Julienne Eden Bušić, Amerikanka koju je Zvonko Bušić upoznao 1969. godine u Beču i inspirirao nesmiljenom borbom za Hrvatsku u kratkom razgovoru za Braniteljski portal…
1. Uskoro će biti 5. godišnjica tragične smrti Vašeg supruga, Zvonka Bušića. Je li važno obilježiti takve datume općenito, ne samo u krugu obitelji i prijatelja, ili mislite da imamo važnije teme danas, kao na primjer masovno iseljavanje mladih?
Mislim da u tome ne treba biti isključiv. Mnogo je pitanja koja zahtijevaju rješenje, a svako ima svoj značaj. Povijesni kontinuitet iziskuje učenje, pažnju i poštovanje prema svima koji su dali sve za hrvatsku slobodu, ali i problem iseljavanja mora se riješiti da bismo imali i konkretni, opipljivi kontinuitet, u ljudima, posebno u mladima. Nažalost, mi nemamo strategiju ni za prvo, ni za drugo. Na tome uglavnom rade pojedinci, bez potpore Vlade,što je jako tužno.
Neki dan sam, na primjer, s velikim razočaranjem čitala da se nije obilježila 90. obljetnica ubojstva Stjepana Radića, 8.8.1928. (https://www.večernji.hr/premium/kako-se-moglo-dogoditi-da-smo-zaboravili-90-godišnjicu-smrti-StjepanaRadiča-1263512)
Ni državne institucije, ni HAZU, ni HSS, ni HDZ ništa nisu organizirali, ni prigodnu akademiju, ništa osim polaganja vijenca, i to gotovo u tajnosti, kao da to rade u „ilegali“. Od Radića se može naučiti veoma mnogo,ali očito nije zanimljiv ni važan današnjim vlastima, ni znanstvenim ustanovama, čiji je posao time se baviti.
Uskoro će biti i četrdesetgodišnjica smrti Brune Bušića, koji je ubijen 16.10.1978.Hoće li i ona biti zaboravljena? Nadam se da neće, jer ako ga Vlada želi zaboraviti, narod ne želi! O njemu treba pisati, treba organizirati okrugle stolove, ne samo misu, jer, kao što je Zvonko znao reći, država ne može opstati bez svojih heroja. I nije Bruno jedini kojeg treba pamtiti. Treba pamtiti sve važne osobe u hrvatskoj povijesti.
2. Je li to slučaj u Americi da ih se zaboravi? Kako to tamo izgleda?
George Washington, naš otac domovine, ima kipove po cijeloj zemlji, dvije države nazvane su po njemu, jedna na istoku,druga na zapadu Amerike… I sveučilišta nose njegovo ime, ulice, trgovi, škole. Samo u državi Virginiji 45 općina nazvano je po njemu!I ne samo po njemu, nego i po drugima koje smatramo američkim povijesnim herojima. Borac za rasna i ljudska prava, Martin Luther King, ima čak i svoj savezni praznik. Američki generali, političari, svi domoljubi, to je važno, svi su američki domoljubi, i bez obzira jesu li na vlasti demokrati ili republikanci, Amerika zna cijeniti i vrednovati domoljublje. Razumije njegovu važnost za buduće naraštaje. Po tome se značajno razlikuje od Hrvatske. Ovdje je domoljublje, zdravo domoljublje, etiketirano kao „nazadno“,a tamo je dio općeg ponosa i poštovanja prema domovini.
3. Ima sigurno još nekih zanimljivih razlika?
Proteklih nekoliko dana pratim raspravu o glazbenicima, treba li im zabraniti da negdje nastupe. Konkretno se radi o Bajagi,koji je pjevao na okupiranim područjima za vrijeme rata. Općenito sam protiv cenzure, nje je bilo za vrijeme Jugoslavije, sad imamo demokraciju i slobodu govora, iako ta borba još itekako traje. Svi bi trebali imati pravo nastupati – ako imaju publiku, neka pjevaju. Ako je netko protiv toga, neka prosvjeduje, to im je demokratsko pravo. Ali nezamislivo mi je da im se za taj nastup plati iz gradskog, općinskog ili državnog proračuna. Vjerujte mi, ni u najluđem snu ne bi se moglo dogoditi da jedan američki grad, općina ili selo pozove i plati honorar glazbeniku ili bilo kome drugom tko je, recimo, veličao napad na tornjeve u New Yorku ili na bilo koji način ga podržao. Pa to je suludo, zar ne?
A što se tiče sramotne zabrane nastupa Marku Perkoviću na određenim lokacijama: zašto šutimo o manje poznatim domoljubno orijentiranim hrvatskim umjetnicima, pjevačima, skladateljima, redateljima (a svi su u svom polju djelovanja dobitnici prestižnih nagrada) koji rijetko za svoj rad, ako ikad, dobivaju potporu raznih ministarstava, posebno Ministarstva kulture. Zašto o njima ne govorimo? Mnogi od njih danas žive na rubu siromaštva! Predlažem seriju intervjua s nekima od tih ljudi, o problemima s kojima su se suočavali i s kojima se suočavaju, o tome koliku su potporu dobili od raznih “institucija”. To bi bio fascinantan serijal.
4. Čini mi se da ima premalo informacija o mnogim događajima u Domovinskom ratu, a pogotovo izvan Hrvatske, gdje nas stalno, i nepravedno, napadaju zbog „fašizma“ i drugih stvari, pišu da smo i mi bili agresori, itd. Kako to popraviti?
