HRVATSKI SABOR PO USTAVU JE NAJVIŠE ZAKONODAVNO TIJELO PARLAMENTARNE DEMOKRACIJE I NAJVIŠE TIJELO U USTROJSTVU DRŽAVNE VLASTI!
Članak 81. Hrvatski sabor:
– odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,
– donosi zakone,
– donosi državni proračun,
– odlučuje o ratu i miru,
– donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,
– donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,
– ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike
Hrvatske,
– odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,
– raspisuje referendum,
– obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom
– nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornihHrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
– daje amnestiju za kaznena djela,
– obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.
Članak 82.
Ako Ustavom nije drugačije određeno, Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika.
Zastupnici glasuju osobno.
http://narodnenovine.nn.hr/default.aspx 16/33
Sadašnji 9.saziv Hrvatskog sabora sastoji se od
Mnogi zastupnici u Hrvatskom saboru ne glasuju kako njihova izborna baza od njih očekuje. Mnogi loši zakoni koji su imali dalekosežne posljedice po hrvatske građane izglasani su upravo u Hrvatskom saboru. Saborski zastupnici trebali bi odgovarati za svoj rad biračima koji su im svojim glasovima i omogućili tu časnu funkciju. Međutim ispostavilo se da je ne obnašaju časno i u interesu Republike Hrvatske i njenih građana. Saborski zastupnici trebali bi biti iznad Vlade i korektiv Vlade , a ne puki potvrditelji zakonskih prijedloga Vlade.
Od prvih slobodnih parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj održanih 22. travnja 1990. do danas, nakon 45 godina komunističkog jednopartijskog sustava Hrvatski sabor nije ispunio prvobitnu funkciju koja mu je namjenjena, a to je,
IZGRADNJA DEMOKRATSKE VLASTI U HRVATSKOJ
Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske je najvažnija odluka o nezavisnosti Republike Hrvatske donesena 25. lipnja 1991. od strane Sabora predstavlja ustavnopravni temelj samostalnosti i nezavisnosti hrvatske države.
Tada su saborski zastupnici SDP-SKH demonstrativno napustili prije glasovanja sjednicu Hrvatskog sabora, jer većina u Saboru nije prihvatila da se raspravlja o njihovom prijedlogu da se Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske omogući novo udruživanje u konfederalnu Jugoslaviju .Jedini SDP-ovac koji je podržao prijedlog HDZ-a bio je Korčulanin Marko Vlašić Čiće.
„Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikome dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude”.
Riječi su to prvog predsjednika Republike Hrvatske dr.Franje Tuđmana.
Bio je to tek početak izgradnje parlamentarne demokracije hrvatskog naroda i njegove države u europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji.
Što je postignuto u Republici Hrvatskoj od tog povijesnog dana do danas u demokratizaciji i izgradnji pravednog i fukcionalnog društva?
Hrvatski narod želio je demokratsku i slobodnu Republiku Hrvatsku, to je njegov tisućljetni san, koji je u povoljnom geopolitičkom momentu i ostvaren. Ostvaren uz velike ljudske žrtve i materijalna razaranja. I umjesto da se na tom krvavom i teškom Domovinskom ratu nastavi izgradnja demokratskih standarda, nastavio se progon hrvatskih branitelja i uništavanje i ono malo demokracije što je u ratnim uvjetima izgrađeno..
Nakon izbora potrebno je bilo odraditi najbitnije zadaće koje su stajale pred novom demokratski izabranoj vlasti u demokratizaciji društva i države sa jasno postavljenim ciljevima;
- Novi ustav Republike Hrvatske
- Uključivanje u Europu i europeizaciju Hrvatske
- Ustanovljenje poretka pravne države i modernizacija državne uprave. U čemu je osnovni preduvjet posvemašnja depolitizacija pravosuđa i osiguranje njegove potpune neovisnosti.
- Duhovna obnova. U demokratskoj Hrvatskoj mora nestati podjela ljudi na građane prvog i drugog reda, na pobjednike i poražene, na podobne i nepodobne, na povjerljive i neprijatelje. Teži se stvaranju društva u kojem će ljudske, moralne i radne sposobnosti, određivati vrijednost i položaj pojedinca u društvu, a ne podrijetlo i svjetonazor.
