Čovjek koji je sa 4. gardijskom prošao sva ratišta. Dva puta je ranjen i sam je sebi invaliditet smanjivao sa 80 posto na 50 posto kako bi se mogao vraćati na ratište…
Sućut obitelji iznenada preminulog Jovića uputili premijer Plenković i ministar obrane Krstičević…
Premijer Andrej Plenković uputio je sućut obitelji umirovljenog bojnika Davora Jovića, višestruko odlikovanog heroja Domovinskog rata i pobjednika prvog natjecanja za hrvatskog vojnika godine koje je 1997. osvojio pobijedivši na 76 kilometara dugom maratonu, a koji je u ponedjeljak umro u Vrgorcu.
Ističe kako je Davor Jović bio istinski junak Domovinskog rata koji je, nakon svih hrvatskih ratišta, dva teška ranjavanja i nekoliko desetaka gelera u tijelu, smogao snage za pobjedu na maratonu s preprekama dugom 76 kilometara te, zadivivši međunarodne vojne instruktore, postao hrvatski vojnik godine.
Kao istinski sportaš, dodaje, Davor Jović je svoju hrabrost i odlučnost prenosio učenicima kick-boxing kluba, koji su pod njegovim vodstvom postizali zapažene rezultate.Zahvalni smo Davoru – bez njega, i ljudi poput njega, ne bismo imali slobodnu domovinu Hrvatsku. Draga obitelji, u ime Vlade Republike Hrvatske i osobno upućujem vam izraze duboke i iskrene sućuti”, zaključuje premijer Plenković.
Krstičević svom prijatelju i suborcu
Sućut obitelji Davora Jovića u ponedjeljak je uputio i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstićević, čime je i počeo konferenciju za novinare. “Želim svom prijatelju, suborcu, supruzi Danji, Juri i Anti izraziti sućut. Jer jutros je umro moj prijatelj, suborac, junak Domovinskog rata Davor Jović”, rekao je Krstičević.
Davor Jović umro je u ponedjeljak u Vrgorcu. Rođen je 1956. godine, po struci brodograđevni termoizolater. Prije Domovinskog rata radio je u makarskoj tvrtki “Metal-plastika”, a bio je prvak bivše države u full-contactu.
U lipnju 1991. priključio se Zboru narodne garde, u rujnu 1991. sudjelovao je u akciji “Zelena tabla – Male Bare” kojom je zauzeta vojarna bivše JNA u Pločama, a 1. studenoga se s ostalim pripadnici vrgoračke satnije priključio 4. gardijskoj brigadi u čijem je sastavu prošao gotovo sva bojišta. Dvaput je bio ranjen – 3. srpnja 1992. u mjestu Kokotova Glava na dubrovačkom bojištu te 22. siječnja 1993. u selu Podgradina na Maslenici.
Godine 1993. šest mjeseci je proveo u časničkoj školi u Zagrebu, apotom se vratio u “Pauke“ s kojima je sudjelovao i u “Oluji”.
Davor Jović nositelj je brojnih odličja, a 1997. proglašen je najboljim vojnikom Oružanih snaga RH, pobijedivši na 76 kilometara dugome maratonu “Prvi do Knina, prvi do slobode”. Umirovljen je 2003. godine.
Uredništvo Braniteljskog portala izražava najiskreniju sućut obitelji prerano preminulog hrvatskog branitelja Davora Jovića.