To je veoma složeno pitanje. Kao prvo, informacije moraju biti dostupne. O Domovinskom ratu imamo stotinu knjiga, odličnih knjiga, ali samo na hrvatskom. Kako će se o njemu informirati američki, njemački ili francuski novinari, političari, aktivisti? Knjige moraju biti prevedene! Drugi u „regionu“ to razumiju, ulažu velike novce, imaju lobiste, razvijaju mreže, a mi ne radimo ništa, pa se pitamo zašto lažu o nama. Naša Zaklada Zvonko Bušić Taik nekako je uspjela skupiti novac za prijevode triju knjiga s hrvatskog na engleski, jer od Vlade nema podršku. Prevedene su vrhunski, stavljene na stranicu najveće virtualne knjižnice www.amazon.com, i u roku od nekoliko sati postale dostupne diljem svijeta. Ako nekog zanima, tu su linkovi:
a. https://www.amazon.com/Croatian-War-Independence-Imperialism-1991-1995/dp/1540438597/ref=tmm_pap_title_0?_encoding=UTF8&&qid=&&sr=
b. https://www.amazon.com/Eye-Storm-Political-Diplomatic-Independence/dp/1535118687/ref=pd_sim_14_2?_encoding=UTF8&pd_rd_i=1535118687&pd_rd_r=K4EN81E1GGVM2H76DJPH&pd_rd_w=EAetK&pd_rd_wg=Pww5h&psc=1&refRID=K4EN81E1GGVM2H76DJPH
c. https://www.amazon.com/Siege-Vukovar-Ante-Nazor/dp/1983773328
Ali, a to je veliki ali, Vlada i institucije koje su bile obaviještene o tim izdanjima, trebale bi ih naručiti, kupiti, darovati diplomatima, stranim novinarima, udrugama, ustanovama, knjižnicama, školama, veleposlanstvima, i imati ih u svim našim veleposlanstvima. Mi smo odradili njihov posao, oni ništa nisu financirali, i čovjek bi očekivao da će barem kupiti te knjige i distribuirati ih. Ali, nažalost, ni to se nije dogodilo, kao da im je plan odmoći, spriječiti da se sazna istina, što je doista tužno i frustrirajuće.
5. Tko je najviše kriv za ovakve propuste?
Ne volim etiketirati, ali posao je diplomaciji, MVP, da zaštiti naše interese ovdje i u svijetu..da promovira hrvatsku kulturu i povijest (u suradnji s drugim ministarstvima, naravno), da brendira Hrvatsku u svijetu, da reagira kada se siri laž u glavnim svjetskim medijima, ali ne samo reagirati, nego djelovati. Mi samo reagiramo, ako uopće reagiramo, kada je već kasno, treba pripremiti teren korak po korak. Te pripreme nema. Vatreni su nedavno „brendirali“ Hrvatsku po cijelom svijetu a predsjednica nam je bila odlična reklama. Ona zna sjajno iskoristiti priliku u korist domovine, nije bilo glumljenja, sve joj je bilo od srca, to ljudi prepoznaju. Dres na predsjednici izgleda prirodno, a na nekim drugima, jeste primijetili, izgleda nakaradno, jer se zna da je proračunato. Izgledalo je kao da se boje ne bi li im dres „pojeo“.
Kako treba reagirati na lažima?
Vidjela sam to prije par dana. FOX news u Americi usporedio je Dansku s Venezuelom na vrlo ružan način, napao njihov socijalizam koji „potiče ljude da ništa ne rade“, itd. Danska SDP je odmah reagirao s video snimkom, opovrgavajući sve sto su tvrdili. Ministar financija se odmah javio i pozvao novinare u Dansku da se informiraju, a danski veleposlanik u Americi takodjer se nudio kao vodič u slučaju da novinar ima hrabrost putovati u Dansku i vidjeti stvarno stanje. (https://www.independent.co.uk/news/world/americas/us-politics/fox-news-host-ridiculed-for-comparing-denmark-to-venezuela-a8495686.html)
Kako su naši reagirali kada su organizirano mediji usporedili Hrvatsku s nacistima, fašistima? Koliko sam vidjela, ništa. Samo su se pojedinci aktivirali. To se mora promijeniti. Mogla bi nabrojiti još 100 slučajeva…
6. Za kraj, hoće li biti obilježenje obljetnice za Brunu i Zvonka?
Ma to ne ovisi o meni, ali najvažnije bi bilo za Brunu, jer prošlo je već 40 godina, a kao što smo vidjeli u slučaju Stjepana Radića, što više vremena prođe, to je zaborav veći. Zanimanje postoji, određeni ljudi rade na tome, i nadam se da će to biti uzor za obilježavanje i drugih važnih obljetnica u budućnosti, ma koliko se pokušava zataškati što se dogodilo. Američki predsjednik i veliki domoljub John Adams znao je da istina uvijek ispliva, bez obzira koliko je neki ne žele:
„Činjenice su tvrdoglave; bez obzira na naše želje, naša nastojanja ili naše strasti, činjenice i dokazi ne mogu se promijeniti“, John Adams u argumentima u obranu vojnika kojima se sudilo zbog masakra u Bostonu u američkom revolucionarnom ratu za neovisnost od Britanije 1770. godine.
Britanija je, naravno, smatrala Adamsa,koji je bio revolucionar i vođa pokreta za američku neovisnost,“teroristom“kaže Julien Eden Bušić.