- Potrebno je bilo stvoriti uvjete i naći način za denacionalizaciju i privatizaciju, za učinkovit porezni sustav i bankovno poslovanje.
- Demografsko oživljavanje. Potrebno je poduzeti hitne i učinkovite korake radi sprječavanja odlaska hrvatskih građana u svijet, kao i za podizanje nataliteta.
- Povratak i uključivanje iseljeništva. Treba poticati ulaganje hrvatskih iseljenika u sva područja gospodarskog života.
- Nužnost promjena u javnim službama. Potrebne su velike i hitne promjene u svim područjima javnog života, kulturi, znanosti, školstvu, zdravstvu, socijalnoj skrbi, medijima i drugim javnim službama.
- Moralna obnova i etika rada. Stari komunistički sustav ostavio je gotovo pogubne posljedice na sve tradicionalne vrednote i moralne norme. To se prije svega odnosi na obiteljski i školski odgoj, na profesionalnu, radnu i poslovnu etiku ( Objavljeno u Vjesniku, Zagreb, 31.svibnja 1990. godine, govor dr. Franje Tuđmana na prvom zasjedanju hrvatskog Sabora)
Što se, kako i koliko od ovih postavljenih ciljeva realiziralo do danas i koliko je tomu pridonio Hrvatski sabor analizirati ću u nastavku;
NOVI USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
22.prosinca 1990. godine Republika Hrvatska dobila je svoj prvi Ustav kao neovisna, višestranačka i slobodna zemlja.
U novom Ustavu Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina.
Na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima ( 22.travnja 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
Republika Hrvatska definirana je kao demokratska država koja je odbacila komunistički sustav i samim time sve ono što je taj sustav predstavljao, odbacivanje svega onoga što je taj sustav zloupotrebljavao zbog opravdanja svoje nakaznosti i nehumanosti, zločina, kršenja ljudskih prava, logora, gušenja sloboda i dr.
Prvi saziv Hrvatskog sabora nakon izbora konstituiran je 30.svibnja 1990.godine.
Bilo je to iskreno domoljublje, otpor veliksrpskoj agresiji i uključivanje svih Hrvata – iz Hrvatske, BiH i dijaspore – u obnovu moralno i gospodarski devastirane domovine uslijed devastacija koju je donio totalitaristički komunistički sustav u svim porama društva.
Nažalost, mnogo toga nakon tih izbora nije krenulo smjerom koji je hrvatski narod želio, osobito zbog toga što su se političke snage iz komunizme uspjele infiltrirati u sve stranke i pore društva, umrežili se i preuzeli velik dio vlasti i medijske javnosti.
Osobito se stigmatizira hrvatsko iseljeništvo, kojemu je smanjen broj saborskih zastupnika odlukom o pristupanju promjeni Ustava RH koju je Hrvatski sabor donio 30. travnja 2010. godine, odlučeno je da se pristupi promjeni Ustava RH prema prijedlogu koji je podnijela Vlada RH 1. listopada 2009. godine i prema prijedlogu koji su podnijeli zastupnici u Hrvatskom saboru 16. listopada 2009. godine. Promjena Ustava prihvaćena je 16. lipnja 2010., a za izmjene Ustava glasovalo je 133 zastupnika, 4 su bila protiv, a 1 suzdržan , tako da je sa 12 dijaspori pripalo samo 3 zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru, a nacionalnim manjinama povećan sa 3 na 8. Pogrešna i nerazumna odluka, što je vidljivo danas kada nam manjine vladaju.
Ustavom je Hrvatska definirana kao država hrvatskog naroda i nacionalnih manjina, a ne obrnuto.
Stigmatizira se i hrvatsko znakovlje (hrvatski grb i zastava), a koje je bilo zabranjeno i podložno krivičnom progonu tijekom komunizma, a i danas se stigmatizira! Najsvježiji primjer je gostovanje Dalije Orešković u emisiji NU2, gdje je izjavila”
“nije dobro da se brendiranjem bavi osoba koja se često slikala sa zastavom na kojoj grb počinje poljem bijele boje”.
