aš sve što rade, rade kako bi posve isključili iz hrvatskoga političkog i nacionalnog poretka milijune Hrvata izvan Hrvatske. Apsolutno sve. Baš sve što rade u obrazovnom sustavu, rade s ciljem pretvaranja milijuna hrvatske djece u janjičare, bez korjena, s presađenim indentitetom i bez mozga, kojima će upravljati neki egzotični virtualni sultani, drugo, s ciljem što definitivnijega stavljanja hrvatskog naroda pred zid iseljavanjem Hrvata, urušavanjem mirovinskih fondova i svih institucionalnih sustava zbog manjka ljudi, s po svemu sudeći desetinama i stotinama tisuća migranata na hrvatskim granicama u vrlo izvjesnom skorom vremenu, koje će onda kao egzistencijalni spas ponuditi – Hrvatskoj i ostatku izbezumljenih Hrvata suočenih s općom propašću. Koji će svoj svakodnevni spas pokušati naći u posve sigurnoj – nacionalnoj smrti.
Iako je
nedavno u Hrvatskoj usvojena Istanbulska konvencija s deklariranom namjerom zaštite žena, događaji zadnjih nekoliko godina ukazuju na to da će biti nužno usvajati nekakvu deklaraciju, bilo istanbulsku ili možda ovaj put beogradsku, u funkciji zaštite ljudi uopće i zdravoga razuma dosadašnjega čovjeka, prije nego ga Divjak i Vrdoljak pod Plenkovićevom palicom pretvore u idiota. Moguće je doduše, s obzirom na ubrzanje toga procesa idiotizacije, da će biti prekasno, pa neće biti potrebna zaštita, ali valja razmisliti bar privremeno.
Unazad tri godine Hrvatskom je vladala kao sudbina Dalija Orešković, koja je mudro svake večeri pred televizijskim ekranima vagala interese i arbitrirala o njihovoj opravdanosti i humanosti. Dalijino vaganje i presuđivanje snažno je potreslo društveni i politički život zemlje. Doduše, potreslo je očito i nju, jer je umislila da je bila i tada, a da je i danas, važna. No, taj problem je lakše riješiv od društvenih potresa, jer će njoj u prigodnom trenutku onaj tko ju je izmislio reći – odradila si svoje, sklanjaj se. A to u društvu ne ide tako lako, jer se ne zna točno tko se sve treba skloniti i gdje.
I što je najvažnije, kako.
Zatim se ukazala nekakva Škrabalo, kako se predstavljala kao stručnjakinja za ljudska prava, a nije rekla tko joj je i gdje dao diplomu, ali da je kojim slučajem bila u mojoj Hercegovini, stekla bi trajno zvanje mazdrkače s posve izglednim statusom mazdrkače emeritusa, sa supotpisom na diplomi – kompletnoga pučanstva. Bila bi to referendumska diploma.
Zatim se ukazala nekakva pučka pravobraniteljica Lora Vidović.
Žena je svenazočna. Otvorite savjetovanje MUP-a o predloženim izmjenama zakona o državljanstvu i vidjet će te da se Lora braniteljica zalaže za univerzalno pravo na hrvatsko državljanstvo pučanstvu svih zemalja svijeta, od Talibana do Boco Harama u Nigeriji. Dovoljno je zaželjeti i proglasiti se – nevoljnikom željnim života u miru.
I, Lora ima rješenje.
Dovede ga i prikači na istu financijsku sisu s koje ona siše svoja prava i mudrost.
Otvorite vijesti iz Sabora, Lora sjedi i drži prodiku o moralu i odnosu morala i pendreka.
I ima, kao i golema većina koja ju podupire i podnosi, svojervsni oglav koja se konjima stavljala oko glave da prilikom oranja na njivama, gledaju samo u brazde i da im ništa drugo ni privlači pozornost. Ne znam je li Lora i mainstream, pogotovo obavještajne službe Hrvatske, tu namjerno stavljaju oglav, ili se prave grbavi, pa primjerice ne vide da na području Republike Srpske u BiH u koju dnevno ulazi nekoliko stotina migranata iz Srbije, nema migranta za lijeka, te da se svi gomilaju na prostorima Federacije, teško uzdrmane islamističkim, a navodnim bošnjačkim, nasrtajem na Hrvate-katolike ili kolokvijalno nevjernike (infidele).
Priča o blizini Hrvatske kod unsko-sankog kantona pada u vodu, jer je jednako blizu i Bosanski Brod i desetine drugih prekosavskih mjesta pod srpskom kontrolom. Ali, oglav je – oglav.
Pogled je pogled.
