U ove dane koje mi kršćani slavimo kao Dan svih Svetih, Dušni dan ili Dan mrtvih, većina naših sugrađana obilazi posljednja počivališta svojih bližnjih i izgovara ili čuje nekog drugog kako na kraju prigodnih misli ili riječi molitve ili obraćanja izgovara istu poruku – počivali u miru Božjem i svjetlost vječna svjetlila njima. To je rečenica koja je sastavni dio svakodnevnice prosječnog branitelja, veterana Domovinskog rata u Hrvatskoj. Moji suborci i ja, a koji smo „zakačeni“ na mrežu, svakog jutra uz kavu pogledamo što kaže „fejs“ i rijetke su prilike kada „počivao u miru Božjem“ nije rečenica s kojom započinjemo dan. To je naša zbilja, s time živimo i umiremo i kada ogolimo kost svakodnevnice od svega materijalnoga i ovozemaljskoga, ostaje nam porazna činjenica kako – imamo rok trajanja!
Netko je izračunao da je prosječni životni vijek Hrvatskog viteza, branitelja, oko 50 g. To znači da sam ja već u plusu dvije godine i da moram razmišljati što ću sa preostalim vremenom koje, sudeći po statistikama, može isteći svakog trenutka. Ono što mene osobno određuje je upravo činjenica da sam branitelj i to važi za sve nas dragovoljce i veterane. Druga važna stvar je ta da nas je društvo, a ne mi sami, stavilo u tu kategoriju, „ogradilo žicom“ i prepustilo politici „upravljati“ ovom skupinom građana kako joj paše i kad joj ustreba. Do sada, politika je, a za račun tuđih interesa, loše „upravljala“ s nama,a nakaradno „upravljanje“ braniteljima jedan je od direktnih uzroka prerane smrti naših suboraca i to je znanstveno dokaziva činjenica kad se utjecaj takvog djelovanja poveže sa stresom izazvanim načinima na koje nas maltretiraju. A maltretiraju nas neprestano, naročito od 2000. godine. I to čine na toliko različitih razina i načina da je teško sve spomenuti u jednom tekstu.
Veći dio razloga naših preranih smrti je dakako, način života tj. prehrana, izloženost nebrojenim uzročnicima teških oboljenja poput zračenja mobilne tehnologije ili pesticida i štetnih aerosola, bezobzirnost farmaceutske industrije, katastrofalno stanje zdravstvenog sustava i sl. Sve ovo nabrojano je pod kontrolom elita, političkih i gospodarstvenih, a one su i toga smo svjedoci, okrenuti više sebi nego nama. Nama koji smo ih demokratskim putem postavili da umjesto nas i za našu korist upravljaju procesima. Za korist Hrvata i Hrvatske, štiteći pri tom svačije pravo na slobodu i dostojanstven život. Te elite nisu na strani vrijednosti koje prosječni branitelj gaji, promovira i živi, a ja neću više ponavljati koje su to vrijednosti!
Ako prihvatimo ili pretpostavimo da je istina ovo što tvrdim onda ne bi trebao biti problem prepoznati djelatnika ovih snaga ili sljedbenika njihovog svjetonazora – ljevičarskog ili kako oni vole reći, progresivnog i globalističkog. Npr., Istambulska konvencija, reforma školstva, migrantska kriza, EU oružane snage, Monsanto u Slavoniji, neaktiviranje ZERP-a, upravljanje resursima (vode, šume, energija,…), kontrola medija i mediji u službi elita, itd., primjeri su kako kompletna mainstream politika „vesla“ u istom smjeru, a protiv nacionalnih interesa. Sve ovo što govorim sam već puno puta rekao i napisao i postavlja se pitanje, što dalje? Kada bih bio plaćeni kolumnista stvar bi bila jasna, piši i dalje, uzbuđuj duhove, uzmi plaću i eto ga. Nezgodno je to što ja nisam kolumnista, ja sam prosječni branitelj. Kao takav, ako želim biti vjerodostojan i tako živjeti, niti imam prava niti želim prestati i stati „samo“ na pisanju. Moja dužnost i obveza, a koju sam prihvatio onog trenutka kada sam postao dragovoljac Domovinskog rata, je uvijek i svugdje štiti vrijednosti i svjetonazor koji su upravljali mojim postupcima i odlukama i to činiti do smrti! Materijalni svijet nema nikakvog utjecaja na postupke i odluke ako su vođene principima koje sam naveo i branitelji su jedini primjer u društvu gdje je zaštita tih vrijednosti često vodila u smrt. Isto tako smatram da je to dužnost i obveza svakog drugog branitelja također. U tom smislu smo svjedoci kako naši predstavnici koji imaju političke funkcije u društvu ili su dio gospodarstvene priče kroz nadzorne ili upravne odbore i sl. a koji su do tog statusa došli isključivo zahvaljujući činjenici da pripadaju braniteljima kao segmentu društva, rade protiv naših interesa i protiv našeg svjetonazora. Veliki broj tih naših predstavnika treba pod hitno smijeniti, a ostale pod hitno dozvati pameti i što bi rekli „k nozi!“
Hrvatski branitelji bi se MORALI prvi u društvu konsolidirati jer smo mi, u društvu elita i kasti, najmoćnija kasta!
