Gospodo, ne znamo je li vam poznata izreka poznatog načela koje kaže, da se povijest uvijek ponavlja, prvo kao tragedija a potom kao farsa…
U demokratskom se poretku, društvu ili sustavu uopće, pruža najviše prostora za razvitak velikih političkih karaktera; taj poredak, naime, ne samo da pojedincima pruža priliku da mu priđu nego ih i potiče da manifestiraju svoj talent, rekao je Georg Wilhelm Friedrich Hegel…
Moj je politički ideal demokracija. Poštujmo svakog čovjeka kao biće i ne pravimo ni od koga idola,kaže Albert Einstein.
Među čestitim ljudima obećanja su dugovi, a među političarima – mamci, kaže A.Tournier.
Treba priznati razlike koje postoje i treba stati na gledište da jedni drugima nemamo što diktirati, kaže mudro Otokar Keršovani.
Odgovorni ljudi u diktaturi su tvrda srca, u demokraciji tvrda sluha. Ima li razlike? Nema!
“Što većina odluči, to će i biti”, rekao je jedan od deset svjetskih najvećih zločinaca Josip Broz Tito. I baš u ovom njegovom poimanju odluke većine leži sva zamka u kojoj se danas nalazi Hrvatsko društvo. Nasljednost!
Naime, svi vrlo dobro znamo da u Hrvatskoj odlučuje većina kao i u mnogim drugim parlamentima, upravo ona većina koju bira narod a koja se na kraju pretvara u neoliberalno ljevičarske i autokratske tzv, autoritete.Nedodirljive i zaštićene svm najjačim polugama vlasti koje oni postavljaju kako bi se zaštitili.
Baš te nametnute (demokratski izabrane od većine birača) autoritete danas slijede svi naivni i na kraju uvijek izmanipulirani njihovi birači. Isti su u stanju sve uraditi, samo kako bi se na kraju zadržali na vlasti i pod svojom autokratskom palicom držali pod kontrolom sve, baš sve, pod krinkom tamo nekakve demokracije.
Što je to već autokratizam i totalitarizam, a ne nikako demokracija koje su svima njima puna usta. Jednakost, zajedništvo, zemlja velikih mogućosti i jednake šanse za sve i ostale floskule, političari izabrani od naroda ili od većine spominju u svakom svom javnom istupu i to po nekoliko puta, da već pdsjećaju na Ara papagaje kojima više ništa drugo i ne treba govoriti, jer izmanipulirani i već pomalo “otupio narod” i tako misli da će oni, izabrani od većine sve to odraditi bez ikakvih problema. Međutim, stvari uzgledaju posve drugačije.
Hrvatska je od Domovinskog rata naovamo uživala prividnu demokraciju pod budnim okom KOSA, UDBE, vanjskih čimbenika i ostalih sova, koje su jako mudro kormilarile od jedne do druge firme u razorenoj zemlji u srpskoj agresiji i iste ponajprije privatizacijski davali svojima za samo jednu kunu, dok sve nisu unakaradili i uništili, ali se nažalost i danas sve radi na sličan, ali malo sofisticiraniji način. “I sve po zakonu koji je i pisan u te svrhe.”
Danas se stvorila neka nova zajednica država i državica zvana EU.
Diktaturom i gomilama naštancanog novca, ta ista zajednica drži pod kontrolom sve što stigne, a Hrvatska joj je ionako lak plijen , uostalom kao i još nekoliko manjih državica koje im služe za održavanje i tinjanje vatrice, koja se po potrebi samo razbukta i onda se ta EU koja je Hrvatskoj devedesetih udarila embargo na naoružanje i pravo na obranu nevinog, nenaoružanog i mirnog ali napadnutog hrvatskog naroda, pojavi kao spasitelj.
Ipak smo mi jako mala državica sa nešto manje od 4 milijuna stanovnika u kojoj se gase osnovne škole jer nema nataliteta, ljudi nam bježe trbuhom za kruhom, ali svi političari i nadalje jako vole govoriti da smo zemlja sa velikim potencijalom. Da, jesmo, jako smo potencijalni za izumrijeti za pedesetak godina i nestati s karte svijeta kao Hrvatska, i biti upamćeni kao tamo neka mala i lijepa država koja je imala velike mogućnosti, koje sve političke garniture od obrambenog Domovinskog rata naovamo nisu znali pretvoriti u zemlju blagostanja o kojem su non stop svi uglas brujali. Da, pretvorili su je u blago teleće stanje promatranja hrvatskog izvaranog i pokradenog naroda, koji i danas promatra pljačke i bogaćenja onih hrvatskih bezdušnika kojima njihova pohlepa ne dozvoljava da stanu. Pojeli su joj ekonomske temelje do te mjere da se cijeli sustav ljulja kao da je na valovima od 20 metara i još ne znamo ili samo čekamo kad će puknuti po svim šavovima i potonuti.
Mi kao narod sve to samo gledamo, promatramo, čitamo i gunđamo bez da mrdnemo svojim guzicama i kažemo jednom. Dosta je više! Mi smo vas birali , i mi će mo vas maknuti i dovesti one zdrave snage koje nisu ogrezle u kriminalu, jer demokracija je nemoguća bez rješenja nacionalnog pitanja, a nacionalno pitanje ne može se riješiti bez demokracije i demokratski dozvoljenih metoda jednog naroda.