Gospođa Orešković očito ni je pogledala krov crkve Sv. Marka , a žalosno je da ne poznaje ni povijest stvaranje Republike Hrvatske, kada je takva zastava bila službena zastava od 20.lipnja 1990 godine do 22.prosinca 1990.godine.
“Hrvatska je oteta država” kaže Dalija Orešković
Jest oteta je , ali Hrvatima, koji su je stvarali i za nju se borili. Oteli su je upravo oni protiv kojih su se borili yugofili, yugokomunjare, yugočetnici….Svi oni dobro žive na plećima onih kojima su oteli državu. Njima ne pada na pamet da se isele iz Hrvatske!
UKLJUČIVANJE U EUROPU I EUROPEIZACIJA HRVATSKE
Pregovori za pristup u EU, počeli su u studenom 2000., a sporazum je potpisan 29. listopada 2001. kada je Hrvatska formalno postala potencijalnom kandidatkinjom za članstvo u EU. Za prijem u EU, Hrvatska je prešla dug i mukotrpan put. Europsko vijeće odredilo 17. ožujka 2005. kao datum početka pregovora, uz uvjet da do tada bude ostvarena puna suradnja Hrvatske s Haškim sudom.
Europski put bio je popunjen stalnim prijetnjama i prijeporima, od uhićenja generala Gotovine, do sramotne blokade Slovenije. 1. srpnja 2009. Ivo Sanader je neočekivano podnio ostavku, prepustivši premijersku dužnost svojoj dotadašnjoj potpredsjednici i ministrici Jadranki Kosor. Ona je s tadašnjim slovenskim premijerom Borutom Pahorom uspjela dogovoriti da se granični spor dviju država prepusti međunarodnoj arbitraži te je Ljubljana do kraja godine deblokirala hrvatske pregovore s EU.( a arbitraža nije dala željeni rezultat do danas)
22. siječnja 2012. oko dvije trećine od gotovo dva milijuna birača, koliko ih se odazvalo, opredijelilo za ulazak Hrvatske u EU. Hrvatski je sabor pristupni ugovor ratificirao 9. ožujka 2012. godine.
Znači bilo je potrebno gotovo 22 godine nakon proglašenja neovisnosti, da bi Hrvatska 1. srpnja 2013. realizirala jednu od bitnih zadaća za demokratizaciju društva, kao 28. punopravna članica Europske unije.
USTANOVLJENJE PORETKA PRAVNE DRŽAVE I MODERNIZACIJA DRŽAVNE UPRAVE
Taj cilj nije ostvaren u niti jednom segmentu. Pravosuđe nije neovisno od politike vladajućih. Pravosuđe ne procesuira kriminal u pretvorbi, ne procesuira korupciju u politici. Poznata je sprega lokalnih moćnika i pravosuđa, naročito u Istri, gdje je očito da IDS kontrolira Pravosuđe! Pravosuđe nije procesuiralo ratne zločine počinjene nad Hrvatima, zato i je bio masovan prosvjed u Vukovaru 13.listopada 2018.godine, jer je prošlo 27 godina od stravičnih srpskih zločina, a počinitelji nisu kažnjeni.
Ali je to isto Pravosuđe brzo pronašlo hrvatske branitelje i osudilo ih za ratne zločine, pa makar i po zapovjednoj odgovornosti. U zatvoru je u nehumanim uvjetima preminuo 13.srpnja 2011.godine teško bolestan hrvatski general, ratni zapovjednik obrane Siska i hrvatski domoljub, Đuro Brodarac.
U zatvoru čami i Tomislav Merčep, hrvatski ratni zapovjednik, teško bolestan od preboljela dva moždana udara, koji se teško kreće, prema kojem je Pravosuđe izuzetno strogo i nečovječno, toliko da ga nisu pustili ni na sahranu majke, dok se po Hrvatskoj slobodno šeću četnici ubojice i silovatelji i izruguju svojim žrtvama. A sluganski mediji osuđuju čak i medicinski opravdan boravak u toplicama Tomislava Merčepa. Stvarno pokvareno i neljudski, zamislite “skandalozno”, kao da je lišen svih ljudskih prava među kojima i pravo na liječenje.