Mi smo skupina koju EU birokrati niti razumiju niti doživljavaju i upravo bi mi trebali biti ti koji će im pokazati da Hrvatska nije ono što su oni zamislili – njihov projekt podložan izmjenama kako im se „digne“! Prije svega ostalog, potrebno se odmaknuti od SVAKE političke stranke jer branitelji NISU ekskluzivno pravo niti jedne stranke. Istina, HDZ je stranka sa najbrojnijom braniteljskom scenom, ali svejedno, nitko nema pravo na našu bezrezervnu potporu kao skupine. Smatram kako je krajnje vrijeme da u politiku uđe neovisni branitelj koji može, sa svojim timom, biti korektiv i nepremostiva prepreka elitama u pokušaju nametanja odluka koje su protivne nacionalnim interesima. U ovom smislu možemo promatrati i rasplet, odnosno nevjerojatni zaplet oko „migrantske krize“ koja je u stvari okupacija i koja je nažalost, kap koja će preliti čašu. Naime, kakav bi stav bilo koji branitelj koji obnaša bilo kakvu dužnost u politici trebao imati oko ovog pitanja i što će učiniti ako se ne slaže sa politikom Andreja Plenkovića? Što mi možemo očekivati od Đakića npr.? Ništa pametno, stoga njega treba pod hitno smijeniti i to trebaju učiniti šefovi podružnica HVIDR-i iz čitave Hrvatske ili i njih treba smijeniti! A što sa ministrom Medvedom i ministrom Krstičevićem? Njih treba dozvati pameti ili „K nozi!“ i dati im priliku da se sjete od kuda su došli, a ako baš ne ide, zaslužili su priliku da se časno povuku umjesto da ih se smijeni kao što je to potrebno u slučaju Đakića i sličnih, a ovdje nepravedno izostavljenih. Naravno, moram iskazati ogromno poštovanje i zahvalnost ljudima koji su prisiljeni raditi pod „zapovjedništvom“ retrogradnih snaga i trpe ih iz prve ruke, a ima ih puno i u Oružanim snagama i u ministarstvima i uredima i to su te časne iznimke.
Onaj kojeg čekamo još uvijek spava. Rodio se je već i tu je među nama, ali spava i treba ga probuditi, inače će „pojata izgoriti“! Stvar je u tome da dok se ne probudi mi ne smijemo samo čekati i mirovati, sjetite se našeg „roka trajanja“. Mislili smo da su naše bitke u tijeku i nakon rata kraju, a one su tek počele i moj osobni dojam jest da je ova koja predstoji važnija od onih prošlih. Mi smo zreliji i mudriji ljudi, a slika koju su o nama stvorili je zamrznuta i uokvirena i stavljaju je na zid svaki put kada dignemo glas i ta slika mi se ne sviđa! Tu sliku treba skinuti, baciti kroz prozor, a zid prebojati i to mi moramo učiniti sami, nitko drugi. Dok se taj ne probudi branitelji su dužni, u svojim sredinama, postaviti nekog najbliže ovome kojega čekamo i od njega zahtijevati djelovanje. Po mom osobnom mišljenju to djelovanje mora biti usmjereno ka ujedinjenju braniteljske scene i omogućavanju braniteljima da budu jedan od odlučujućih glasova u donošenju svih važnih odluka. Za Boga miloga, ako može Sinčić i Pernar ili ona Palfi, kao predstavnici ovršenih i kao nekakvi balavi aktivisti, mobilizirati tolike ljude i postati treća ili četvrta politička opcija, kako ne možemo mi kao ljudi koji predstavljamo to što jesmo i čije su sudbine uvezane na nevjerojatan način!?
Vrijeme je uvezivanja raštrkanih i medijski blokiranih branitelja koji su angažirani i koji zastupaju vrijednosti o kojima govorim i koje su nam važne. Takvim ljudima nigdje nisu dostupni javni dijalozi sa našim odgovornim predstavnicima i narod nema priliku gledati otvorena sučeljavanja stavova, argumenata i ideja. Neobično je i to je vidljivo na mom osobnom primjeru, da niti nakon desetke napisanih kritičkih tekstova koji su čitani među braniteljskom populacijom, nikada niti jedan predstavnik branitelja nije javno, u otvorenoj debati o mojim stavovima želio raspravljati ni na jednoj javnoj platformi.A isti je slučaj i sa generalom Sačićem ili pukovnikom Max Slavičekom, Pavkovićem i ostalima koji zastupaju naše stavove pisanjem ili govorenjem.
Stoga smatram da je krajnje vrijeme da branitelji preuzmu stvar u svoje ruke i da se preko nekog svog neovisnog kandidata i tima izvrsnih pojedinaca nametnu političkoj sceni i samim tim spriječe mnoge odluke pogubne za Hrvatsko društvo. Isto tako je vrijeme da naši predstavnici koji ne žele komunikaciju s nama, a podržavaju sve političke odluke u naše ime – odstupe i stvari prepuste ljudima doraslima situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi.
Kada kažemo „Počivali u miru Božjem.“ mislimo i na dio naše obveze da svojim djelima njima pokažemo da mogu počivati u miru jer se njihova djela nastavljaju i nadopunjuju, a kada kažemo „S nama su.“, mislimo na to da oni, svojim prisutnim duhom među nama, nisu završili svoja djela i da nam pomažu ostvariti snove koje smo zajedno sanjali. A Svjetlost vječna njima će svijetliti onoliko dugo koliko mi dugo budemo održavali vatru upaljenu i održali vjeru u uskrsnuće i život vječni.
Željko Petko, pukovnik u miru
