Svoj redovni komentar u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” urednica na HRT-u Karolina Vidović Krišto počela je s tekstom bivšeg ministra vanjskih poslova Republike Srbije Vuka Draškovića.
U njemu Drašković jasno ističe pogubnu ulogu Srpske pravoslavne crkve na srpsku i velikosrpsku politiku i cijeli srpski narod, od početka prošlog stoljeća, kroz Prvi i Drugi Svjetski rat, sve do srpskih agresija na Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
“Ako je, uistinu, povijest učiteljica života, stoljeće iza nas opominje nas da je Srpska crkva među krivcima za najveće nacionalne i državne tragedije. Na sudbonosnim raskrižjima, ona je srpski narod žrtvovala “carstvu nebeskom” i gurala ga u najveće i nepotrebne pogibije”, istaknuo je Drašković.
U drugom dijelu Vidović Krišto osvrnula se na pisanje stranih medija vezano uz komemoraciju u Bleiburgu, odnosno, na medijsko, klevetničko blaćenje hrvatskoga naroda i države.
Među člancima njemačkih i austrijskih medija prepunih manipulativnih insinuacija i neistina, izdvojila je članak Suddeutsche Zeitunga koji je objavljen uoči same komemoracije. Članak je pisan dan prije komemoracije. Mučno je i nevjerojatno kako ove utjecajne njemačke novine unaprijed pišu o okupljanju tisuća Hrvata i navode kako su među njima i mnogi neonacisti?
Temeljem čega to iznose?
Istaknuli su kako hrvatski politički vrh dolazi na Bleiburg iako se ovakva manifestacija u Hrvatskoj ne bi mogla održati? Zašto ne?
Temeljem čega to tvrde?
Ističu kako je riječ o misnom slavlju za ustaše poginule u borbi? Ne ističu kako je riječ o komemoraciji za desetke i stotine tisuća razoružanih vojnika ubijenih bez suđenja, i za desetke i stotine tisuća mučki ubijenih civila, žena i djece.
Vidović Krišto komentirala je i članak austrijskih novina u kojima se nakon održane komemoracije prenosi kako je komemoracija prošla u miru, bez izgreda. Međutim, u naslovu ističu sedmoricu privedenih?
Dok austrijska policija daje izvješće kako se na Bleiburgu mirno okupilo 11.000 ljudi, austrijske novine ističu: po jednu prijavu za neovlašteno trgovanje, neovlašten boravak i nepristojnu majicu, i dvije za nedopušteno hodanje po tračnicama, te kršenje zakona o zabrani simbola nacizma i veličanja istog.
Nije, međutim, pojašnjeno na koje su se način te osobe ogriješile o spomenuti zakon? Za ne vjerovati je kako se u članku problematizira majica s likom Marka Perkovića Thompsona, te boja prvog polja hrvatskoga grba.
HRT je 11. svibnja 2018., dan uoči komemoracije, emitirao film o Bleiburgu “Magnum crimen 1945.” u kojem bivši britanski časnici i vojnici govore o svom sramotnom sudjelovanju u najkrvavijem zločinu četnika i partizana na čelu s maršalom Titom.
Međutim, još potresnija od toga je analiza jednog Britanca koji u tom filmu objašnjava kako je maršal Tito vrlo svjesno u svoj brutalni pokolj uključio što veći broj egzekutora i sudionika, jer će na taj način, zbog vlastitih grižnji savjesti, više šutjeti o tome.
U tom smislu, krvi na rukama nemaju samo maršal Tito, krvoločni četnici i partizani, nego i saveznici koji su posredno i neposredno sudjelovali u zločinu, a nisu morali.
Nemaju nečistu savjest samo Britanci, koji su izravno sudjelovali, nego i Austrijanci, Nijemci i Slovenci koji su zatvarali oči i šutjeli. Zato šute i danas. Ako im je takav odabir, neka šute, samo neka, za Boga miloga, prestanu lagati.
Ž.M. Zenga