TYSON FURY Pred skorašnji meč s Deontayem Wilderom (1. prosinca) čovjek koji je detroniziraoVladimira Klička progovorio o ovisnosti, želji za samoubojstvom i mentalnom zdravlju…
U radijskoj emisiji UFC-ovog komentatora Joea Rogana gostovao je prije megameča s WBC-ovim prvakom Deontayem Wilderom, no najava borbe je u potpunosti pala u drugi plan. Rogan je jedna od najboljih osoba na svijetu što se tiče intervjua jedan na jedan. Radio ih je s najvećim svjetskim znanstvenicima, poduzetnicima, osobama iz sporta i iz umjetnosti i s mnogim drugim ljudima koji su zbog nečega posebni. Razgovor s Furyjem je zasigurno jedan od boljih koje je vodio u više od 1.200 epizoda i s više od 1.000 sugovornika, prenose sportske.hr.
Fury si je još od malih nogu i amaterskih dana postavio cilj – biti boksač koji će skinuti Vladimira Klička s trona. Tijekom cijele karijere sve je težilo tom ostvarenju, trenirao je i po tri puta na dan bez slobodnog dana. Profi karijera je počela i redom su počeli padati sve bolji i bolji borci. Čim je uspio pobijediti velikane poput Stevea Cunninghama i Derecka Chisore, Fury je znao da je ostvarenje njegovog životnog cilja sve bliže i bliže.
S Mt. Everesta do dna
A onda je došao taj 28. studeni u njemačkom Düsseldorfu i borba protiv Klička. Bez trunke dvojbe, ovo je prva i jedina borba u kojoj je legendarni Kličko izdominiran u svim aspektima boksačkog meča. Od rada nogu, do kretnji glave, pa sve do tajminga za udarac, Tyson Fury je jednostavno bio suveren. Osvojio je WBA, IBF, IBO, WBO i Ring pojaseve, ali nešto na njegovom licu nije izgledalo dobro, pogledajte na internetu njegovu proslavu u ringu nakon proglašenja.
Nije izgledao kao čovjek koji je došao do svojeg glavnog cilja. Počela je depresija…
– Došao sam do svojeg Mount Everesta. Ostvario sam svoj cilj, i to je nekako bilo to. Nisam više imao motivacije. Bio sam potpuno izgubljen, nisam znao što da radim od svojeg života – započeo je Fury.
Ništa mu više nije imalo vrijednost, boks i treninzi ga nisu zanimali, naslov svjetskog prvaka mu nije ništa značio, kao ni novac, supruga i djeca. Imao je sve, a osjećao se kao da nije imao ništa. I tu je, nažalost, kao većina ljudi koja ima mentalne poteškoće, posegnuo za najlakšom kratkotrajnom, ali i najriskantnijom rutom – porocima.
– Nisam do tada nijednom koristio droge, čak nisam povukao ni dim trave, ali tada je sve počelo. Kokain i alkohol su bili moj izbor i to na svakodnevnoj bazi. Dok sam bio opijen, sve mi je bilo super, osjećao sam se kao pravi prvak, kao prava zvijezda, ali kad je opijenost nestala, osjećao sam se sve manje i manje vrijednim. Nisu mi mogli pomoći ni stručnjaci, ni obitelj, ni prijatelji. Ničiji me nagovor na bolje nije zanimao – prenosio je Fury, vidjelo se da mu je teško pričati o svemu tome, ali situacija je došla u još teže stanje:
Nisam više htio biti živ
– Došlo je do te razine da sam se svako jutro budio i nisam više htio biti živ. Užasno je bilo. U ljeto 2016. sam kupio Ferrari i otišao na autocestu na kojoj sam znao da ima zatvoren most s velikom betonskom pregradom. Htio sam si oduzeti život, mislio da me nitko ne bi mogao zaustaviti u tom trenutku… Došao sam do brzine od 300 km/h, a onda mi je proradio glas u glavi “Ne, Tysone, nemoj si to raditi, imaš djecu. Što misliš kako će im biti odrastanje bez oca?” I tu sam se zaustavio. Tresao sam se, bio sam toliko preplašen.
Zasigurno se pitate kako se čovjek koji je dosegnuo najveće moguće dno, sada priprema za naslov svjetskog prvaka protiv neporaženog nokauterskog stroja. Koliko je tu doktora bilo potrebno, koliko tableta za odvikavanje? Ništa od toga, tu je bila potrebna snažna psiha i čvrst karakter.
– Nisam više znao što ću sa sobom. Vidio sam na televiziji Wildera kako komentira moje fotografije u katastrofalnom izdanju i kako govori da je Tyson Fury propao, da je Tyson Fury gotov za sva vremena. To mi je dalo prvu dozu motivacije i počeo sam se moliti, nakon nekoliko minuta molitve kao da mi je pala sva težina s ramena. Došao sam kući iz kapelice nakon što sam odbio otići u klub i rekao ženi da ću biti svjetski prvak. Međutim, nije mi vjerovala jer sam to govorio svaki put kad sam se pijan i nadrogiran vraćao kući. No, drugi dan mi je priznala da je nešto drukčije zvučalo u mojem glasu. Jednostavno sam si opet postavio cilj da moram pobijediti Deontaya Wildera, nisu mi trebali ni psihijatri ni tablete, trebao mi je cilj – prenosi Fury.
Naučio sam cijeniti sve
Rogan je ostao fasciniran Furyjevim iskrenim pristupom. Nakon emisije je izjavio da je pričao s puno sportaša koji su imali problem s drogama, ali mu nijedan nije toliko iskreno prenio svoja iskustva. Svi su se, kako tvrdi, opravdavali ili imali neke sulude izlike.
– Sad sam naučio cijeniti sve. Svoje vrijeme s obitelji, svoje vrijeme na treningu, ljude kojima nije dobro i koji traže pomoć. Teško je nama pod svjetlima pozornice odgovoriti baš svakom tko nam se javi, ali obećajem da ću se potruditi dati savjet svima koji se nose s mentalnim poteškoćama. Nisam neki stručnjak niti doktor, ali zaista želim pomoći. Ne želim ni najgorem neprijatelju ovo što sam si ja dozvolio, ali opet, to ne bih mijenjao sad kada je već prošlo. Naučilo me da cijenim život – kaže bivši svjetski prvak.
Uskoro možda i neće više biti samo bivši prvak. Još i dalje neporaženi Fury (27-0) početkom godine se vratio u ring, u dvije borbe svladao dvije boksačke nepoznanice i sad ima šansu doći do treće najveće pobjede svoje karijere protiv još jednog nesavladanog borca (Wilder, 40-0). Druga najveća pobjeda mu je bila ona protiv Klička, a daleko najveća je ona životna, protiv samog sebe. Nadajmo se svi skupa da će ovaj primjer povući sve one koje su trenutačno na dnu i da mnogi koji su se odali depresiji i opijatima mogu naći motivaciju za svoj spas.
D.J.