Namjere su namjere.
Prljave, da prljavije ne mogu biti.
Lora govori o nasilništvu policije, koju očito treba hitno zamjeniti postrojbom primjerice Gordana Bosanaca koji će, jednoznačno odjeveni, na čelu s Tvrtkom Barunom, obilaziti granice, kampove u susjednim zemljama, pa sve do Turske i sjevera Afrike i grliti na koga naiđu, puni ljubavi i povjerenja. Uz njih, umjesto državne policije, uključili bi se svi korisnici državnih i paradražavnih sredstava, postrojbe, kako bi Prosperov rekao antifašističkih janjičara, svi oni koji uživaju blagodeti postojanja hrvatske države, ne rade ništa korisno niti su ikada radili, pa se zalažu onako solidarno i univerzalno da se po istom principu, kojim su oni osigurali egzistenciju na državni odnosno narodni račun, prigrli tisuće i tisuće došljaka iz cijeloga svijeta – kako bi ljudi mogli uživati mir i stečevine hrvatske državnosti.
Otvorite vijesti na bilo kojoj televiziji; Lora govori o nasilništvu policije, koju očito treba hitno zamjeniti postrojbom primjerice Gordana Bosanaca koji će, jednoznačno odjeveni, na čelu s Tvrtkom Barunom, obilaziti granice, kampove u susjednim zemljama, pa sve do Turske i sjevera Afrike i grliti na koga naiđu, puni ljubavi i povjerenja. Uz njih, umjesto državne policije, uključili bi se svi korisnici državnih i paradražavnih sredstava, postrojbe, kako bi Prosperov rekao antifašističkih janjičara, svi oni koji uživaju blagodeti postojanja hrvatske države, ne rade ništa korisno niti su ikada radili, pa se zalažu onako solidarno i univerzalno da se po istom principu, kojim su oni osigurali egzistenciju na državni odnosno narodni račun, prigrli tisuće i tisuće došljaka iz cijeloga svijeta – kako bi ljudi mogli uživati mir i stečevine hrvatske državnosti. Konačno, Hrvatska se već dokazala u toj svojoj solidarnosti i humanosti, dajući desetine tisuća “penzija” dojučerašnjim tlačiteljima pa i krvnicima, koji su masakrirali ili naslijedili masakr – humanizam nad hrvatskim narodom na Križnom putu. A tu su i tisuće pripadnika bivše Republike Srpske Krajine, koji su također osjetili blagodat hrvatske humanosti i žive kao bubreg u loju na račun pokušaja uništenja Hrvatske unazad davadesetak godina.
Ne može se reći da antife u Hrvatskoj nisu solidarni.
Svi po istom principu, na isti način na koji oni žive, zagovaraju odnos hrvatske države prema – migrantima. Takve solidarnosti nema nigdje, a pogotovo ne među narodom, pučanstvom i ljudima koji žive od svoga rada. Doduše, raditi i stvarati je i onako necivilizirano, zadrto, ognjištarsko, pa i nije očekivano da takvi ljudi imaju senzibiliteta kao antife i da s toliko topline mogu gledati nesretne migrante. Valja istaći da ti nesretni primitivci u Hrvatskoj, koji rade, stvaraju, proizvode, nisu niti mogli zbog teške sudbe i cjelodnovenoga rada steći diplome mazdrkača emeritusa za ljudska ili ženska prava, pa je i logično da ne kuže baš ništa.
Neuk svijet.
Zato imamo na sveopću radost Daliju, Škrabala i Loru.
A iznad njih vizionarku Blaženku Divjak s mudrim Plenkovićem kao sveopćim sorbonskim umom, od koga se i danas liječe francuska djeca privedena na kolektivnu terapiju kurikulnog hrvatskog eskperimenta u palačama Sorbone, koji svojom edukativnom misijom svemu tome daju trajnu vrijednost i usrećuju milijune hrvatića.
I naravno, Lora, naša nadpučka Lora, kao stručnjakinja za prava puka, a ne govori kojega i čijega, zalaže se za moralne kriterije pristupanja migrantskoj krizi i migrantskim potrebama, te s gnušanjem i prijezirom odbacuje povijesnu svrhu, smisao i metodologiju djelovanja i ponašanaja država, pogotovo državnih – pendreka. Čak i države koja joj je dala plaću. Ne valja ženu isključivati i odbacivati njene vapaje, a ne razmisliti unaprijed o mogućem primjeru iz svakodenvnoga života, pa idemo zamisliti kako bi izgledao privatni susret naše nadpučke Lore s nepozavnim gostima.
