TUŽNA LI JE HRVATSKA MATI
“Ovako se pokapaju Hrvatski branitelji na općini Udbina. “Socijalno je vodilo pokop” Josipa Remenara, branitelja kojem je životni put bio trnovit,pokopan je bez križa ,bez svećenika ,bez osmrtnica, da se smanji trošak ovoj šugavoj državi.Gospodo na Udbini, jel vas sram,,mene jest, jer sam nažalost dio Udbine,,nadam se da je nesretni Josip napokon našao mir, jer odavno život mu nije bio prijatelj. Gdje ste sada takozvane braniteljske udruge,gdje ste Hrvati, jeste još uvijek miševi ? “napisao je na svom facebooku Ilija Ike Šljivić…
Tužno, pretužno i znakovito! Što nam taj događaj ukazuje? Ukazuje nam na nebrigu sustava prema hrvatskim braniteljima, na nekoordinaciju između državnih službi i na nebrigu raznih braniteljskih udruga prema samim braniteljima, bez obzira jesu li članovi ili nisu.
Braniteljskih udruga ima oko 1 350, prema podacima koje je iznio bivši ministar branitelja Fred Matić. Financiranje braniteljskih udruga prebačeno je na 428 općina i 128 gradova s 0,3 do 1 posto svog proračuna, riječ je o sredstvima koje dosežu i do 250 milijuna kuna godišnje. Na taj način lokalni moćnici vezali su za sebe predstavnike braniteljskih udruga, pa tko zna koliko novaca i dospije do samih branitelja. Pojedine udruge uistinu rade na korist branitelja, no teško da će u novom omjeru snaga novac naposljetku doći do njih, pa tako i do onih potrebitih., jer nitko ne kontrolira kako se i na koji način novac troši.
Posljedica je to ukidanje opskrbnina i prebacivanje nezaposlenih hrvatskih branitelja u Centar za socijalnu skrb . Naravno da Centar ne zna tko ima status branitelja, a Ministarstvo branitelja je ipak dužno skrbiti o hrvatskim braniteljima,.
https://www.braniteljski-portal.com/previsoka-cijena-pacifikacije-braniteljskih-udruga
Mnogo branitelja živi na rubu ili u potpunom siromaštvu, ali se zato 73 godine nakon 2.svj. rata još uvijek isplaćuju partizanske-boračke mirovine,što je apsurd, jer ima malo sudionika koji su još živi s obzirom na protok vremena. Hrvatska je, prema podatcima s kraja 2016. godine, isplaćivala oko 23.600 mirovina na temelju sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu, na bilo kojoj strani i u bilo kojoj vojsci.
Sudionika Narodnooslobodilačkog rata znatno je više – 15.726 (2247 manje nego krajem 2015.), a njihova prosječna mirovina koju isplaćuje RH iznosi 2660 kuna mjesečno.
Procjena je da se od tih 15.726 mirovina koje se isplaćuju na temelju sudjelovanja u NOR-u samo oko 6300 mirovina isplaćuje živućim borcima, a od tog broja ih oko polovina prima uvećane takozvane boračke mirovine. Krajem 2016. godine Hrvatska je isplaćivala 3155 starosnih mirovina s boračkim dodatkom. Riječ je o ljudima koji su nakon rata radili i ostvarili radni staž koji im je donio malu mirovinu. Ona se dopunjava s tim ratnim bonusom.
Preostalih gotovo 11 tisuća mirovina odnosi se na obiteljske mirovine, odnosno primaju ih uglavnom supruge preminulih NOB-ovaca. Supruga koja naslijedi boračku mirovinu u prosjeku prima 2437 kuna. Kada i ona umre, isplata mirovina prestaje. Nema priče o tome da se isplaćuje unucima, braći i sestrama. Oni nemaju pravo na obiteljske mirovine djedova i baka kako se ponekad u javnosti tvrdi.
Kako se dogodilo da je pok. branitelj Josip Remenar tako završio svoj životni put,neka istraže nadležne državne službe, jer tako sahraniti je nedostojno svakog čovjeka, samim time što po Zakonu o Pravima hrvatskih branitelja;
člankom 137. stavkom 12. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN br. 121/17) propisano je osiguravanje grobnog mjesta, troškova ukopa uz odavanje vojne počasti i održavanje grobnih mjesta hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.
Hrvatski Sabor donio je toliko nepravednih i štetnih zakona za građane RH, da bi se saborski zastupnici trebali zapitati, ako imaju imalo savjesti, komu i zbog čega pogoduju ili štete takvi zakoni. Jedan od takvih je i Ovršni Zakon, kojemu je posljedica vojska od oko 330 tisuća osiromašenih, blokiranih i deložiranih hrvatskih građana među kojima ima i dosta hrvatskih branitelja. Zbog loše gospodarsko-političke situacije i odnosa vlasti prema Hrvatskoj državi i Domovinskom ratu, suicid je izvršilo 2 734 hrvatska branitelja! U Domovinsko ratu bilo je 12 748 poginulih , 513 nestalih i 58 109 ratnih invalida, a nakon rata umrlo je 56 000 hrvatskih branitelja.