Hrvatska ima najgoru javnu upravu na svijetu. Na 136 mjestu je od 137 država, samo je Venezuela iza Hrvatske po” Izvješću o globalnoj konkurentnosti 2018.-2019.”, koje je objavio Svjetski gospodarski forum.
KORIJENITE PROMJENE U VLASNIČKIM ODNOSIMA I GOSPODARSTVU
Privatizacija je u Hrvatskoj iznimno teška i pljačkaška. Korupcija, pogodovanje i netransparentnost dovelo ja do propasti skoro svih velikih gospodarskih subjekata!
Među novom vladajućom elitom, HDZ-ovcima, vladalo je uvjerenje da, barem kad su pretvorba i privatizacija u pitanju, ne treba ni trenutka čekati. Društvena poduzeća morala su se pretvoriti u dionička ili društva s ograničenom odgovornošću. Samim donošenjem zakona o pretvorbi i privatizaciji, mislili su oni, uspostavit će se tržišno gospodarstvo.
Sabor je 23. travnja 1991. usvojio Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća
Zakonom o pretvorbi, izuzete su banke i osiguravajuća društva https://www.stormfront.org/forum/t1018937/
Pretvorba i privatizacija društvenih poduzeća do kraja 1992. bile su djelomične.
U Zakonu o pretvorbi iz travnja 1991. bila su velika ograničenja, što nije odgovaralo brojnim lobijima koji su, željeli promijeniti ili barem ne poštovati Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća. Pod snažnim pritiskom lobija, budućih tajkuna i dijela političara, u listopadu 1993. donesena je druga izmjena Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Prema tim izmjenama , neotplaćene dionice kupljene na obročnu otplatu njihov imatelj (prenositelj) mogao je prenijeti na druge osobe, a stjecatelj dionica je mogao preuzeti prenositeljev dug prema Hrvatskom fondu za privatizaciju, s tim da stjecatelj preuzima sva prava i obaveza.
Neka od tih ulaganja bila su pun pogodak – Nikola Tesla, Koromačno, Zagrebačka pivovara, Montkemija, Karlovačka pivovara, Istra cement, Chromos Arena, Elektrokontakt. Te su se akvizicije i privatizacije pokazale kao odlične, međutim, sve je stalo na tome. Ostala poduzeća osvojili su špekulanti.
Zorni primjer špekulanata i političke korupcije stanje je brodogradnji kao gospodarskoj grani. Brodogradilište Uljanik primjer je namjernog uništavanja brodograđevne djelatnosti kao” prljave industrije” na račun turizma. Lokacija na kojoj je brodogradilište u samoj pulskoj luci idealna je za turističke sadržaje po viziji lokalnog moćnika IDS -ovog Ivana Jakovčića, koji je sa svojim vezama i kao europarlamentarac učinio sve da brodogradnja nestane. Sprega lokalnog IDS-a i špekulanta sumnjivog kapitala, Danka Končara, koji je usput i kažnjen za gospodarski kriminal u Finskoj ,dovela je na rub propasti brodogradilište koje je preživjelo sve sisteme i države u svojoj dugoj povijesti od 1865 godine kada je osnovano. A neizvjesno je hoće li i u kojem obimu preživjeti pljačku neviđenih razmjera u pretvorbi i privatizaciji.
U valu privatizacije, prvo se ostajalo bez plaće, a ubrzo zatim i bez zaposlenja. Radnicima se kao jedina mogućnost nudila burza, ili, ako su bili nešto starije dobi, bijedna mirovina. Radnici su doslovno upućivani na ulicu gdje su se, prepušteni sami sebi, morali snalaziti kako znaju i umiju i kako bi s članovima obitelji preživjeli iseljavali u potrazi za poslom u Irsku, Njemačku, Švedsku i ostale zemlje.
