Ono što se ovih dana događa nemoguće je opisati riječima…!
Hrvatska je na krovu svijeta, Hrvati u zanosu – i ne samo Hrvati; diljem svijeta se vijore naše zastave, a crveno-bijeli kvadratići postali su hit u svijetu. Pjesma naša pjeva se na hrvatskom od krajnjeg istoka Azije do zapadne hemisfere.
Nema ni jednoga kutka svijeta koji ne zna za nas, a masovna potpora što ju javno iskazuju narodi drugih nacija, vjera i rasa od Japana i Kine preko Vijetnama, Samoe, zapadnoeuropskih zemalja do SAD-a, Argentine, Australije, daju nama i našoj nogometnoj vrsti fascinira, ispunjava ponosom i tjera suze na oči…
„Bacit ćemo se na glavu, pa što Bog da“, skromno kaže na posljednjoj konferenciji za tisak uoči finalnog ogleda s Francuzima naš zlatni izbornik, naš Leonida koji je svoje Spartance na radost i ushićenje svih nas doveo do posljednje, odsudne bitke i dodaje:
„Bez obzira što se dogodi danas, promijenili smo Hrvatsku i sutra će biti potres tamo.“
Naši junaci u Moskvi, kao i uvijek – samozatajni, ali jednako tako hrabri, ponosni, odlučni i spremni zakoračiti na tron. Ne treba sumnjati da će srce ostaviti na travnjaku, jer to su nam toliko puta do sada posvjedočili.
Nogometni virtuoz Ivan Rakitić reče jučer na svojoj konferenciji za tisak, kako bi u zamjenu za svjetsku titulu zauvijek okačio kopačke na klin, a Luka, kapetan momčadi, naš dragulj, maestro kojemu se svijet s pravom divi, naš gordi i šutljivi momak koji govori samo kad mora i uvijek s dozom nelagode, na pitanje o mogućnosti da kao najbolji igrač Svjetskog prvenstva dobije Zlatnu loptu, kaže kako ga zanima jedino uspjeh reprezentacije.
I tako razmišljaju svi: Od Subašića do Mandžukića, od Dalića do igrača na klupi, trenera, fizioterapeuta i ekonoma. To je ono što ih čini jakima, duh i srce kakvo nećete naći ni u jednoj momčadi na svijetu.
I je li onda čudno što smo svi s njima i što je svijet skočio na noge zaogrnut u crveno-bijele kockice?
Ta pozitivna energija koja nas je ujedinila, to ostvarenje divnog i nestvarnog sna, bajka što su je čarobnim igrama i svojim izgaranjem za nacionalne boje ispisali naši Vatreni u Rusiji, dani su za sjećanje. Ovaj naraštaj ima čast i zadovoljstvo osjetiti to i stoga smo beskrajno sretni i ponosni.
Ponosni smo i na naše navijače. Oni su slika Hrvatske – oni su ta ponosna, uljuđena civilizirana Hrvatska koja je pravi odraz našeg duha i mentaliteta.
Zato nas vole i prihvaćaju kao svoje gdje god okom kreneš, od naših domaćina Rusa, do najudaljenijih otočkih i prekooceanskih zemalja.
Zna svijet, znaju i osjećaju ljudi da je sve to izboreno časno, srcem i htijenjem, osjećaju bilo naših junaka i našeg naroda.
I HVALA IM što su nam uljepšali ove dane slave, ponosa i sreće koja se riječima ne da iskazati!
Ne dopustimo da nam išta pokvari te trenutke, ostavimo se negativnih emocija i poklanjanja pozornosti sitnim dušama kojima je svaki hrvatski uspjeh trn u oku.
Ugledajmo se na naše Spartance i njihovog Leonidu, budimo i ostanimo to što jesmo: ponosna i dostojanstvena nacija koja ne kleči ni pred kime, ma koliko on jak i moćan bio!
Idemo na glavu, pa što dragi Boga da!
Ovako nešto ne doživljava se svaki dan. Budimo dostojni tih trenutaka što su nam ih darovali naši zlatni dečki koji su dokazali da ljubav prema narodu i Domovini uz Božiju pomoć čuda čini.
I zato, neka se Zemlja zatrese i danas – od Moskve do svih onih krajeva u kojima kucaju srca za Vatrene i Hrvatsku!
Zlatko Pinter