Za ratne zločine koje je Mladić počinio po Hrvatskoj nema optužnice.
SUTRA SE IZRIČE PRESUDA RATKU MLADIĆU Krvnik Srebrenice optužen je za genocid nad više od 7000 Bošnjaka, ubojstvo, zločine protiv čovječnosti…
Bilo kakva manja kazna od maksimalno predviđene, a to je kazna doživotnog zatvora, bila bi uvreda i živim i mrtvim žrtvama, kao i udarac pravdi – rekao je tužitelj Alan Tieger u završnoj riječi tužiteljstva u prosincu prošle godine.
Pred sutrašnju objavu presude za genocid i druge zločine protiv čovječnosti u BiH, prisjetimo se da je Ratko Mladić svoj zločinački put počeo u šibenskom zaleđu. Iako se za njega najčešće vezuju zločini u Sarajevu i Srebrenici, njegov ratni i zločinački put počeo je u Dalmaciji; Kijevu, Vrlici, Sinju, Drnišu, Šibeniku, Zadaru, Škabrnji, Nadinu i drugim mjestima koja će još dugo pamtiti teške zločine Mladića i njegove luđačkog ubilačkog pohoda.
U lipnju 1991. pukovnik Mladić bio je na položaju načelnika štaba 9. (Kninskog) korpusa JNA. Rat u Hrvatskoj tada se nalazio pred potpunom eskalacijom, a nije slučajno da je Mladić postavljen na odgovorno mjesto u sam epicentar srpske pobune.
Krajem travnja 1991. prvi kninski milicionar Mile Martić daje ultimatum, ukoliko se policijska postaja u Kninu ne ukine, bit će ukinuta drugim sredstvima. Pat pozicija i vatreni okršaji između policajaca i milicajaca se nastavljaju sve do 26. srpnja, kada počinje opći napad milicije tzv. SAO Krajine i JNA na Kijevo, čime je prvi put u sukobima u Hrvatskoj ostvareno operativno i neprikriveno jedinstvo kninskih pobunjenika i “narodne armije”.
Po zauzimanju, mjesto je potpuno spaljeno. “Energični” pukovnik Mladić tada je imenovan zapovjednikom kninskog korpusa i već kuje planove o izbijanju na “srpsko more”.
Pobuna tijekom ljeta prerasta u otvoreni rat, a Mladić 16. 9. 1991 oklopnu kolonu s oko 50 tenkova šalje na Šibenik. Istog dana počinje napad na grad s mora, zraka i topničkih položaja.
Na Miljevcima je Mladić i njegova armada, pretrpio velike gubitke od slabo naoružanih hrvatskih branitelja. Nakon toga počima suludim granatiranjima i stravičnim zločinima.
Šibenik je pretrpio velika razaranja civilnih ciljeva i kulturno povijesnih objekata, a nekoliko izravnih pogodaka dobila je katedrala sv. Jakova iz UNESCOVE svjetske baštine. Pri pokušaju zauzimanja Šibenika JNA je doživjela prvi veliki poraz, a Mladić je primitivno obećanje o tome da će “popiti kavu u Šibeniku”, morao premjestiti sjevernije, u Zadar.
U Škabrnji i susjednom Nadinu, glavna tema je sad presuda ratnom zločincaui haškom optuženiku Ratku Mladiću. Razgovarati o monstrumu koji će odgovarati tek za zlodjela u susjednoj BiH i to s ljudima koji su prošli najteži ratni pakao na najgori mogući način, koji još nose svježe rane svoga stradanja, nije nimalo lako niti bezbolno.
U Škabrnji i Nadinu, mjestima koja su pretrpjela najgore udare srbočetničkih zločina, smatraju kako pravda još uvijek zaobilazi počinitelje zločina u ovom ravnokotarskom poljoprivrednom raju. Naime, zloglasni zapovjednik 9. korpusa Jugoslavenske narodne armije (JNA) sa sjedištem u Kninu zasad uopće nije optužen za zlodjela koja su počinjena u sjevernoj Dalmaciji, pa tako i na zadarskom, šibenskom i kninskom području tijekom 1991. i 1992. godine.
– Neshvatljivo je da u haškoj optužnici nema ni slova o zlodjelima nad Hrvatima. A ovdje je odigrao jednu od ključnih uloga, koja je vjerojatno odredila i njegov kasniji krvavi put, govori Marko Miljanić, ratni zapovjednik Samostalnog škabrnjskog bataljuna, koji je o srpskim zlodjelima čak sedam puta svjedočio na Haaškom sudu.
