Više bih volila da večeras pobijedimo nego da dobijem eurojackpot! Uzdam se u Boga da ćemo pobijediti i pobijedit ćemo!
Rekla nam je vjerojatno najstarija hrvatska navijačica Milka Mrkić u 98. godini pred utakmicu Hrvatske i Islanda. I želja joj se ispunila.
Nije dobila eurojackpot, mada ni to ne bi škodilo. Vitalna baka živi u Biogradu na Moru. Utakmice gleda i navija sa susjedima, rođacima i kumovima; nećakom Darkom Mrkićem zvanim Džombe, njegovim sinom Mateom i djevojkom Danijelom te Dinom, Kristijanom i najdražim najmlađim Dominikom koji ima samo pet godina. On i baka Milka navijaju u tandemu.
– Navijam za Hrvatsku i za moj Hajduk kojeg najvolim. Za nikoga drugo – kaže baka koja se nikad ne žali, osim na slabiji vid pa viče ukućanima da joj približe televizor.
Inače ide spavati između 19.30 i 20 sati, ali kad se igra utakmica uvijek je odgleda do kraja.
– Svaki put kad zabijemo gol, teta viče: Daj piti! Pije čisto crno vino, bez kapi vode. A kako smo u posljednjoj utakmici dobili Argentinu 3-0, malo ju je privarilo jer je popila četiri čaše, jednu onako, a onda još po jednu za svaki gol. Bilo je veselo – kroz smijeh će Džombe, tepajući 97-godišnjoj baki da će “ona njemu živjeti još barem deset godina”.
Rekli su nam da je Milka Mrkić cijeli život bila pastirica te da je postala invalid nakon što je slomila nogu u Drugom svjetskom ratu. Kako nije bilo liječnika da joj pomogne, završila je u invalidskim kolicima. Prije sedam mjeseci prvi put je “vidjela doktora”, odnosno bila u bolnici. Vid i sluh počeli su joj se “kvariti” tek prije dvije godine. Krvna slika joj je savršena, nema problema sa šećerom ni s tlakom. Aktivna je i pazi na sebe, od higijene pa na dalje, a najviše voli šaliti se. Jutro obavezno počinje s pola decilitra domaće travarice. Voli jesti slaninu, a kruh ne jede već deset godina čak ni uz meso. Samo uz obaveznu salatu s domaćim maslinovim uljem.
Baka voli društvo i zabavu, a kad čuje veselu glazbu, obavezno najbližeg ukućana kaže: “Daj mi, dušo, tona”. Cijeli život navija i razumije nogomet. Kad ustane, pita je li utakmica reprezentacije taj dan, jer joj je pet dana između dvije utakmice predugo za čekati.
– Pozdrav za naše igrače i navijače, a posebno za Torcidaše među njima. Nek im Bog da sriće i nek igraju muški. I ženski ako bude trebalo – kaže ova draga žena.