Najveći uspjeh ostvaren je 5. kolovoza 1995. godine kad je Hrvatska vojska nakon četiri godine okupacije oslobodila hrvatski kraljevski grad Knin.
U Knin su prvi ušli pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske. Zbog njegova strateškog i simboličkog značaja, dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja.
Na današnji dan uz Knin i okolicu oslobođen je i cijeli niz naselja: Ljubovo, Žitnić, Lovinac, Gračac, Novi Lički Osik, Ostrovica, Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš s okolicom, Obrovac, Benkovac, Zemunik Gornji, Biljane Gornje, Biljane Donje, Škabrnja, Nadin, Smilčić, Karin, Saborsko, Lička Jesenica, Vaganac, Ličko Petrovo Selo, Rakovica, Drežnik Grad, Željava, Medak, Petrinić Polje, Trnavec, Lički Ribnik, Gornji Poloj, Glinsko Novo Selo, Župić i Župić brdo, Šanja, Vilusi, Pecki, Luščani, Križ, Cepeliš, Strmen i druga naselja.
U sljedećim danima hrvatske snage zaposjele su državnu granicu, osigurale je i krenule u pretres oslobođenog prostora sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna.
Pobjeda u Oluji značila je istinsku prekretnicu Domovinskog rata, ali i rata u Bosni i Hercegovini. Hrvatska vojska je pokazala kako je sposobna u potpunosti osloboditi Hrvatsku od okupatora te kako je sposobna zajedno s Armijom BiH i Hrvatskim vijećem obrane ostvariti pobjedu i u susjednoj državi.
Nakon Oluje izvođene su i pobjedničke akcije u BiH s kojima je praktički završen rat. Na kraju je ostalo područje Istočne Slavonije pod srpskom kontrolom, ali je srpska strana pristala na pregovore zbog toga što se bojala kako postoji realna mogućnost oslobođanja i tog prostora.
Sjednice Vrhovnog savjeta obrane Savezne Republike Jugoslavije svjedoče i kako je srpska strana smatrala kako Vojska Jugoslavije nije sposobna pomoći Srbima iz Srijema i Baranje, pa je Slobodan Milošević pristao na dogovor.
Jedna od najznačajnijih stvari u Oluji je i to što se deblokirao prostor Bihaća, kojem je prijetila sudbina Srebrenice.