Napadom na selo Kijevo nedaleko Knina, u kolovozu 1991., u kojemu su združeno sudjelovali lokalni srpski pobunjenici, tzv. martićevci i snage JNA pod Mladićevim zapovjedništvom, počelo je ispisivanje njegove zločinačke biografije. Selo je okupirano i spaljeno, a general je položio prvi ispit iz etničkog čišćenja. U rujnu njegova oklopna kolona baca se na Zadar i Šibenik, te njihova zaleđa.
– Razočaran sam jer optužnica Mladića ne tereti za zlodjela u Škabrnji i Nadinu. Ako je u Kijevu položio ispit četničkog čišćenja, krvavim pohodom i masakrom u Škabrnji i Nadinu je zasigurno “diplomirao”, govori Miljanić koji je pesimist za Mladićevu osudu za ovdašnje maskre.
Škabrnjani vjeruju da je Srbija i tada znala gdje se Mladić skriva te da su ga uhitili kako bi im bio odobren početak pregovora o priključenju EU. Često se spominju tih ratnih dana, prvih srpskih topničkih napada početkom listopada 1991. godine, mjesnih straža i ustroja samostalnog bataljuna Škabrnja te četničkog masakra u divljačkom i suludom “pohodu” na žene, djecu i starce koji su se skrivali u podrumima. No, ne žele se radovati dok se Mladiću ne izreče pripadajuća mu optužnica a ostali izvršitelji ne stanu pred sud pravde.
– Naša je zadaća govoriti istinu svijetu koji je ne želi vidjeti, i truditi se da zločinci, koje će ionako sustići Božja kazna, za svoja zlodjela i na ovom svijetu budu primjereno kažnjeni, naglasio je Miljanić.
– To što je Mladić uhićen i što ne odgovara za ovdašnje zločine mojoj obitelji i mojim Škabrnjanima ne može biti zadovoljština. Sinko moj, nitko ne može vratiti moje rođake, moje sumještane, suznih će očiju ogorčena Škabrnjanka.
Što radi DORH i Hrvatske institucije gonjenja?
| – Želim hrvatskim institucijama i pravosuđu poručiti da znam gdje žive ostali krvavi egzekutori Škabrnje i Nadina. Primjerice, u Srbiji živi pukovnik iz Šibenika Sretko Lakić, komandant brigade koji je vodio napad na Škabrnju. Pukovnik Mile Uzelac živi u Beogradu, a pukovnik Tripko Čečović, koji je u napadu na Škabrnju predvodio mehaniziranu brigadu, živi u Podgorici, naveo je Miljanić. |
| Nakon optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku iz svibnja 1991., u veljači 2005. na Županijski sud u Zadru došla su i dva zahtjeva za proširenje istrage protiv Mladića zbog naređivanja napada na Donji Zemunik, Zadar, Posedarje, Slivnicu Donju i Gornju, Pridragu, Rupalj, Galovac i Kali na otoku Ugljanu te za ratni zločin protiv civila u Nadinu i Škabrnji, koja je uz Vukovar postala najveći simbol stradanja Hrvata u Domovinskom ratu.
– Tko će odgovarati za ubojstvo mog oca Roka i maćehe Kate? Tko će odgovarati za ubojstvo pet branitelja i 14 civila, za nestalih Nadintroje jana, pita se ispred spomenika nadinskim žrtvama Zdenko Jure Šimurina, kojem su dan poslije Škabrnje ubijeni otac i maćeha. No, sutra u 10 sati dolazi trenutak od kojeg je bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba tako dugo pokušavao pobjeći: prvo fizički, skrivajući se od ruke pravde, a onda i mentalno, opstruirajući svojim ponašanjem u sudnici proces pred međunarodnim tribunalom koji prezire i ne priznaje. Dolazi taj trenutak u kojem će čuti presudu za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. – Bilo kakva manja kazna od maksimalno predviđene, a to je kazna doživotnog zatvora, bila bi uvreda i živim i mrtvim žrtvama, kao i udarac pravdi – rekao je tužitelj Alan Tieger u završnoj riječi tužiteljstva u prosincu prošle godine. T.H./B.P. |