26. obljetnica pada Bosanskog Broda i većeg dijela Bosanske Posavine obilježena polaganjem vijenaca, Okruglim stolom i paljenjem 500 lampiona koje su u rijeku pustili bivši pripadnici HVO-a i HV-s u spomen na na teške trenutke koji su se dogodili na danšnji dan.
Sedam mjeseci nakon početka prvih sukoba 6. listopada 1992. hrvatske postrojbe povukle su se iz Bosanskog Broda čime je ujedno i okončana agonija Bosanske Posavine koja je gotovo cijela, osim prostora oko Orašja, pala u ruke bosanskih Srba.
Pokojni general HVO-a Slobodan Praljak je u Haagu otvoreno optužio bošnjačko vodstvo i Aliju Izetbegovića da je otovreno opstruiralo obranu Bosanske Posavine i općenito zajedničku obranu Hrvatske i BiH protiv agresije iz Srbije.
Bosanska Posavina bila je za Srbe vrlo važan cilj jer bi ovladavanjem tim područjem uz Savu imali direktan koridor koji bi povezivao Srbiju sa svim okupiranim područjima od Bosne do Hrvatske, čak do Zadra. Stoga je agresija JNA, srpskih pripadnika Teritorijalne obrane, četnika iz Srbije i Crne Gore, angažiranih paravojnih formacija na općinu Bosanski Brod počela još u ožujku 1992., istovremeno s pojavom barikada u Sarajevu i drugim bosanskohercegovačkim mjestima.
Srpska vojna ofenziva Koridor-92
Obranu Bosanske Posavine organizirao je HVO, u čijim su se redovima borili i Bošnjaci, koji su se početkom rata vrlo slabo organizirali za obranu od Srba. Zbog toga su i Srbi bez borbe zauzeli Brčko, najveći grad Bosanske Posavine, premda su bili većina u samom gradu. U tom gradu su Srbi napravili jedan od najvećih pokolja u ratu u BiH, a osobito su stradali Bošnjaci koji su JNA i Srbe dočekivali s Titovim slikama i poklicima Jugoslaviji, što je bilo vrlo naivno.
Za razliku od Sarajeva, situacija u Bosanskom Brodu nije se smirila. Iako je Bosanski Brod obranjen, Srbi su u prvoj fazi sukoba, u nastojanju da izbiju na rijeku Savu, uspjeli zauzeti Bosanski Šamac, Modriču i Brčko. Koliko je Posavina bila važna za neprijatelja toliko je bila važna i za obranu Hrvatske te se tamo šalju i postrojbe Hrvatske vojske.
Tijekom travnja 1992. HVO je oslobodio veliki dio teritorija i grad Modriču, presjekle koridor te odbacile neprijatelja u dubinu Posavine. Srbi, dovedeni u tešku situaciju jer su izgubili koridor, ubrzo su okupili i konsolidirali snage i s čak dva korpusa pokrenuli operaciju Koridor-92.
Napadi su počeli sredinom lipnja, a nakon 12 dana otpora, na Vidovdan, kod Modriče, vojska bosanskih Srba probila je Koridor i tako je Republici Srpskoj osiguran život, Bosanskoj Posavini smrt. Uskoro je pala i Derventa, a potom i Odžak. Nakon stabilizacije bojišnice došlo je do pokušaja hrvatskog protunapada koji je odbijen.
Pad Bosanskog Broda i gubitak Posavine
Posljednja faza obrane Bosanskog Broda trajala je od 30. rujna do 6. listopada 1992. godine, kada su već izmorene naše postrojbe bile u povlačenju. Srbi su krenuli u odlučujuće napade za Koraće, Sijekovac i Novo Selo, te bile u ofenzivi i naletu s preko 20.000 vojnika. Osim toga, prednost Srba u naoružanju je bila golema.
Preostale snage koje su branile Bosanski Brod i ostale posljednje u rasulu koje zavladalo u Posavini, 108. brigada iz Slavonskog Broda, 157. brigada iz Slavonskog Broda, 101. brigada HVO-a iz Bosanskog Broda i dijelovi slavne 3. gardijske brigade iz Osijeka, povukle su se na današnji dan preko Save u Slavonski Brod.
Priča o borbama i padu Bosanske Posavine višestruko je tragična. Osim ogromnih razaranja brojnih hrvatskih mjesta i sela, velikih ljudskih gubitaka, te egzodusa tisuća Hrvata, ovaj kraj ima i tragičnu sudbinu da je etnički očišćen od Hrvata. Ne zaboravimo, pregovorima u prvoj Jugoslaviji, cijela Bosanska Posavina uključujući grad Brčko pripala je Banovini Hrvatskoj.
O padu Bosanske Posavine pojavile su se mnoge priče, ali valja znati da vojni aspekt ovih borbi nije išao u prilog hrvatskim snagama.
Tri godine kasnije 1995. Hrvati su bili pred ulaskom u Banja Luku, čiji je pad zaustavila međunarodna zajednica. Da se to nije dogodila, hrvatske snage bi u naletu oslobodile, bez većih problema, i hrvatsku Bosansku Posavinu.
G.S.