Privatizacija nije, kako se obećavalo, pridonijela rastu produktivnosti, proizvodnji, modernizaciji privrede, dohotku ni zaposlenosti. Privatizacijom je počinjen zločin prema hrvatskom narodu. Taj zločin stvorio je enormnu nezaposlenost i siromaštvo te veliku unutarnju i vanjsku zaduženost. U jednoj rečenici sažeto: destrukcija, uništenje egzistencijalnih poduzeća, gubitak tržišta, povlačenje pred stranom konkurencijom, stvaranje vojske nezaposlenih ( samo do 1999 godine zatvoreno je preko 700 000 radnih mjesta) i premladih umirovljenika. Hrvatska je danas uništena i propala država s potpunom krizom društva i njegova morala.I sve to zahvaljujući odnarođenoj političkoj eliti i tajkunima koji danas raspolažu bogatstvima od 10 do 300 milijuna EUR-a, koji voze skupocjene automobile i stanuju u raskošnim vilama s bazenima. Bogatstvo je ostvareno putem pljačke. Svi tajkuni, i političari mogli su se obogatiti, raditi ono što su radili zahvaljujući političkim zaštitnicima od najvišeg političkog vrha do lokalnih razina, ovisno o veličini počinjenih djela. Da nisu imali zaštitu sigurno se ne bi, do te mjere, usudili raditi što su radili. A tu zaštitu im je pružilo nelustrirano i korumpirano Pravosuđe.
Dok su drugi davali svoj život za Domovinu uski krug ljudi se nekažnjeno enormno bogatio zahvaljujući neučinkovitom Pravosuđu koje se nije ni pozabavilo privatizacijom, iako je imalo podlogu u Zakonu o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije 2011. godine i važećem Kaznenom zakonu.
Svi dionici u pretvorbi i privatizaciji uključivši i saborske zastupnike i njihove stranke, koji su Zakone izglasali jednaki su krivci za uništavanje naše zemlje, hrvatskog naroda, našeg nacionalnog bogatstva, koje se prelilo u uže krugove gospodarstvenika i političara i uzrokovali masovno iseljavanje .
Naročito je negativnu ulogu odigrao Hrvatski Sabor u donošenju Ovršnog zakona , koji je izglasan prvi puta 28.lipnja 1996, godine. koji je imao učinak od 330 000 blokiranih hrvatskih građana, deložiranih i osiromašenih do kraja života, a mnogi su počinili i suicid! Tu nepravdu nisu ni do danas ispravili, neke su kozmetičke promjene napravljene, ali je najviše pogodovao ovršnoj mafiji i bilježnicima, a ne blokiranima.
DUHOVNA, MORALNA OBNOVA I ETIKA
Kao vjerna sastavnica identiteta hrvatskog naroda kroz povijest je i Katolička crkva. Hrvatski narod vezan je za Katoličku crkvu od dolaska u ove krajeve, a 879.godine hrvatski vladar Branimir koji je stolovao u Ninu, pisao je papi Ivanu 8. te mu obećavao vjernost i poslušnost. Papa Ivan 8. . odgovorio je pismom od 7. lipnja 879. godine i tom prilikom zazvao Božji blagoslov na Branimirovu zemlju i njegov narod.
Međutim koliko god je Katolička crkva sačuvala Hrvate i njihov identitet kroz povijest, a naročito u doba komunizma i prvih godina Domovinskog rata, toliko je pokazala neodlučnost i nesnalaženje po pitanju Istanbulske konvencije. Trebala se odlučnije i oštrije suprostaviti toj pošasti, narod je to od nje očekivao!
Hrvatsko društvo moralno i etički je dotaklo dno! Ljudske vrijednosti potonule su u borbi za materijalnim dobrima sa jedne strane i zaostalom komunističkom ideologijom sa druge strane. U pretvorbi i privatizaciji grabež i pljačka postali su mjerilo uspjeha pojedinaca pod plaštom stranačke i političke podobnosti i zaštićenosti.
Na jednu od uobičajenih „mantri“ koje su se stalno vukle po medijima i opravdavale ubrzanu privatizaciju reagirao je dr. Goran Marić u svojoj knjizi;
http://www.sveopoduzetnistvu.com/index.php?main=clanak&id=104
“Oni kažu da je i najgore privatno vlasništvo bolje od najboljeg državnog. To kažu ili napišu bez imalo dvojbe, bez srama, bez kompleksa.