Evo možebitnog primjera – slučaja, a nakon primjera ćemo postaviti pitanja slijedom toga, kao u nekoj kurikulnoj lekciji učenja za tržište i s razumjevanjem, pa, ako odogovori budu kao u Lorinim javnim istupima, idemo Loru, Divjakicu, Škrabalo ili Daliju, s Plenkovićem, Jandrokovićem i Reinerom, proglasiti doživotnim uzorima, emeritusisma mazdrakanstva ili viteštva reinerovskog tipa, pa – uživati u sreći i zahvalnosti zbog takve sudbine. A ako odgovori budu drugačiji, ne preostaje nam ništa, nego razmislit kako te usrećitelje, zamoliliti da se zapute u Pakistan, Afganistan, Irak ili u Nigeriju, kako bi tamo na licu mjesta usrećili, milijune nevoljnika. U zagrljaju s talibanskim mulama.
Kratka zamišljena test-priča
Nad Zagrebom se otvorilo nebo, kiša lije kao iz kabla, večer je poodmakla. Pred stanom Lore Vidović, pučke pravobraniteljice, pojavi se skupina ljudi, nejasnih silueta. Neki su i maskirani. I, počnu lupati po njenim vatima.
Lora, zaogrnuta kućnom haljinom, priđe špijuniki i vidi tri siluete u noći.
– Tko je?
– Kako tko je? Vidiš li da smo u nevolji. Nemamo novaca, gladni smo, nismo se seksualno zadovoljili godinu dana, a mokri smo do kostiju. Otvori da ne provaljujemo – promuklo će silueta najbliža vratima.
– Uuuuuh, jooooj. Pa vi ste opasni – podvrisnu Lora.
– Otvaraj bolje ti je, kakva opasnost. Zar ne treba svakome malo topline, hrane, novaca i ljubavi – zaurla već ljutiti razbojnik iza vrata. – Otvaraj kažem ti lijepo!
– Nisu vam poštene namjer – molećivo će Lora.
– Kako nisu?! Sve sam ti pošteno rekao, vidiš da smo u nevolji. ‘Ajd’ otvaraj!
Zatim se čuje težak udarac po vratima.
– Zvat ću policiju – zaprijeti Lora.
– Ne možeš, nije humano. Istući će nas – čuje se glas s druge strane, a vrata počeše popuštati pod teškim udarcima.
Pitanje:
Hoće li Lora, a pitanje se odnosi na sve antife, civilnjake, na skupine koje zagovaraju otvaranje hrvatskih, ali ne i svojih privatnih domova, te državnih granica migrantima, koji ne poštuju ni minimum civilizacijskih pravila o putovanjima preko drugih zemalja i razaraju uz pomoć humanih i moralnih civilnjaka i europskoga prosoroševskoga mainstreama temeljne stečevine međunarodnoga pravnoga poretka, otvoriti trojici noćnih posjetitelja, nahraniti ih, dati im suhu odjeću i zadovoljiti njihove seksualne potrebe? Jer, gladni su, žedni, mokri, nemaju novaca a dobro bi im došlo i malo ljubavi.
Ima li što prirodnije i normalnije željeti upravo sve to?
Nema.
Što mislite?
Dakle, hoće li nazvati policiju, ili Gordana Bosanca i Tvrtka Baruna?
Poučak:
Svatko tko na državnoj poziciji, s nogama i rukama duboko u državnoj, a time hrvatskoj i narodnoj imovini, zagovara krađu, uništenje, rizike ili standarde koje ne bi primjenio u svome životu – treba odmah i trenutno biti smjenjen i trajno obilježen kao licemjer kome se baš ništa ne smije vjerovati. Čak daleko manje nego onome tipu iza vrata koji je gladan, žedan, mokar i seksualno napaljen.
Posve ista pravila bi se morala primjeniti na drugu epohalnu ponudu ovih dana.
A i te kako je povezana potencijalno s prvom.
Raspolodnoj masi nije potreban jezik
Kad Lora Vidović ili Gordan Bosanac zagovaraju humanost, budite sigurni da to zagovaraju na vaš račun i da to nije humanost, kad Plenković i njegova vlada zagovaraju promjenu zakona o državljanstvu kako bi iz demografskih i inih hrvatskih interesa ojačali hrvatski nacionalni korpus, sjetite se njihovih politika i nema sumnje da se iza te deklarirane najave – vrlo izvjesno krije teška podvala.
