Kome u srcu ne živi domovina, taj se svugdje može smatrati prognanikom, u duši mu je praznina koju ne ispunjava nikakva stvar, nikakvo osjećanje.
Dok nas naši političari zabavljaju bavljenjem svakojakom poviješću oko koje mnogi od njih nemaju pojma, miješajući se u gospodarstvo o kojem znaju još manje, ugrožavaju nam budućnost o kojoj ozbiljno niti ne razmišljaju. Iskustvo pokazuje da bismo se svaki puta kada nam stranke “prijete” izborima ili nekim epohalnim potezima za opće dobro morali dobro okrenuti oko sebe i vidjeti što su nam opet podvalili.
Tako, dok smo mi uspjeli u dvije godine steći tri premijera i dok smo se upustili u borbu za bivšu hrvatsku kompaniju koja se bavi naftnom energijom prošlosti, ono što je zasigurno budućnost svake osobe na svijetu nestaje iz naših ruku. Naravno, u pitanju je izvor života voda.
Na problem gubitka kontrole nad najvećim hrvatskim izvorima pitke vode upozorio je premijera Plenkovića prije više mjeseci Pokret za modernu Hrvatsku. Upozorile su ga inicijative za zaštitu hrvatskih izvorišta i pitkih rijeka. Odgovor je naravno bio – šutnja. Mogli smo se samo nadati da podaci o gubitku kontrole nisu istinite, ali..
Četiri najveća hrvatska izvora, sada i službeno potvrđeno, više nisu u hrvatskim rukama! Ostali smo i bez Lipika i Jamnice i Svetog Roka i Cetine.
Gdje su nestali izvori?
Analizirajući pozadinu predaje izvora strancima, ne zna se koja je predaja čudnija. Podravka je bez ikakvog posebnog i opravdanog razloga prodala Lipički studenac Slovencima. Prijašnji vlasnik Svetog Roka je potpuno neobjašnjivo nagomilao velike gubitke na punionici pa su je u stečaju preuzeli novi vlasnici iz Saudijske Arabije. Sam premijer Plenković je ovih dana potvrdio da je Agrokor “morao” za nove kredite založiti Jamnicu (ako nije prije već bila založena za kredit u Sberbanci o čemu su se pojavljivale informacije). Pri tom je vjerojatno nenamjerno izjavio da je za kredit založeno i poljoprivredno zemljište koje ima u zakupu (ili vlasništvu?!) Agrokor. Četvrti izvor – Cetinu preuzima offshor kompanija iz američke države Delaware – na 50 godina.
Neozbiljno je, najblaže rečeno da država sve to dopušta i mirno kao panda koja kljuka lišće po cijeli dan sebi u usta promatra. Jer razlog postajanja bilo koje države je zaštita vlastitih nacionalnih interesa. Općih i pojedinačnih. Cilj države mora biti osiguranje budućnosti države i građana, recimo stvaranjem nacionalnog fonda po primjeru Norveške u čiji se fond slijeva primjerice sav novac od koncesija eksploatacije silnih izvora nafte. Različite su mogućnosti. I neusporedivo važnije od ustaša i partizana (iako se istinita povijest mora ustanoviti!). Jer trenutno prodajemo svoju budućnost i budućnost naše djece, unuka i praunuka.
Cijena vode i poniženje
Da bi sve bilo još spektakularnije, najavljuju nam da voda navodno mora hitno poskupiti – za ekih 30%. I naravno – da to od nas traži nezaobilazna Europska unija. Sad, postat će jasniji odgovori na pitanje tko će imati najviše koristi od poskupljenja hrvatskih izvora pitke i mineralne vode. Ali će postati puno nejasnije zašto u Hrvatskoj voda mora poskupiti, arecimo u Irskoj može ostati besplatna?
Teško je na ovo možda dati pošten i fer odgovor, čak i onim besćutnicima koji besramno uništavaju našu budućnost. Jer je voda trebala, mogla i morala biti dugoročni i nacionalni strateški resurs Republike Hrvatske. Ili se sve svodi na ono do čega dođemo, koje god teme se dotaknemo ode k vragu. Hrvatska treba i zaslužuje i bolju i odgovorniju vlast i bolju oporbu, neusporedivo poštenije i sposobnije i nepodobne stručnjake i političare od ovih koji nam sudbinom ravnaju već dvadeset i sedam godina… I prevode nas uporno žedne preko vode. Pitam se do kad? Možda dok nam se usta ne osuše i počmemo dehidrirati kod , nekad NAŠIH pitkih i bogatih izvora i rijeka kojima već upravljaju tuđinci koji Hrvatsku niti na zemljovidnoj karti ne znaju pronaći.Ne daj Bog da se ovo ikada dogodi jer tad smo zasigurno postali tuđe vlasništvo.
S toga bih završio sa lijepim citatom mađarskog pjesnika i političara;Ferenc Kölcsey, 1790. – 1838., mađarski pjesnik i političar…
-Kome u srcu ne živi domovina, taj se svugdje može smatrati prognanikom, u duši mu je praznina koju ne ispunjava nikakva stvar, nikakvo osjećanje.
Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL
|
|
M.M.