Bojan Glavašević istupio je iz SDP-a te postaje nezavisni zastupnik. Razloge istupanja iz stranačkog članstva pojasnio je u otvorenom pismu koje prenosimo u cijelosti:
Poštovane kolegice i kolege iz Predsjedništva stranke,
Poštovani glavni tajniče SDPa,
U posljednje dvije godine imali ste priliku čitati više od nekoliko mojih emocionalno intoniranih pisama u kojima sam pozivao da se zbrojimo, da iskreno razgovaramo i da stavimo interese Hrvatske i SDP-a ispred vlastitih. Znate također da sam, u mnogim našim pojedinačnim i grupnim razgovorima, pokazao spremnost da u tome povedem primjerom i vlastite ambicije stavim u drugi plan. Sa svima sam vama komunicirao iskreno i otvoreno, i bez fige u džepu, čak i onda kada je to bilo teško jer je trebalo izgovoriti neke teške i bolne istine. Nažalost, u tome uglavnom nije bilo reciprociteta, čast iznimkama.
Poslušajte Bojana Glavaševića kako razmišlja o Hrvatskim braniteljima
Evo još jedne teške i bolne istine, zapravo najvažnije: nismo uspjeli SDP-u udahnuti novi život, nismo ga ispunili relevantnim političkim sadržajem i nismo ga učinili strankom u koju Hrvatska može vjerovati i na koju se može osloniti, bilo u opoziciji ili na vlasti. To je bila dužnost koju nam je povjerilo članstvo, i to je bilo ono što su građani od nas očekivali. Ne samo da u tome nismo uspjeli, nego smo uspjeli SDP gotovo u potpunosti uništiti kao ideju, kao koncept, kao politički brand. Kada sam se učlanio u SDP, učinio sam to kao osoba s vlastitom vrijednošću i imenom u javnom životu Hrvatske (ovih se dana to u SDPu kaže: nisam „dijete stranke”); zastupao sam njezine boje i u onim trenutcima kada je to doista bilo teško, i kad nisam od stranke dobivao zaštitu koju su dobivali neki drugi.
Ovo pišem jer zapravo ilustrira činjenicu da su vodeći ljudi SDP-a – a tu prije svega mislim na predsjednika stranke i njegove glavne pobočnice i pobočnike – pretvorili SDP u potpunu antitezu socijaldemokracije. Neki su to činili aktivno, neki zatvaranjem očiju pred onime što se događa, neki vlastitim kalkuliranjem i trgovanjem sitnim interesima. Ne mislim da je ovo isključiva krivnja aktualnog predsjednika jer mnoge od ovih stvari imaju svoje korijene u odlukama oba njegova prethodnika.
Kažem „mi” jer nikako ne bi bilo pošteno da sebe isključim iz toga – i meni je bila povjerena dužnost člana Predsjedništva ove stranke, pa je samim time i odgovornost za dio neuspjeha i na meni. Međutim, drage kolegice i kolege, taj „mi” nikako ne podrazumijeva podjednaku raspodjelu odgovornosti. Ja se na ovome mjestu ne planiram baviti upiranjem prsta u pojedine članice i članove ove naše grupe. Sve ono konkretno što jedni drugima stavljamo na teret imali smo prilike izreći na sjednicama Predsjedništva – neki od vas te prilike nisu iskoristili, ali ja jesam; zato se ne kanim ovdje ponavljati.
Obavještavam vas da s današnjim danom podnosim neopozivu ostavku na dužnost člana Predsjedništva SDP Hrvatske. Također, obavještavam vas da s današnjim danom istupam iz članstva Socijaldemokratske partije Hrvatske.
Poslušajte Bojana Glavaševića kako razmišlja o Hrvatskim braniteljima
Iz SDPa odlazim jer SDP, ovakav kakav je postao, ne može ponuditi odgovor ni na jedno važno pitanje budućnosti Hrvatske. Stranka koja je nekada baštinila ideje univerzalnih ljudskih prava i artikulirala stavove velikog broja slobodnomislećih pojedinaca pokleknula je ne ispunivši svoju misiju u modernoj Hrvatskoj. Ideja SDP-a je ugašena, a povijesna uloga ove stranke završava u neiscrpnoj borbi za fotelje – borbi koja nikoga ne zanima i u kojoj ne želim sudjelovati. Ideje koje je promovirao SDP ugasili su sebičnim interesima umreženi pojedinci koji nažalost ne shvaćaju vrijeme u kojemu živimo, nužnost svakodnevnog osluškivanja naših ljudi i njihovih potreba – te kreiranja politika stranke u dosluhu sa svim ljudima kojima je ova vlast nanijela nepravdu, a takvih je mnogo.
