Na osnovu čijih se stručnih preporuka (naputaka) uvodi eksperimentalni program „Dualno obrazovanje“, te se organizira nastava u dijelu strukovnih škola osiromašena za predmete Povijest, Zemljopis i Biologiju? Na osnovu kojih se znanstvenih kriterija izuzima sadržaj ovih predmeta, krucijalno značajnih za razvoj kritičkog razmišljanja i usvajanje etičkih i moralnih vrijednosti u formativnom razdoblju mladih ljudi.
Hrvatski sindikat znanosti i visokog obrazovanja, izbacivanje povijesti iz nastavnog programa (u okviru ovog pilot projekta) ocijenio je „ekstremnim i šokantnim“, osobito u kontekstu činjenice da bi taj program uskoro trebao zavladati svim strukovnim zanimanjima. Slažemo se s tim! Naime, teško je zamisliti budućnost društva bez osvrtanja na prošlost (koja je najrazvidnija upravo u predmetu Povijest). Kako skandalozni prijedlog pokazuje prijelazne simptome prema višoj razini obrazovanja (sa strukovnih škola na gimnazije, pa na sveučilišne studije i fakultete), postavlja se pitanje ima li to (u konačnici, da preskočimo detalje procesa) ikakve veze sa ishitrenom najavom, „ćorak“ knjigom ”Kraj povijesti” usmjerenog političkog futorologa, naravno Amerikanca nekih drugih korijena, Francisa Fukuyame kojemu se samo pričinilo da je liberalna demokracija (nasilna, galopirajuća globalizacija – odnosno amerikanizacija) maksimalni domet ljudske borbe za materijalno (i duhovno) bogatstvo “na dohvatu ruke”, i kakve to ima veze s još jednim otpisanim predmetom, Biologijom? Zašto to nije npr. Kemija i njena molekularna razina ili Fizika i njeno nevidljivo atomno uporiše, nego je u pitanju baš stanični, organski, životni sadržaj? Na kakvu daljinsku sliku (tele-viziju) se pozivaju skriveni predlagači izvlačeći iz špila svih europskih i inih obrazovnih sustava baš njemačko iskustvo (navodno dvo-stoljetno)? Možda je Njemački slučaj, primjer zaborava novije prošlosti, nada za opću amneziju, po potrebi svjetske korporativne elite kojoj u biti smetaju živi ljudi.
-OBMANULI SU PROFESORE: Mislili ste da ne može gore? Može! ‘Ukidanjem povijesti stvaramo tek neuku glasačku mašineriju’…
Naravno, uz Povijest je nebitan (odnosno bitan za odstrel !) i Zemljopis, jer se njegovim izuzimanjem garantira učinkovito brisanje geografskog atlasa koji je krucijalna smetnja globalizaciji. Ovdje jevažno naglasiti da gdje nema zemljopisnih, nema ni državnih granica, nema nacionalne samobitnosti i domoljublja. Čemu onda Domovinski rat, krv branitelja i borba za bolju budućnost građana Hrvatske? Domovina je ionako prezreni pojam u briselskim i korporativnim glavama bjelosvjetskih nametnika koji harače na ispačenom tijelu svekolike populacije. Čekamo da i Hrvatski jezik nestane iz kurikuluma, jer je ionako na sve razine, pa i u službene dokumente ušao Engleski jezik što nije slučaj u Njemačkoj, Francuskoj, Poljskoj, Mađarskoj, Italiji i svim drugim zemljama koje drže do sebe, koje ne zastupaju strani plaćenici.
Ako prijedlog o selekciji nastavnih predmeta iz najosjetljivijeg dijela obrazovanja nije plan koji podrazumijeva pogubne posljedice po sve, jer će inercijom (bez javnog diskursa) obrazovni sunovrat doći i do samog vrha obrazovne vertikale, onda je u pitanju segregacija izabranih (prezrenih) kojima je onemogućen nastavak školovanja i ravnopravna participacija u izradi strategije za pravednije odnose u društvu. Ispada da je ovo idealna situacija za bešćutno privatno poduzetništvo koje izvrsno i raskošno živi od viška rada, ne svog, nego onog ostvarenog zalaganjem prekarnih djelatnika (bezobraznim potplaćivanjem). Plaćeni sljedbenici tog Novog svjetskog poretka sada su vidjeli šansu i na svom (odnosno našem) terenu, pa žele unovčiti u svojim pogonima rad maloljetnih učenika, pritom se ne libeći tražiti i subvenciju za svakog šegrta iz državne riznice. O možebitnoj dobrobiti za iste te učenike ćemo čitati, po običaju, za par godina. Sjetimo se gospodarske učinkovitosti(?) s projektima samozapošljavanja i stručnog osposobljavanja. Cilj je uvijek isti i nepromijenjen – pojeftinjenje ionako nemoguće jeftine radne snage.
Kako bilo, poslodavac će s jednim udarcem ubiti dvije muhe. Zaustaviti kritičko razmišljanje ili intelektualno (za njega opasno) napredovanje prekarijata, njegov bijeg u neproduktivnu dokolicu i dobiti radno osposobljen kadar koji neće razmišljati o uzrocima, nego samo trpjeti posljedice.
-KOLIKA JE TRŽIŠNA VRIJEDNOST AKADEMSKE DIPLOME I ZA KOGA HRVATSKA ŠKOLUJE VISOKOOBRAZOVANE KADROVE?…
Čovjek bez znanja o vlastitoj prošlosti, bez osjećaja za domovinu, bez brige za biološku specifičnost vrste,prestaje biti humano biće, subjekt u njemu postaje samo simulacija objekta na usluzi drugome, njemu nadređenom biću.Podmuklo, u igru na mala vrata ulaze gospodari i sluge, predkapitalistički međuljudski odnosi na putu prema kastinskom poretku (konačnom rezultatu globalizacije). Već sadašnji djelatnik (potplaćeni radnik) u sebi nosi klicu nedostojnog biće, a poslodavac (privatnik) bogom dati gen uzvišene pozicije feudalca. Kud god krenuo, djelatnik je jadnik.
Predlagačima ovakvih zakona koji se planski podastiru građanima Hrvatske ni na kraj pameti nije opće dobro, dobro za sve protagoniste ove bolne tranzicije.
Oni ionako sprovode amerikanizirane briselske naputke čiji ljubitelji iz političkog metiera sipaju k’o iz rukava nesuvisle interpretacije opijeni vlastitim pozicijama. Pa ih pitamo, zašto bi se povijesničar (srednjoškolski nastavnik) prekvalificirao u informatičara- predavača (koji “trbuhom za kruhom” odlazi u inozemstvo), a ne u liječnika opće prakse (koji isto odlazi u ionozemstvo) ili atomskog fizičara? Kao da je moguće pet godina fakulteta u čas zaboraviti i apsolvirati nastavni sadržaj drugog fakulteta u isti takvi čas. Stranački drugovi, gdje je tu izvrsnost? Zašto npr. poduzetni saborski zastupnik, poznat po minimalcu iz svog predsaborskog poduzetničkog života, samoprozvani zastupnik strukovnih promjena, nije prekvalificirao sebe u zidara nego se nasilno ugurao na mjesto predsjednika stranke (koja nema nikakvog statističkog kredibiliteta) i ostvario veliku saborsku plaću (i mirovinu)?
Proizlazi da je u Republici Hrvatskoj najisplatljivije sjediti u Saboru, neodgovorno lamentirati nad nesretnom sudbinom građana Hrvatske, okrenute glave klimati prema Briselu i trpati “lovu” u vlastiti džep.