Na današnji dan 13. svibnja 1990. u Zagrebu je došlo do velikog okršaja navijača Dinama BBB i komunističke milicije. Bio je to šok za komunističku diktaturu, ali i nagovještaj da će uskoro doći i do tragičnijih događanja. Iako je prvi veliki sukob BBB sa komunističkom milicijom bio 1988. na utakmici s Hajdukom, kada su Boysi istjerali miliciju s tribine, ovaj sukob je imao ogromne razmjere jer je bio ranjen velik broj komunističkih milicajaca, navijača, a ulicama Zagreba odjekivali su pucnjevi iz vatrenog oružja. Boysi su uzeli uskoro puške u ruke, i branili Hrvatsku od srbočetničke i jugokomunističke JNA agrsije.
BBB su ostali do danas isti: buntovni mladenački duh borbe protiv nepravde nadahnjuje ih do današnjih dana.
Jugoslavenski komunistički režim osobito je, poput svih totalitarnih režima, polagao mnogo da sport bude u potpunosti pod njegovom kontrolom. Najvažniji i najpopularniji od svih sportova, nogomet je tako privlačio njihovu posebnu pažnju i bio umnogome sredstvom promicanja i veličanja komunističkih vrijednosti, a kasnije i velikosrpskih ideja.
Tako npr., nije nimalo slučajno da je do javnog objavljivanja vijesti o smrti diktatora Josipa Broza 1980. došlo upravo u vrijeme utakmice Hajduk – Crvena Zvezda, da bi se sa unaprijed na stadion ubačenim komunističkim agitatorima i agentima, te brojnim vojnicima JNA potjeranim na utakmicu, insinuiralo ‘pjesmom i tugom jedinstvo jugoslovenskih naroda’.
Čista podvala i laž iz kuhinje UDB-e i KOS-a, a nikakav žal Splićana i Torcide za Titom. Torcida je u to vrijeme bila izrazito prohrvatski orijentirana skupina i proganjana od režima, a zbog toga je velikosrbi i orjunaši nisu nikada voljeli.
Upravo su navijači splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama bili zbog svog izraženog hrvatskog domoljublja trn u oku jugoslavenskog šovinizma i komunističke diktature. Zbog toga je režim posebnu pažnju obraćao na ta dva kluba i njihove navijače.
Smrt zločinca Josipa Broza bila je dodatni okidač za ekspanziju srbijanskog nacionalizma, pa su tako nogometni klubovi Crvena Zvezda i Partizan, te njihovi navijači korišteni kao udarne jedinice promidžbe ideja Velike Srbije i četništva, što se kasnije prenijelo i na ulice gradova srbijanske države.
BBB najbrojniji u Vukovaru 2017. – i danas je domoljublje mladim navijačima na prvom mjestu!
Ali i protuudarac je došao na stadionima: među hrvatskim navijačima, prvenstveno BBB i Torcide, ali i Armade, Kohorte i drugih javlja se otpor prema srbijanskim težnjama i žestok otpor velikosrbijanskom šovinizmu.
Upravo nogometni stadioni postaju mjesta gdje se prvo počinju nositi hrvatske zastave, pjevati zabranjene domoljubne pjesme, prizivati hrvatski povijesni junaci i svaki dugi oblik hrvatskog domoljublja.
Kako je vrijeme prolazilo sukob se sve više produbljivao, a hrvatski navijači su bili pod velikom represijom komunističkog režima, nerijetko dobivajući višegodišnje robije (npr. slučaj bacanja pitomaca JNA u more na Rivi u Splitu).
Sukob na Maksimiru – kulminacija sukoba „milicionera“ i domoljubnih navijača
Sukob je kulminaciju doživio na današnji dan na stadionu u Maksimiru prije nikada odigranog susreta Dinamo-Crvena Zvezda. Navijači Crvene Zvezde, među koje su bili ubačeni Udbini agenti i ubojice poput Željka Ražnjatovića Arkana, namjerno su izazvali sukob prije utakmice.
Prvo je na samom stadionu došlo do sukoba sa milicijom gdje je bilo ozlijeđenih na obje strane, a kada su se sukobi prenijeli na gradske ulice stvari su izmakle kontroli. Oko stadiona u Maksimiru čuli su se pucnjevi, palež vozila, izlazile su na ulice naoružane milicijske postrojbe, suzavci su bacani posvuda.
Tada je prvi put napadnut na ulicama Hrvatske jedan vod Vojne policije JNA koji je jedva izvukao živu glavu u sukobu s BBB-ima.
Sukob je trajao do kasno u noć i milicija nikada nije dala pravo izvješće o njemu jer je to bio pravi općenarodni bunt protiv komunističkog ugnjetavanja. Građani Zagreba, koji nisu navijači, dolazili su na stadion kada su preko radija čuli što se događa, samo da bi obranili svoj grad.
Kada su se sukobi smirili, iza ponoći su navijači Zvezde provedeni na vlak, koji je bio cijelim putem kroz Slavoniju napadan od ogorčenih i bijesnih Hrvata koji više nisu htjeli trpjeti prijetnje Slobodana Miloševića i srbijanskih čelnika.
Čak je u Slavonskom Brodu gotovo došlo do tragedije jer je na prugu postavljen golema stijena koja je maknuta u posljednji čas.
Tako je ova utakmica bila zapravo mali uvod u ono što će se ubrzo dogoditi – Domovinski rat.
Brojni BBB, kao i pripadnici drugih navijačkih skupina Torcide, Kohorte, Armade i drugih, prvi su pohrlili goloruki u obranu domovine od srbočetničke i JNA agresije. Prošli su sva bojišta i srpske koncentracijske logore, a mnogi od njih ostavili kosti na hrvatskim poljima smrti.
Ovaj tekst je spomen i zahvala svim hrvatskim navijačima za njihovu hrabrost i domoljublje iskazanu u najtežim trenucima opstanka hrvatskog naroda, te njihovu borbu za bolju i pravedniju Hrvatsku.
A.K.