Ovaj prije svega čovjek, zove se Drago Brnad, inače hrvatski branitelj od prvog do zadnjeg dana bio je sudionik obrambenog Domovinskog rata. Sirotinja koja je živjela u ruševnoj drvenoj kući o čemu je bilo natpisa po više medija. Nažalost umro je i pokopan BEZ VOJNIH POČASTI.
OD DOMA DO GROBA Drago Brnad (1968 – 2017) sudionik i dragovoljac Domoinskog rata.
Živio je skromno, onako kako je znao i umio u sredini koju je najviše volio, u svojoj Sunji.
Živio je u uvjetima koji su nezamislivi u današnje vrijeme, bez krova nad glavom, od socijalne pomoći.
Ova fotografija govori sve. Za sve one bezdušnike koji htrvatske branitelje nazivaju “privilegiranom kastom”. Ova fotografija mora postati savjest Hrvatske i svih onih udruga hrvatskih branitelja koje se oglašavaju po političkoj potrebi i na taj način sebi priskrbljuju novac i tko zna što drugo. Dragi nije bilo do toga. On je samo želio bilo kakav DOM. JEDINO TO.
Nije mu ga dala ni Hrvatska ZA KOJU SE BORIO, ni ministarstvo hrvatskih branitelja, KOJE MU NIJE NITI ZASTAVU KUPILO ZA SPROVOD A KAMOLI POSLALA POČASNI VOD DA ISPALE TRI PLOTUNA U ZRAK I BAREM GA SA VOJNIM POČASTIMA ISPRATE. DRAGO JE VALJDA TOLIKO ZASLUŽIO! SRAMI SE MINISTARSTVO HRVATSKIH BRANITELJA! SRAMITE SE SVE UDRUGE HRVATSKIH BRANITELJA! SRAMI SE HRVATSKA! SRAMIŠ LI SE SE MINISTRE ZAJEDNO SA SVIM TVOJIM POTRČKIMA OKO SEBE! Drago je i vaša savjest! Drago je Hrvatska savjest!
Zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca pokrenuta je akcija „Pomognimo Dragi Brnadu“. Ponuđen mu je drugi smještaj koji on nije prihvatio, ponuđen mu je i smještaj u Dubrovniku od strane jednog gospodina koji je on odbio. Odbio je s riječima „NE ŽELIM NAPUSTITI SVOJU RODNU GRUDU I DOM „. Jedina želja mu je bila da mu se osposobi njegova kuća ili na istom mjestu sagradi manja kućica u kojoj bi mogao živjeti život dostojan čovjeka. Obnova kuće nije bila moguća jer je bila dosta urušena, bez struje, vode, krova, bez prozora i vrata. Zakazale su institucije! Umjesto iz Sunje pomoć je stigla iz Zagreba. Zahvaljujući umirovljenom brigadiru Miodragu Demi, tadašnjem predsjedniku saborskog Odbora za ratne veterane i voditelju zagrebačkog Ureda za branitelje, dovežen je kontejner koji mu je osigurao privremeni smještaj, dok se ne nađe trajno rješenje.
Drago je bio sretan sa životom u kontejneru dok veliki broj onih koji nisu primirisali ratišta, a imaju sva odličja i debele mirovine žive kao kraljevi. Drago nije takav. Mnogi hrvatski samozatajni hrvatski branitelji nisu takvi. Mnogi nemaju ništa. Mnogi umiru od tuge. Mnogi su gladni.
Bio je sretan sa životom u kontejneru.
U kontejneru mu je postavljen krevet , stol, ormar, hladnjak , obećan mu je priključak za struju, dovežen sanitarni čor, vodu je koristio iz vlastitog bunara. Skromni Drago od uzbuđenja nije niti spavao, nije naučio na takvu dobrotu i široko srce dobrih ljudi. Nedugo nakon toga Drago se razbolio, prevežen je u Sisak u bolnicu, a zatim u Popovaču. Drago je umro 01.12.2017. godine.
Drago je živio sam, bez obitelji i sahranjen je Sunji 04.12.2017. godine bez vojnih počasti.
Dragi je to najmanje bitno, ali braniteljima nije. Opet su zakazale institucije koje su trebale i koje su morale preuzeti ulogu skrbnika i dostojno sahraniti hrvatskog branitelja. Što su radili i što rade mjerodavni u JLS, što radi socijalno vijeće, što je sa udrugama prizašlim iz Domovinskog rata? Postavimo si pitanje DANAS DRAGO, A SUTRA? I za kraj ću citirati dio pjesme Svena Laste: “Ostaj zbogom krivudava cesto i ti Sunjo zajebano mjesto”.
Drago počivaj u miru Božjem u hrvatskoj grudi za koju si se borio. A svi ovo kojima svi istinski fajteri i hrvatski branitelji nisu isti niti jednaki neka se srame ako srama imaju, jer njima je samo važna fotelja, novac i ništa drugo. Srami se Hrvatska!