Kada je u travnju, 2014. godine, general Gotovina otkrio spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu u Pakoštanima, na pitanje novinara podržava li desnu opciju, izrekao je sada već poznatu misao da ptica ima lijevo i desno krilo, te su oba potrebna da bi ptica uspješno letjela.VIDEO
Istina, Hrvatska ima desno i lijevo krilo koja se na vlasti izmjenjuju u zadnjih 27 godina, kako na državnoj tako i na lokalnoj razini, a vremenom sve više i više bujaju. Nitko se ne pita što je sa tijelom ptice koje postaje sve tanje i nemoćnije i ta krila uskoro neće imati što ni nositi, a neće ih imati što ni hraniti. Krila postaju svrha sama sebi ne uvažavajući upozorbe mnogih ozbiljnih znanstvenika da Hrvatska izumire zbog loše politike bez obzira koje krilo bilo na vlasti, a koje u oporbi. Ta krila, u svojoj samodopadnosti i samodostatnosti ne shvaćaju da bez tijela ne mogu ni oni preživjeti, te umjesto da budu motori razvoja ona postaju opterećenje za daljnji razvoj.
U želji za vlašću krila su se počela isprepletati, pa je teško i ocijeniti koje je koje krilo naše ptice Hrvatske.
Suludi let izbezumljene i na taj način na propast osuđene ptice, gledamo svaki dan na autobusnim kolodvorima i u zračnim lukama. Odlazi u zemlje u kojima će moći svojim znanjem i upornošću osigurati dostojan život, nakon što je poslije mnogih pokušaja shvatila da u ovom okruženju, bez obzira na magisterije i doktorate, za nju nema opstanka ovdje jer ne pripada ni lijevom ni desnom krilu.
Kako bi i mogla ostati, kad se npr. na mjesto generalnog konzula u New Yorku predlaže čovjek koji, osim što ima samo srednjoškolsko obrazovanje prometne struke, jedva govori engleski jezik, nediplomatski je govorio o predsjedniku zemlje domaćina gdje bi nas tamo predstavljati, a vrijeđao je i Predsjednicu države i Premijera Vlade koja ga je i predložila na to mjesto.
Obzirom da se radi o uglednom mjestu u diplomaciji, postavlja se pitanje, što ga to uzdiže da ga se ipak predloži. Pa naravno, pripada jednom od krila, vodio je kampanju i bio glasnogovornik HNS-a, te bio blizak sa bivšom ministricom Pusić. Sasvim dovoljno dobre karakteristike za takvo mjesto kad bi na vlasti bilo lijevo krilo, ali nije. Pa kako je onda moguće da se uopće kandidira?
Odgovor je jednostavan, u koaliciji su desno i dio lijevog krila, koje je odustalo i od nekadašnjih tvrdokornih stavova samo kako bi sudjelovalo u vlasti. Vrdoljak čak sinoć govori da se slažu po svim temama nakon sastanka u Vladi, pa me zanima podržava li još tezu svoje prethodnice Pusić da je Hrvatska bila agresor u Bosni. U svakom slučaju netko je promijenio mišljenje . Ništa nije nemoguće.
Ako je i morao biti netko iz HNS-a, zbog koalicijskih dogovora i raspodjele mjesta, zar to lijevo krilo nema nekog ozbiljnijeg kandidata za takvu dužnost? Je li jedini kriterij pripadnost stranci kojom se potvrđuje izjava prof. Šterca da stručnost i osobnost ne odgovaraju političkom sustavu u cjelini?
Mnogo je ovakvih primjera, na svim razinama vlasti, koji uništavaju život mladih, školovanih ljudi koji bi sada u svojim godinama trebali dati najviše, boriti se za svoj status i napredovanje, nastaviti obrazovanje, osnivati obitelji i parirati mladim znanstvenicima u svijetu. Ovako su osuđeni na odlazak iz zemlje u koju se vjerojatno neće ni vratiti, barem ne za vrijeme radnog vijeka.
A mi branitelji?
Dio branitelja podijelio se po desnom i lijevom krilu, gradeći svoju političku karijeru, uglavnom ( čast pojedincima) ne misleći na posljedice ovakvih politika koje bi mogle dovesti do sloma države za koju su se borili, a sudjelujući u toj politici, moraju biti svjesni da preuzimaju odgovornost i za budućnost kako države, tako i za svoje dojučerašnje suborce, branitelje. Bilo bi dobro da imaju svoje ja, kao i u Domovinskom ratu, te bez obzira kojem krilu pripadaju, istinski brane pravo ove ptice Hrvatske da preživi bez obzira na mogućnost da ga se to krilo i odrekne.
Braniteljske udruge balansiraju između političkih garnitura, ne iznoseći jasno stavove o trenutnoj situaciji kako ne bi naljutili političke moćnike od kojih i zavise, jer su se godinama dijelile na bezbroj dijelova i ne predstavljaju više ozbiljan politički korektiv bilo kojoj vlasti.
Dio branitelja živi od mirovine, a u godinama su kada je teško započeti bitku za neki novi život i materijalno ovise o našoj ptici i njenoj mogućnosti da im osigura dostojan život. Dio branitelja nije ostvario ni te pogodnosti nadajući se starosnoj mirovini, koju po statističkim poraznim podacima većina i neće dočekati jer u prosjeku umiru mladi, niti sa navršenih 52 godine.
A ptica je sve slabija i slabija, iseljavanje ne posustaje, BDP je pao u odnosu na očekivanja, zaposlenost pada i nema promjena na vidiku. Po starom, isprobanom receptu , unosi se nemir i ideološke podjele koje bi nakon toliko godina ipak trebale biti povijest, a ne pitanje sadašnjosti i budućnosti.