Udruge civilnog društva kojih u Hrvatskoj ima oko 30 000 (trideset tisuća) svih vrsta od onih koje štite kukce pa do onih koje štite ljudska prava i onih braniteljskih koje možda za sebe misle da su posebnije od svih drugih, a nisu, i koje su jednako tako samo udruge civilnog i civiliziranog društva kakvim se Hrvatska predstavlja, šute kao skamenjeni gledajući u svoje izabranike na vlasti kao mali cuko kad čeka poklon poslasticu, zato jer je gazdi donio bačenu mu lopticu i kad je dobije sjedne ispred gazde iskolačenih očiju vrteći repom poslušno i isplaženog jezika jer se nada i drugoj poslastici od svoga gazde. Ali nema poslastice dok se gazda ne odluči da mu je dade, bio to gazda iz Hrvatke ili negdje iz vana…
Zaboravile su te iste prve perjanice braniteljskih udruga da su i oni izabirani većinom kao i njihove gazde na vlasti i da su dužni zastupati sve hrvatske branitelje na jednak način, a ne nikako služiti gazdama i samo oni izabrani čekati nekakve poslastice od gazda. To graniči sa opakom ljudskom niskosti i ništavnosti. Zapravo je to jedne vrste izdaja i iskorištavanje svih svojih članova, onih čestitih i časnih hrvatskih branitelja od strane onih koji ih predstavljaju (čast iznimkama) i koriste ih u dnevno političke svrhe, a da to sa svojim članovima nisu dogovorili…
Zaboravili su svi ti predstavnici braniteljskih udruga, udruga za ljudska i ina prava da svjedočimo nemilim pljačkama, prevarama nas birača, laganja u javnim prostorima, medijima, manipuliranjima svih nas kod nemilih kriminalnih radnji o kojima neki vinovnici istih umjesto u zatvoru, u svojim vilama pišu knjige o nekakvim grupama Borg i ostalim grupacijama koji Hrvatsku poharaše gore nego svi uragani poplave i tajfuni.
I na kraju, branitelji stari gdje ste?
Hrvatski branitelji su kamen zaglavni RH. Hrvatski branitelji su temelj hrvatske državnosti! Hrvatski branitelji su moralna vertikala hrvatske države, glasno galame svi političari i poneki generali, ali je li to baš tako? Pa da, sad bi svi hrvatski branitelji trebali povjerovati svima njima , zanijeti se malo i umisliti si da je sve to baš tako, dok mnogi od njih zajedno sa svojim obiteljima jedva sklapaju kraj s krajem i jedva preživljavaju. Mnogi kopaju po kontejnerima da bi preživjeli! Neki umiru sami i ostavljeni od svih u drvenim barakama! Gdje su sad sve te prve perjanice svih braniteljskih udruga bez iznimke. Zašto se sad ne jave glasno i hrabro kao što su to radili devedesetih? Nigdje ih nema u javnosti! Ne protestiraju, ne viču na gazde koje su pokrale državu i kradu je i dalje. Zar su svi stavljeni pod kontrolu? Zar su to one moralne vertikale o kojima političari bruje? Zar su naša poginula braća zaslužili da nam se ovo sve događa dok braniteljske udruge i njihovi glavni predstavnici za koje se neki hvale da imaju i po stotinu tisuća članova ŠUTE “JER MORAJU”.
Vide li te prve braniteljske perjanice što se sprema njihovoj djeci i unucima kad jednog dana njih ne bude? Ako ne vide, neka kliknu na ponuđeni link OVDJE
I OVDJE–Prof. Matko Marušić: S NOVOM ŠKOLSKOM GODINOM, PRIVIDNO PROBNO, POČINJE PROTUHRVATSKI ŠKOLSKI PROGRAM!…
Ako ne znaju neka pogledaju obitelji, a ima ih preko 70 000 (sedamdeset tisuća) prerano umrlih branitelja, koji umiru mladi u prosjeku s oko 51 godinom starosti.
Kad pogledaju i spoznaju , kako žive te obitelji dobit će odgovor na pitanje, što se sprema njihovoj djeci i unucima.
I na kraju zaključak…
Kurikularna reforma i sve što se događalo i događa se oko nje, svim tim udrugama prošla je kroz noge a da se niti jedna udruga nije oglasila po niti jednoj stavci ukupnog kurikula, a posebice šute po pitanju i formulaciji Domovinskog rata. Jer je gazda tako zapovjedio!
Čini nam se da su S.Koren, Jakovina, Budak i Klasnić zajedno sa ministricom MZO Blaženkom Divjak, ipak u Beogradu na tajnim sastancima koji su “svima prošli ispod radara”, dogovorili- tko je prvi počeo, i da je obrambeni Domovinski rat , po njima, bio tzv “građanski rat”.
Po radu i djelovanju svih (čast rijetkim iznimkama) braniteljskih udruga, “lako je moguće da nam u naredno vrijeme Srbija piše povijest” te se pitamo u tom slučaju, koje bi bilo vaše mjesto u toj povijesti?
Gospodo, ne znamo je li vam poznata izreka poznatog načela koje kaže, da se povijest uvijek ponavlja, prvo kao tragedija a potom kao farsa.
Uredništvo Braniteljskog portala