Posljednje ispitivanje javnog mijenja potpore strankama i partijama u Hrvatskoj donijelo je očekivani pad HDZ-a na mjesečnoj i godišnjoj razini. Pad rejtinga nije na razini statističke greške, već on prelazi 2% što bi trebala bit opomena da se nešto događa.
Međutim, stranačko vodstvo nije reagiralo na podatke novog ispitivanja , kao da sve ide po planu, a možda i ide, ovisi što je Plenković planirao u ovom mandatu, kako sa strankom tako i sa državom.
Iako mnogi komentatori to pripisuju neslaganju stranačkog vodstva oko ratifikacije Istanbulske konvencije, što se odražava i na izbornu bazu, problem ipak leži u odnosu Plenkovića prema najbližim suradnicima rušeći sve vrijednosti demokrščanskog pokreta.
Da nešto nije u redu, osjetilo se već u odnosu Plenkovića prema predsjednici Grabar Kitarović, koja dolazi iz iste izborne baze, kada su režimski mediji kao pod dirigentskom palicom pisali protiv Predsjednice, omalovažavajući svaki njen pokušaj upozorbe da stanje u državi nije u redu, od demografske politike, iseljavanja, vanjskih poslova, stanja u gospodarstvu, pitanje blokiranih i slično. Plenković, koji ne trpi kritiku, nije pozitivno odgovorio ni na jedno pitanje, kao da nije ni postavljeno, osim arogantnih i za Premijera neodgovornih izjava koje su sezale do opomene, ako tako nastavi, da neće imati potporu HDZ-a na sljedećim predsjedničkim izborima. Ono što Plenković najbolje zna je prijetiti.
Isti odnos je pokazao i prema političkom tajniku stranke, Davoru Ivi Stieru, omalovažavajući njegove napore da se ratifikacija ne odrađuje pod hitnim postupkom bez rasprave u stranačkim organizacijama svjestan raspoloženja stranačkog korpusa. Kao i kad je Predsjednica u pitanju, Plenković mu je arogantno poručio da može podržati ratifikaciju ili dati ostavku na mjesto političkog tajnika. Ono što Plenković najbolje zna je prijetiti.
Odgovor Stiera , da neće napraviti ni jedno ni drugo, budi nadu da još uvijek ima onih koji imaju svoje ja i spremni su braniti svoje stavove bez obzira na cijenu, kao što nije htio sudjelovati u vladi u kojoj ucjenjivački sudjeluje HNS. Stier je tada upozoravao da se ne prekida koalicija sa MOST-om, ali naravno, Plenković je samo mislio kako preživjeti on, ali ne i stranka koja iz ove koalicije ne može očekivati oduševljenje svojih birača. Ono što su pojedinci iz HNS-a govorili o Domovinskom ratu ostati će zapisano u hrvatskoj povijesti, a Plenković je zaboravio da su čelnici te stranke optužili Hrvatsku za agresiju na BiH. .
Hrabrost i odlučnost Stiera, slijedi i imotski HDZ koji se protivi ratifikaciji, a vodi ga hrvatski branitelj, invalid Domovinskog rata, pripadnik 4.gbr, 3. imotske bojne.
Stanje u Zagrebačkom HDZ-u, daleko je od idealnog kad od 96 članova, više od pola ne dođe na sastanak gdje se odlučuje o podršci ratifikaciji, a podrži je samo 29 članova.
Mnogo udruga hrvatskih branitelja izrazilo je također negativan stav prema ratifikaciji IK.
I bez obzira na sve negativniji stav u javnosti o ratifikaciji, prosvjedima i izlasku članova iz stranke, stranački vrh kao da ne čuje glas stranačke baze. Stranku ne čini samo stranački vrh već članovi koji će na sljedećim izborima ocjenjivati politiku koja se provodila i bez njihovog suglasja.
Svi saborski zastupnici koji u petak podrže ratifikaciju, moraju imati na umu da će na sljedećim predizbornim skupovima, a sljedeći su za izbore za EU parlament, morati odgovoriti članstvu zašto nisu slušali zahtjeve onih 50 000 protivnika ratifikacije na prosvjedu u Zagrebu, zašto nisu slušali zahtjeve prosvjednika u Splitu, zašto nisu čuli glas Crkve, zašto su se oglušili na savjete hrvatskih znanstvenika iz svojih redova.
Stranka ne može biti vlasništvo jednog čovjeka i njegovog interesa, a HDZ pomalo sliči na to.