Ne sjete se ni Magme, ni Kamenskog, ni Jadrankamena, niti Salonita, niti Kio Orahovice, niti Dalekovoda, niti Brodokomerca, niti Fotokemike, Peveca, Metroneta, ni Diokia, ni Sljemena, ni Badela, Konstruktora ….
U tom sveopćem grabežu” Tko je jamio, jamio” (general Ljubo Ćesić Rojs nije ni slutio da je dao najbolju definiciju pretvorbe i privatizacije.) izgubile su se sve ljudske vrijednosti, pošteni i marljivi ljudi koji su oslonac svakog društva na svijetu nisu mogli preživjeti u svojoj domovini pa je to pospiješilo iseljavanje.
Braniteljska populacija, razjedinjena je i razbijena u tisuću udruga, od kojih su mnoge potpale pod utjecaj lokaknih moćnika, neutralizirana je! Mnogo je branitelja razočarano izvršilo suicid, 3017 branitelja, 156 njihovih žena i 52 djece.
Gledajući kako vladajuća politička” kasta ili elita” uživa u plodovima njihove borbe i stradanja, u nečemu što ničim nije zaslužila, mnogi branitelji u svojoj svakodnevnoj borbi za egzistenciju ne vide izlaz. I još više od toga: izdani su ideali zbog kojih su išli u rat. Izdani su od onih koji su se javno kleli u Hrvatsku. To su uzroci suicida, potištenosti, razočarenja i gubitka vjere.
Samoubojstvo generala Praljka pred očima cjelokupne svjetske javnosti dalo je i neku novu dimenziju suicida hrvatskih branitelja. Koje mi to društvene vrijednosti živimo , za što se borimo?
VLADA IZNAD SABORA
–Sabor nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
I vrhunac svega je naturanje i izglasavanje Istanbulske konvencije,od strane vladajućih struktura, koja se kosi sa svim vrijednostima hrvatskog identiteta. Istanbulska konvencija koja pod zaštitom žena od zlostavljanja protura rodnu ideologiju, a time i razaranje institucije braka, kao zajednice muškarca i žene i tradicionalne obitelji,
I tu su se saborski zastupnici dokazali kao nedostojni povjerenja koje su im ukazali birači. Izdali su ih i iznevjerili. Umjesto da su slušali glas naroda koji im je dao mandat, kao vrhovno zakonodavno tijelo, oni poslušno slijede Vladu, čiji rad bi trebali nadzirati. Tako Vlada ustvari krši Ustavno definiranje trodiobe vlasti i postavlja se iznad hrvatskog Sabora.
Reforma školstva u kojoj nema hrvatskih tradicijskih vrijednosti, u kojoj se ne uči povijest Domovinskog rata , u kojoj se uči rodna ideologija je poništavanje hrvatskog identiteta i put ka ” novom svjetskom poretku” u kojemu nema nacije, briše se identitet, a čovjek postaje samo robot ili broj koji će raditi za svjetske vlastodršce.
Takvu državu zasigurno hrvatski branitelji nisu željeli, za takvu se državu nisu borili! Takvu državu Hrvatsku nije želio ni hrvatski narod kada se na referendumu 19. svibnja 1991, odlučivao za samostalnu, neovisnu Republiku Hrvatsku.
Zašto su političke elite suprostavljene volji naroda? Zašto ne poštuju Ustav RH, koji kaže da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu? Čije interese zastupaju, ako ne interese naroda koji ih je birao? Kako da to nazovem nego izdaja vlastitog naroda i njegovih želja i interesa!
Samo stranke i nekompromitirani ljudi sa jasnom vizijom budućnosti, sa idejama koje nose vrijednosti demokracije, slobode, humanosti, pravednosti i pravde, solidarnosti i jednakosti, zdravog razvoja i napretka , koje nose stvarne promjene i koje uistinu žele raditi prave stvari sa svojim narodom i svim građanima Hrvatske zaslužuju povjerenje, a takve se još nisu pojavile u političkom životu, osim par pojedinaca.