Sukladno ovoj mojoj odluci, molim glavnog tajnika stranke da moje ime i sve moje podatke izbriše iz svih stranačkih evidencija i baza podataka.
Želim ovu priliku iskoristiti i da se unaprijed očitujem o statutarno propisanom zahtjevu za „povratom” svojeg zastupničkog mandata stranci, i molim da moj stav prenesete Glavnom odboru i uštedite im slanje dopisa. Kao što znate, u Hrvatski sam sabor izabran preferencijalno, sa sedmog, „neulaznog”, mjesta na listi. Znate također da sam jedina osoba koja je na takav način s liste SDPa na prošlim parlamentarnim izborima izabrana u Hrvatski sabor. Drugim riječima, moj mandat u Saboru nije bio namjera stranke, nego građana. Zbog toga, a i zbog činjenice da, sukladno zakonskim propisima u Republici Hrvatskoj, mandat pripada zastupniku a ne stranci, smatram kako imam obavezu svoju zastupničku dužnost obnašati do kraja mandata. U obnašanju svoje zastupničke dužnosti ostat ću dosljedan i svojim vrijednostima i onoj platformi na kojoj sam izabran – dakle, u pitanjima povjerenja ne planiram podržavati nikakvu saborsku većinu koja uključuje HDZ ili druge, politički i vrijednosno nekompatibilne stranke.
Na samome kraju, želim se zahvaliti svim članicama i članovima SDPa s kojima sam imao prilike surađivati i raditi lijepe i dobre stvari za Hrvatsku. Onima iz vodstva želim da pronađu snagu kako bi do kraja mandata mogli učiniti nešto korisno za našu zemlju,stoji u priopćenju B.G. .
Podsjetimo;
Bojan glavašević; “U Vukovar sam prvi put nakon rata došao 2001. godine, 19. studenog, s prijateljem Igorom Sarnavkom. Njemu je bio rođendan (koji datum, ha?), a bila je i godišnjica pada (oslobođenja?) grada.”
U prigodi obilježavanja 20 godišnjice pada Vukovara Bojan Glavašević, tada 27-godišnji sociolog, zaljubljen u Ramonse, Jethro Tull i Bulgakova, napisao je za tportal tekst svoje razmišljanje o Vukovaru 20 godina poslije. Iz objavljenog teksta jasno da je ministar branitelja Predrag Matić pogriješio kad je mlađahnoga sociologa imenovao za pomoćnika u Ministarstvu branitelja.
Glavašević priznaje da o Vukovaru malo zna, da mu čak nije jasno je li Vukovar 18 studenog 1991. pao ili je oslobođen. On živi u virtualnom, knjiškom svijetu daleko od stvarnosti.
Njegovo ponašanje podjeća me na sportaša koji cijeli život uči kako plivati, ali nikad nije ušao u vodu. I najbolji profesori, a Glavaševića su učili dr. Milorad Pupovac i Veljko Džakula, godinama vas mogu učiti kako se pliva, ali ako ne kušate vodu, nikad plivati naučiti nećete. A Glavašević se još ni smočio nije. Naučio je ponavljati riječi svojih profesora i iz udobne fotelje dijeli savjete Vukovarcima i ostalim braniteljima kako urediti odnose u Vukovaru.
Moja kuća je tada još uvijek bila gomila spaljenog kamenja posutog čahurama (sjećam se da sam se zapitao čijih).
U Vukovar sam prvi put nakon rata došao 2001. godine, 19. studenog, s prijateljem Igorom Sarnavkom. Njemu je bio rođendan (koji datum, ha?), a bila je i godišnjica pada (oslobođenja?) grada.
Poslušajte Bojana Glavaševića kako razmišlja o Hrvatskim braniteljima dok je bio pomoćnik njemu sličnog ministra hrvatskih branitelja.
Ovo što Glavašević govori o hrvatskim braniteljima koji su prošli pakao agresije srpskih i jugokomunističkih JNA agresora, dok uz njega sjedi Vesna Teršelić je do te mjere degutantno da ovaj video svaki hrvatski branitelj koji je invalid obrambenog Domovinskog rata i oni koji boluju od ratnog oboljenja PTSP-a gleda na vlastitu odgovornost.
Pogledajte video koji sadrži jako uznemirujući govor B.G….
G.S.