Naime, Republika Hrvatska, a naročito ova aktualna vlast, naglo je odlučila pojednostavniti proces ostvarivanja prava na državljanstvo hrvatskim iseljenicima. Pa su između ostaloga odlučili, a MUP je to pustio u proces savjetovanja (kao ni sebi ni drugome što se tiče jasnoće i uočavanja nedostataka i predloženih promjena, pogotovo ciljeva, ne onih deklariranih nego stvarnih) iz zakona o državljanstvu ukloniti zaprijeku zvanu – znanje hrvatskog jezika.
Lijepo zvuči kad se pomisli da je iz totalitarnih, politički nasilnih i podmuklih razloga i zacrtanih antihrvatskih ciljeva, milijunima Hrvata rođenim diljem svijeta, bilo realno onemogućeno naučiti maternji jezik svojih otaca i djedova, jer nisu imali svoju državu koja bi skrbila o tome, a njhova domovina je bila okupirana i pod neprijateljskim režimom. I da aktualna Republika Hrvatska nije ništa više od mrvice učinila da popravi posljedice zastrašujućega udara na hrvatski narod tjekom dvadesetoga stoljeća.
Pa se onda najednom i naglo, na iznenađenje nas koji sustavnije pratimo razvoj državnih politika, javno promovira malo demografske obnove, malo integracije hrvatskoga naroda, pa se smisli da je jezik ključna zaprijeka, pa se širom otvore vrata – stotinama tisuća migranata koje je već kao nužnu demografsku ispomoć i svojevrsnu rasplodnu masu novoga življa na prethodno ispražnjenom hrvatskom ozemlju, nazad dvije godine na HRT-u mrtav hladan najavio analitičar profesor Rimac a višeznačno istakla i Vesna Pusić i slični –sve redom mainstream proplenkovićevski umovi nad kojima sjedi – globalni um Soroš.
I njegova posilna Merkel s dirigiranom briselskom administracijom političkih zombija.
Zašto je po naravi čudan ovaj postupak vlade Andreja Plenkovića?
Jer bi deklarirana namjera izmjena zakona o državljanstvu bila u posvemašnjoj suprotnosti sa svim što su do sada radili. Dakle, očito se iza te namjere krije puno drugačiji cilj.
Zakonito uništavanje Hrvatske
Baš sve što rade, rade kako bi posve isključili iz hrvatskoga političkog i nacionalnog poretka milijune Hrvata izvan Hrvatske. Apsolutno sve.
Baš sve što rade u obrazovnom sustavu, rade s ciljem pretvaranja milijuna hrvatske djece u janjičare, bez korjena, s presađenim indentitetom i bez mozga, kojima će upravljati neki egzotični virtualni sultani, drugo, s ciljem što definitivnijega stavljanja hrvatskog naroda pred zid iseljavanjem Hrvata, urušavanjem mirovinskih fondova i svih institucionalnih sustava zbog manjka ljudi, s po svemu sudeći desetinama i stotinama tisuća migranata na hrvatskim granicama u vrlo izvjesnom skorom vremenu, koje će onda kao egzistencijalni spas ponuditi – Hrvatskoj i ostatku izbezumljenih Hrvata suočenih s općom propašću. Koji će svoj svakodnevni spas pokušati naći u posve sigurnoj – nacionalnoj smrti.
A prije toga, kao u slučaju reforme obrazovanja, Istanbulske konvencije, te stotina i stotina manje poznatih zakona i podzakona, uredbi i direktiva, koji su se godinama podmuklo i ispod radara institucionalno pripremale unutar društvenog sustava, pripremiti sve za – zakonito uništavanje Hrvatske.
Zato – Hrvatska oprez!
Zato, kad Lora Vidović ili Gordan Bosanac zagovaraju humanost, budite sigurni da to zagovaraju na vaš račun i da to nije humanost, kad Plenković i njegova vlada zagovaraju promjenu zakona o državljanstvu kako bi iz demografskih i inih hrvatskih interesa ojačali hrvatski nacionalni korpus, sjetite se njihovih politika i nema sumnje da se iza te deklarirane najave – vrlo izvjesno krije teška podvala.
A ističem zakon o državljanstvu kao apsolutno najvažniju garanciju i instrument jednoga naroda i njegove države, jedinu garanciju da će se na području te države, uvažavati samo i jedino volja i političko htijenje toga naroda. Zato se države i stvaraju i krvlju plaćaju. Tko ostane bez toga, ostat će i bez države, a onda i bez sebe.
Kao što bi Lora Vidović ostala i bez novca, i bez nakita, i bez hrane, ali i bez gaća, ako otvori vrata i ne pozove policiju pred nasilnicima.
Zato ni njoj, ni ovim zakonodavcima ne treba ništa vjerovati…Izvor-projektvelebit.com
D.K.