Na medijske prozivke ipak je reagiralo Ministarstvo hrvatskih branitelja priopćenjem;
“Na žalost, u konkretnom slučaju smrti i ukopa umrlog hrvatskog branitelja, nadležni Centar za socijalnu skrb nije provjerio ima li pokojnik status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te o njegovoj smrti i potrebnom ukopu po službenoj dužnosti nije izvijestio Ured državne uprave u Gospiću. Ministarstvo hrvatskih branitelja zatražit će provedbu nadzora zbog neprovođenja upute za postupanje.
Ministarstvo hrvatskih branitelja osuđuje neodgovoran propust u postupanju, iskazuje žaljenje zbog nedostojnog ukopa umrlog hrvatskog branitelja te će poduzeti sve radnje u cilju pune primjene Zakonom propisanih odredbi” priopćili su iz ministarstva hrvatskih branitelja.https://www.braniteljski-portal.com/oglasilo-se-ministarstvo-ministarstvo-hrvatskih-branitelja-iskazuje-zaljenje-zbog-nedostojnog-ukopa-umrlog-hrvatskog-branitelja-te-ce-poduzeti-sve-radnje
Ministarstvo se opravdalo, čovjek je nedostojno sahranjen, a sveukupan dojam ostavlja gorak okus u ustima! Mnogi branitelji sa kojima sam razgovarala su pogođeni takvim postupkom,rezignirani i razočarani.
Prema do sada dostupnim istraživanjima, prosječna dob umrlih branitelja u trenutku smrti je 50,9 godina, a najviše umiru od tumora, potom slijede oni koji su preminuli od bolesti krvožilnog sustava (srčani i moždani udar) te od posljedica ozljeda, trovanja i sl.
Evo što o toj temi kaže prof. dr. Goranom Dodig ugledni splitski psihijatar koji se dugi niz godina bavi problematikom hrvatskih branitelja.
“Trajna napetost, anksioznost, depresija…, djeluju na cirkulacijske regulatorne mehanizme, i to na negativan način, a odavno je poznato da je napetost i anksioznost ozbiljan faktor za nastanak bolesti krvožilnog sustava” – kazuje prof. dr. Dodig.
Naravno, najviše pažnje je dr. Dodig posvetio činjenici da hrvatski branitelji najčešće bivaju hospitalizirani zbog raznih mentalnih poremećaja.
– Mentalni poremećaji, poremećaji ponašanja, alkoholizam – najbolje govore o njihovu psihičkom stanju.
Latentna suicidalnost hrvatskih branitelja, U tom stanju kada su osobe s ovakvim poremećajima svjesne svih negativnih posljedica suicida, u klasičnom smislu, da bi izbjegli te posljedice, po svoje obitelji, pribjegavaju različitim rizičnim ponašanjima i navikama koje bitno ugrožavaju njihov život. Tako počinju i po nekoliko puta više pušiti negoli su to radili prije, isto tako i piti alkohol, svojim motociklima ili automobilim voze pune brže nego prije, gotovo pogibeljno, odnosno rade sve ono što bi ih moglo odvesti u smrt, a da ne bude protumačeno kao samoubojstvo, kako obitelj, koja ostaje iza njih ne bi bila obilježena stigmom tog samoubojstva – priča prof. dr. Dodig.
Ujedno dr. Dodig misli kako hrvatsko društvo ne poklanja dužnu pažnju hrvatskim braniteljima.
– Postajemo društvo koje očigledno postaje sve manje osjetljivo na probleme braniteljske populacije i moramo pod hitno, svi kao društvo nešto učiniti kako nezahvalna situacija s hrvatskim braniteljima i njihovim zdravljem ne bi dodatno eskalirala – zaključuje prof. dr. Goran Dodig.
Nažalost hrvatsko društvo je toliko podjeljeno po svim pitanjima, svjetonazorskim, moralnim, etičkim, vjerskim, samim nastankom hrvatske države i njenim karakterom, pa tako i problematikom hrvatskih branitelja, da je iluzorno očekivati neki pozitivan pomak , Sve dok se ne promjeni izborni zakon i smanji utjecaj etablirane političke elite, sve dok u Sabor ne uđu nove, svježe snage sa više iskrenog, istinskog domoljublja od ovog lažnog sa desnom rukom na srcu, a lijevom u džepu sa lisnicom.
Lilli Benčik