Često slavimo godišnjice i svečano obilježavamo okrugle godine vlastitog i zajedničkog života ili godine postojanja neke institucije ili države. Te obljetnice nazivamo „jubilejima“. Biblijska tradicija u tekstu Knjige Levitskoga zakonika govori o Jubileju i jubilejskoj godini u jednom sasvim drugačijem svjetlu. U svjetlu biblijskog nauka o Jubileju slavljenje Dana Državnosti predstavlja trenutak ozbiljnog razmišljanja i u naš život unosi novu dimenziju ljubavi prema našoj Domovini.
Biblijska jubilejska godina
Jubilejska godina ustanovljena je još u Starom zavjetu. Naziv jubilej je biblijskog porijekla, a potječe od hebrejske riječi jubal koja označava ovnujski rog u koji se trubilo prilikom proglašenja početka jubilejske godine. Pedeseta godina, koja je nastupala nakon sedam puta sedam godina, nazivala se jubilejskom (usp. Lev 25). Jubilejska godina se prikazuje kao vrhunski trenutak religioznog i društvenog života izraelskog naroda. Svakih se 50 godina na dan pomirenja (Lev 25,9) zvukom roga (jubal) označavao početak jubileja. „Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobođenje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu! (…) Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju očevinu“ (Lev 25,10.13).
U središtu uredbi Jubilejske godine je materijalno, financijsko i imovinsko izmirenje, opraštanje dugova i vraćanje nekretnina. Ako je netko bio prisiljen prodati svoju zemlju ili kuću, u vrijeme jubileja bi je ponovno zadobio natrag. Ako bi netko zapao u dugove te mu ih je bilo nemoguće vratiti, dugovi su mu bili oprošteni. Ako je tko bio prisiljen postati slugom onome koji mu je posudio novac, u vrijeme jubilejske godine mogao se vratiti svojoj obitelji slobodan te iznova zadobiti ono što je založio kao osiguranje povrata duga. Jubilejska godina je vrijeme vraćanja hipoteke u vlasništvo onoga koji ju je založio i povrat imovine prvotnom vlasniku.
Temelj jubilejskog nauka je uvjerenje da je sav svijet i sva plodna zemlja Božje vlasništvo. Zemlja izvorno pripada Bogu. Ona je ljudima dana da se o njoj brinu i da svojim djelovanjem osiguraju sebi i drugima miran i pravedan život. Upravo takvo djelovanje ljudskog roda u skladu je sa stvarateljskim naumom što ga je Bog udahnuo u svijet i čovjeka (usp. Post 1,28–29). Zemlja nije posjed koji si netko može prisvojiti i smatrati ga isključivo svojim vlasništvom. Svaki čovjek ima pravo pristupa bogatstvima zemlje samim time što je Božji stvor i činjenicom da ga je Bog stvorio i postavio u zemaljski život. Zemlja nije naš posjed, nego je dana cijelom ljudskom rodu na upravljanje i brigu (usp. Ps 24,1).
Zemlja je zajedničko dobro naroda
Posjedovanje zemlje uvijek ima zajedničarsku dimenziju. Ništa što posjedujemo nije samo naše. Ako zemlju prisvajamo samo sebi i gomilamo bogatstvo u svom vlasništvu nužno stvaramo nejednakost i u opasnosti smo ogriješiti se o prava drugih na njihov životni prostor, na njihova prava, na njihov dostojan i miran život, na njihovo korištenje plodnosti tla, na pravo drugih na hranu, vodu, energiju i ostale datosti koje nam svima zemlja pruža.
Zemlja je zatvoreni sustav u kojem se ne stvaraju novi resursi. Količina bogatstava na zemlji se ne mijenja. Zlata, vode i zraka ima u zemlji jednako kao i na početku njezina postojanja. Nije problem u količini, nego u rasporedbi bogatstava Zemlje. Na Zemlji ima dovoljno prostora i dovoljno bogatstava za sve sadašnje i buduće njezine stanovnike. Zemlja je stvorena na načelu da svaki kraj, svaki zakutak zemlje, uz rad i trud ljudi koji na njemu obitavaju, može održati u životu svoje stanovnike i pružiti im dovoljno hrane za život, dovoljno prostora za izgradnju vlastitoga doma. Nitko ne bi trebao strahovati da za njega nema hrane i mjesta na ovome svijetu. Oduzimanje prostora, plodnoga tla i gomilanje posjeda u rukama pojedinaca stvara nepravdu i krnji pravo na dostojanstven život drugim stanovnicima Zemlje. Jubilejska pravila omogućuju onome koji je postao siromah da opet dobije ono neophodno za život, a potiču one koji su se obogatili da vrate siromahu ono što mu je oduzeto. Jubilej usmjeruje ljudsko društvo prema razmišljanju kako ostvariti jednakost i solidarnost, prostor gdje je sloboda, zemlja i novac zajedničko dobro sviju, a ne samo nekih.
Slaviti Dan državnosti – vratiti se na svoju očevinu
Slavlje dana osnutka naše Države je vrijeme razmišljanja kako promijeniti dosadašnju praksu, kako upotrebljavati stvari da se život ponovo vrati u prvotno stanje pravednosti. Svjedoci smo vremena u kojem se mladi ljudi iseljavaju i napuštaju svoju zemlju, prodaju je i otuđuju se od svoga obiteljskog nasljedstva. Uzimanje prekomjernih kredita i zalaganje obiteljskog imanja, potpuna prodaja očevine i zemljišta je ne samo loš financijski potez nego i ponašanje suprotno jubilejskim propisima (usp. Lev 25,23). Grijeh je to protiv Boga i štetno djelovanje protiv vlastite zemlje. Isto je tako težak grijeh i prijevara oduzimati drugima pravo uživanja u blagodatima vlastite zemlje i namjerno osiromašivanje stanovnika kako bi ih se iskorijenilo iz njihova doma i zavičaja, kako bi im se oduzela očevina i djedovina. Razmišljanje kako se vratiti na svoje vlasništvo kako ponovo doći na svoju zemlju, osloboditi se dugova u potpunosti je sukladno odredbama jubilejske godine. Jubilej je vrijeme promišljanja kako promaknuti što veći stupanj oslobođenja od dugova, promišljanja kako osigurati iseljenima povoljno okružje za povratak u svoj dom i na svoju očevinu – na svoju zemlju.
Vrijeme slavlja godišnjice osnutka Republike Hrvatske je doba razmišljanja kako ostvariti uvjete da se svi obezemljeni i iseljeni ponovo vrate na svoje mjesto i da svatko bude svoj na svome.
