2010. godine nastavlja širenje poljoprivrednog biznisa te postaje vlasnik Vupika.

Kruna svih Agrokorovih preuzimanje jest kupnja Mercatora koja se realizirala 2014. godine. No, to  je ključan faktor u dužničkim problemima njegova carstva.

Mnogi će reći da iza Ivice Todoirića zapravo ponajprije stoji njegov otac Ante koji je svojim vezama i novcem pomogao sinu na početku poslovne karijere.  Ante Todorić bio je član CK SKH, zastupnik u Saboru, a od Agrokombinata Zagreb je stvorio jednu od snažnijih tvrtki u bivšoj Jugoslaviji. No, s Hrvatskim proljećem počeli su i problemi za Antu Todorića koji je zbog navodne povezanosti i financiranja hrvatskih nacionalista završio na sudu, te je za tu suradnju prvo i osuđen, ali je kasnije Vrhovni sud tu presudu ukinuo. Ante Todorić na kraju je zbog gospodarskog kriminala u zatvoru proveo četiri i pol godine, iako je na početku osuđen na čak 13 godina robije.

Početak ove godine donio je rasplet priče oko Agrokora. Koncern kakvog smo poznavali odlazi u povijest. Teško je reći što će od divoske kompanije zapravo ostati. Zato je važno zapamtiti kako je uopće došlo do stvaranja ovog regionalnog diva kojega je na kraju koštalo megalomansko širenje i preskupa cijena kapitala.

“Nije Agrokor stvoren sam od sebe. Nakon ovoga treba krenuti u razvlašćivanje i ostalih tajkuna jer između njih i Todorića nema razlike. Nitko od njih svojim novcem nije došao do onoga što posjeduju. Nakon Todorića biti će još Todorića. Nakon Agrokora biti će još Agrokora. Čini mi se da je ovo vrh sante leda”Bivši saborski zastupnik Damir Kajin!

Damir Kajin osvrnuo se na situaciju oko Agrokora i Todorića te na teške posljedice koje bi mogle pogoditi Hrvatsku.

“Agrokor treba spasiti. Todorića deposedirati, tj. oduzeti imovinu, a ministre i župane koje je Todorić preuzeo u svoju upravu zatvoriti. Oni su glavni krivci ove krize. Umjesto da su radili za narod, služili su Todoriću i njegovim  interesima. Bili su to pojedinci iz HDZ-a, SDP-a, HDSSB-a, IDS-a… To je država u državi. Za Todorića su radili Jakovčić, Ostojić, Kuštrak, Marić…  Agrokor je ranih 90- ih počeo stvarati HDZ, ali stvarni uspon doživio je 2000. kada je na vlast došla Račan – Budiša koalicija. Iz Agrokora je tada na čelne funkcije izvršne vlasti došlo gotovo 20 ljudi. Preuzeli su HNB, carinu,ministarstvo financija, poljoprivredu, energetiku….

Bitno je tko će sada preuzeti tisuće hektara obradive zemlje u Istri i Baranji. Bit je u tome  tko je to Todoriću omogućio i zašto je po prestanku mandata pozapošljavao na desetine ministara, župana, guvernera, šefova policije… Rješenje je nacionalizacija Agrokora ! Isto valja učiniti sa ministrima i županima koji umjesto da su radili za narod, služili su Todoriću. Ovako će još jaču poziciju zauzeti Lidli Kaufland, a naši prerađivači će biti istisnuti.

Što ćemo s Todorovićevih 1200 ha u Istri? Ili će to sutra kupit neki Rus za 1.5 mil. €? Više bi nam mogli reći Jakovčić i Ostojić koji su radili kod Todorića. Prodavati m/2 zemlje za manje od cijene 1 cigarete je pljačka Istre. O Gineti i Agrolaguni neću”, zaključuje Kajin,

Dok Jakovčićevi europarlamentarci u Bruxelesu dižu ruke za graničnu izolaciju Istre, a hrvatske briselske “čate“ šute, u Istri Flego glumi PR manekena umjesto da spriječi rasprodaju istarskih tvrtki. Briga IDS za Mirnu, Puris, Cimos, a najmanje njih briga za tvrtke gdje je stolovao Gazda Todorić!

Tvrtke Dubravka Grgića Agram invest, Euroherc i Jadransko osiguranje zajmovima stekle 51 posto udjela, u Agrokoru kažu: ‘utvrđujemo sve činjenice i rješavamo ih’.

Todorić je u Istri imao u koncesiji 1200 hektara. Cijena koncesije bila je 350-1200 kn po hektaru, a poticaj 2500 kn po ha. Što se dogodilo? Todorić je u tajnosti, a za to nisu “znali” radnici, Porečani, Istrijani, mediji… “prodao” 51% Agrolagune Poreč. Kome? Jadranskom, Eurohercu, Agramu… Pošto je šef Agrolagune bivši IDS-ov ministar i Todorićev zaposlenik, pošto je Jakovčić bio savjetnik Todorića, ne mogu vjerovati da za to nisu znali. Šutjeli su, a morali su znati i župan te načelnici Poreča, Vrsara, Tara, Kaštelira… Agrolaguna je stvorena 1930. kao Cantina Sociale od porečkih težaka. I umjesto da Županija i općine Poreč, Vrsar, Tar, Kaštelir, Vižinada, Višnjan i dr. preuzmu Agrolagunu, ona je u tajnosti “šaptom pala”. Tako se ne bori za interese Istre, kako IDSovci stalno naglašavaju,da samo oni zastupaju interese Istre  Pretpostavljam da su znali za “pad“ Agrokora i kamo sve to vodi, zato i ne treba čuditi da je sve to prodano.

IDS nije glasao ni za, ni protiv, ni bio suzdržan kod Lex Agrokor, a bili su u Sabornici. Ponižavajuće. Da li Miletić koji brani Todorića zna da je isti prodao Agrolagunu. Agrokor ima 34.21% Agrolagune, a Euroherc, Jadransko i Agram 51% Agrolagune? Miletić se ponaša kao u slučaju Mirne ili Purisa. Da li uopće znaju da Agrolaguna u koncesiji na Poreštini ima 1200 ha? Da li bi se sutra to zemljište kao na San Giorgu trebalo prodavat za 2 kn po metru? Pa poticaj po ha iznosi 2500 kn. Zalažu se za decentralizaciju, convivenzu, toleranciju i učinkovitije pravosuđe. Je li to način?

U Istri barem 50 prvih ljudi IDS-a, što načelnika, pročelnika teže je od 2 mil.€. Ali, veći su problem korumpirano pravosuđe i policija. Gdje je osim u Istri moguće da cijeli odjel za borbu protiv narkotika završi u zatvoru? Gdje je moguće osim u Istri da se na Županijskoj Skupštini u četiri godine ne raspravlja o drogi? Istra je pokradena. Ne izvana već od onih za koje Istrijani glasaju. A zašto za njih glasaju? Jer kontroliraju medije za koje IDS-ovi načelnici, gradonačelnici, župan i šefovi komunalnih poduzeća u 4 god. izdvajaju barem 50 mil. kn. Više no što Županija Istarska financira gospodarstvo. Kaže Damir Kajin