Glas Medviđe
Dokumentarni film redatelja Luke Klapana „Glas Medviđe“ prikazat će se u Rijeci, u povodu još jedne u nizu tužnih obljetnica stradanja hrvatskih civila tijekom Domovinskog rata protiv velikosrpske agresije, u četvrtak, 1. ožujka, u 19 sati, u riječkom Državnom arhivu u organizaciji Udruge FFVAL i Državnog arhiva.
Početkom veljače navršilo se dvadeset i pet godina od zločina nad nevinim civilima u bukovičkom selu Medviđa, udaljenom petnaestak kilometara sjeverno od Benkovca, gdje su 9. veljače 1993. pripadnici srpskih paravojnih postrojbi ubili desetero mještana zaseoka Erstići. Najmlađa žrtva, Mira Erstić, imala je osamnaest, a najstarija, Šimica Erstić, osamdeset i osam godina.
Masovno smaknuće izvršeno je nad Hrvatima kao srpska odmazda za pretrpljeni poraz u osloboditeljskoj operaciji Hrvatske vojske „Maslenica“. Bio je to tek jedan u nizu mnogobrojnih zločina koji su počinili srpski agresori na hrvatskom tlu tijekom Domovinskog rata.
U osvit samoga rata, mnogi Medviđani, Hrvati, ostali su u svom selu vjerujući kako se dugogodišnji zajednički suživot sa Srbima neće izokrenuti u mržnju i neprijateljstvo. Međutim, stvarnost se pokazala sasvim drukčijom od njihovih očekivanja. Dio je to sinopsisa dokumentarnog filma „Glas Medviđe“, autora Luke Klapana, koji podsjeća na taj posebno okrutan i stravičan zločin. Naime, odmah nakon uspješno provedene hrvatske oslobodilačke akcije, na okupiranom području uz samu crtu razgraničenja, po selima su odzvanjali pucnji i granate kao odmazda nad Hrvatima koji su ostali na svojim ognjištima. Iako su počinitelji ubojstava uglavnom poznati, nevine žrtve ni nakon četvrt stoljeća nisu dočekale pravdu.
U Medviđi je u Domovinskom ratu ubijeno ukupno osamnaest civila, a samo u zaseoku Erstići, u četničkom napadu 9. veljače 1993., ubijeni su: Dujo Erstić (1937.), Jeka Erstić (1942.), Petar Erstić (1944.), Jeka Erstić (1947.), Ivan Erstić (1920.), Jeka Erstić (1929.), Stoja Erstić (1932.), Šimica Erstić (1905.), Stoja Erstić (1931.) i Mira Erstić (1975.).
Tijekom rata ubijeno je još osam Medviđana:
Božo Demo (1910.), Ivan Mršić (1934.), Šime Serdarević (1912.), Ika Serdarević (1926.), Ivan Adžić (1959.), Marko Genda (1944.), Anka Pilipović (1936.) i Marko Šarić (1937.).
Klapanov dirljiv i potresan dokumentarac, koji sve više privlači pozornost kulturne javnosti, ali i struke, snimljen je 2017. u produkciji Udruge FFVAL i dijelom uz financijsku podršku Udruge civilnih stradalnika Domovinskog rata Zadarske županije. Organizatori i vođe snimanja, te suradnici na filmu, bili su profesor Ivan Genda, ujedno i autor naratorskog teksta i Žarko Erstić. Na setu je bio angažiran i narodni guslar Dane Jurić koji je napisao pjesmu o stradanju nedužnih civila Medviđe, kao i tridesetak članova Kulturno umjetničkog društva „Sveti Ivan Medviđa“ iz Biograda na Moru. Premijera filma održana je u Kneževoj palači u Zadru, a prikazan je i u Drnišu, Vodicama, Zagrebu, Orahovici, Šibeniku, Benkovcu, Obrovcu i Biogradu na Moru.
Autor se u ime Udruge FFVAL zahvaljuje g. Mili Biondiću, ravnatelju Goranu Crnkoviću i redatelju Vanji Vinkoviću, na nesebičnoj pomoći u organizaciji prikazivanja filma „Glas Medviđe“ u Državnom arhivu u Rijeci.
Kontakt: luka.klapan2@gmail.com