Tužna vijest s Plućnog odjela splitske bolnice: od posljedica teške bolesti u 52. godini umro je Vinko Pehar, hrvatski branitelj, ratni invalid i narednik, čija su životna priča i pothvat njegove obitelji hrvatskoj javnosti postali poznati nakon što ga je nedavno na bolesničkoj postelji posjetio američki vojni ataše u Hrvatskoj, brigadir Robert Mathers.
Vinkova obitelj iz Stubice pokraj Ljubuškog, naime, punih 67 godina brinula se o grobu pilota iz američkog vojnog zrakoplova srušenog iznad njihova mjesta 1944. godine, za što su američke vlasti doznale prije nekoliko godina te svog vojnika ekshumirale i uz počasti pokopale na vojnom groblju u SAD-u, dok su Peharima i mještanima Stubice odali poštovanje i počast. Vojni ataše obećao je pomoć Peharu u liječenju, no očito više nije bilo vremena.
Vinko i obitelj živjeli su u teškim uvjetima u Stubici, u kućici bez tekuće vode i sanitarnog čvora, ali ovaj se časni čovjek nikad nikome nije zbog toga požalio niti je što tražio za sebe od države koju je branio kao pripadnik Četvrte gardijske brigade, čiji će ga pripadnici i ispratiti u nedjelju na posljednje počivalište.
Njegov rođak Žare Pehar kazao nam je kako je Vinko 1991. godine, kada je počela velikosrpska agresija na Hrvatsku, bez sredstava za prijevoz iz zavjeta krenuo pješice od Ljubuškog u Sinj, namjeravajući se priključiti Drugoj bojni Četvrte brigade. U Domovinskom ratu je više puta bio ranjen, najteže u obrani Dubrovnika, piše, slobodnadalmacija.hr.
– Kada je teško obolio od karcinoma pluća, koji je metastazirao na mozak, bubrege, jetru, probavni trakt, što je utvrđeno u srpnju 2017. godine, pokojni Vinko nije žurno upućen u odgovarajuću kliniku, nego je povremeno dolazio na preglede zdravstvenog stanja! Tek 28. rujna 2017. godine uzet je uzorak tkiva kako bi se utvrdio tip i ishodište karcinoma, koji ipak nisu utvrđeni. Određena mu je kemoterapija, da bi potom bio otpušten kući s već oduzetom lijevom stranom tijela i preporukom da dođe za dvadeset dana radi zračenja glave?!
– Zahvaljujući savjesnim liječnicima, isti je dan vraćen natrag u KBC Firule, na Plućni odjel, kako bi mu sljedećih pet dana nastavili sa zračenjem glave. Tada smo “preko veze” dobili patohistološki nalaz, te postavljali pitanja liječnicima zbog čega se nije ponovilo uzimanje uzoraka tkiva kako bi se utvrdio tip i ishodište karcinoma koji je metastazirao. Nismo dobili odgovor – kazao nam je Žare Pehar, navodeći kako je u očaju potom poslao zamolbu američkim veleposlanstvima u Sarajevu i Zagrebu koji su reagirali u najkraćem roku.
– Na vijest da će doći vojni ataše SAD-a u posjet, liječnici odlučuju da će Vinku uzeti tkivo i konačno utvrditi tip i ishodište karcinoma koji je već metastazirao na cijelo tijelo, što se potom iz dva pokušaja uspjelo utvrditi: ishodište je nađeno u probavnom traktu bolesnika, dok je prethodno bio na tri ciklusa kemoterapije na plućima i zračenju glave! Brigadir Mathers je za vrijeme posjete Vinku obećao da će preko američkih nevladinih udruga učiniti sve da se bolesnik prebaci na liječenje u najbolju kliniku u SAD-u.
– Kada je 25. ožujka konačno dobio patohistološki nalaz, poslali smo ga veleposlanstvu SAD-a u Zagrebu i vojnom atašeu, te vrlo brzo dobili odgovor da je predmet zaprimljen i da ćemo se brzo čuti radi dalje organizacije medicinske pomoći, ali dobre namjere su bile u zakašnjenju jer je Bog htio da sve završi drukčije – ispričao nam je Žare Pehar, dodajući kako obitelj ne krivi nikoga, samo im je stalo do iznošenja istine…
– Kao što je istina da pokojni Vinko nakon Domovinskog rata, kao hrvatski ratni vojni invalid, nikada nije tražio stambeno zbrinjavanje, a već je javno poznato u kakvim uvjetima živi peteročlana obitelj; nije koristio porodiljne naknade za troje djece; nije koristio dječji doplatak za troje djece; nije koristio pogodnosti za školovanje troje djece, te druge moguće privilegije i činjenica je da peteročlana obitelj pokojnog Vinka Pehara doslovno nema ništa niti su bilo što tražili u Hrvatskoj ili BiH – zaključuje ovu žalosnu štoriju Žare Pehar, u nadi da će se pomoć Vinkovim nasljednicima ipak uspješno organizirati, donosi slobodna dalmacija.hr
