Da bi donekle razumjeli zašto i od kuda sada taj nesretni sastanak u Marakesh-u moramo se vratiti u 2006. godinu u Rabat, Maroko. Te godine otvoren je Euro-Afrički dijalog u kojemu se više od 58 zemalja i organizacija uključilo u donošenje strateških ciljeva vezanih za migracije. Tada je Vesna Pusić bila ta koja je sjedila na tim sastancima. Do sada, ministri zemalja uključenih u taj proces sastajali su se četiri puta,
-2006: Morocco, usvajanje Rabat Akcijskog Plana
-2008: France, usvajanje Paris Kooperacijskog Programa
-2011: Senegal, usvajanje Dakar Strategije
-2014: Italy, usvajanje Rimske Deklaracije i Programa
Sada se sprema peti u Marakesh-u i nama u Hrvatskoj izgleda kao da je to nešto novo i kao da bi mi tek sad trebali odlučiti što s time. Kasno je, jer smo već godinama dio procesa. Zna to i Predsjednica Grabar-Kitarović, ali se pravi luda. Za Plenkovića znamo da se ne pravi da je nešto, točno je onakav kakav nam se i ukazuje svakodnevno i jedino kod njega čudno je fakat da smatra kako smo mi svi glupi i sirovi. Termin „Migrantska kriza“ u uporabu je ušao 2015. kada je nekoliko brodova koji su prevozili migrante potonulo. Oko 1200 ljudi je izgubilo živote i EU lideri su se hitno sastali i odlučili malo porazgovarati o ovom problemu sa svojim afričkim kolegama. Odlučili su održati Samit u Valetti na Malti.
Ukratko, na Malti se je dogovarala situacija u kojoj bi lideri Afričkih zemalja iz kojih dolaze migranti obavezali reducirati priliv migranata raznim ekonomsko-socijalnim mjerama, a zauzvrat će EU olakšati tranzit prema destinacijama tih emigranata. EU je, naravno, odredila godišnje isplaćivati izvjesnu sumu (oko 20 milijardi eura) tim zemljama kako bi se uspješnije borili protiv situacija iz koje ljudi bježe i ispunili svoj dio pogodbe. Od tada, trgovina ljudima u koju su uključene i udruge civilnog društva i Hrvatska Ratna Mornarica ide bolje nego ikada. Operacije prevoženja emigranata nesmiljeno idu naprijed i dok mi postignemo nekakav dogovor, pola Afrike već će biti ovdje u EU, čiji smo i mi dio, a što izgleda ne shvaćaju oni koji misle da migrante ne zanima Hrvatska već da samo žele u Njemačku i stoga nisu naš problem. Drugi detalj na koji se ne obraća dovoljno pozornosti je taj što nam političari, kada govore o potrebi zaustavljanja i kontroliranja emigranata, govore o ILEGALNIM emigrantima, dok za LEGALNE proces ide i napreduje. Nama su problem LEGALNI u istoj mjeri i na isti način kao i ILEGALNI i stvar je samo matematike. Naime, ako puštamo samo legalne nitko neće primijetiti navalu i proces će se rastegnuti godinama, a ako dopustimo i hordama ilegalaca dočepati se granica, onda to odjednom postaje veliki problem izložen javnosti.
Sve u svemu, migrantska kriza je nešto što će u budućnosti biti prepoznato kao početak kraja Europe kakvu smo poznavali i kakvu smo sanjali.
Naši lideri, odgajani i pripremani u nekim centrima globalističke ideologije i na domaćim sveučilištima, pokazuju mudrost na razini kluba liječenih alkoholičara, politički korektne amebe koje s puta može skrenuti najobičniji prdac, ako dolazi s lijeva. Stoga je nama nužno potreban „atomski udar“ s desna. Nama je potrebno objasniti procese kako valja! Nama je potrebno znati što ova ekipa radi i koje su im namjere, nama je potreban dijalog kojega možemo i nametnuti ako treba.
A možemo li očekivati pojavu neke relevantne desne, konzervativne i kršćanske opcije u skoro vrijeme? Ako pogledamo političku scenu vidi se porast interesa za te opcije, ali kao i uvijek, pojedinci sa svojim egom i sumnjivim političkim odlukama u prošlosti nastoje „revidiranim“ stavovima privući upravo ljude koji su razočarani u sve do sada, shvaćaju problem i žele drastične promjene. A tko su oni i koliko nas ima? Svjedoci smo pomora branitelja, demografske katastrofe i činjenica da iz države odlaze u većini slučajeva upravo ljudi konzervativnog svjetonazora, generacije odgajane u duhu kršćanstva i domoljublja stare i zamjenjuju ih nove. A te nove generacije? Kakav svjetonazor će oni usvojiti i živjeti?
Sudeći po djelovanju rektora Borasa – socijalistički i jugonacionalistički. Naime, ja već odavno smatram da su hrvatska sveučilišta mjesta indoktrinacije i površnih znanja, a površna su jer je profesorima bitnija ideologija. Pojedina sveučilišta su čak, usudio bih se reći, u šapama radikalnih ljevičara – komunista. Naši mladi koji su u tim sredinama teško su indoktrinirani idejom socijalizma,jugonacionalizma i neoliberalno-globalističkim trendovima u kulturi, umjetnosti, politici i obrazovanju. Studentski programi, udruge i van nastavne aktivnosti su u najvećoj mjeri usmjereni upravo tamo, ka ljevičarskoj, progresivnoj ideologiji i kontroliranom aktivizmu. Aktivizmu koji se gotovo u pravilu bori protiv konzervativnih ideja i na strani aktalne politike.Stoga bi studenti trebali shvatiti da su puko oruđe u rukama otkačenih globalista i naših domaćih nereformiranih socijalista i komunista. Studenti bi trebali shvatiti što rektor Boras i njegovi istomišljenici žele postići otvaranjem „jugoslovenskog sveučilišta“ u Zagrebu. Još bi mogao i podnijeti da je na ovu ideju došao sam rektor Boras, ali nije, on je samo prvi koji je pristao poslušati idiote koji upravljaju i procijenivši da su se stekli uvjeti, zaključio kako je vrijeme pogodno za natovariti nam još jednu vreću kamenja na leđa.
Našoj domaćoj javnosti, a i akademskoj zajednici, zaokupljenima migrantima i Marakesh-om, vrlo je lako progurati „loptu kroz noge“ i kao i u ovom primjeru, dok se bavimo jednim uvaliti nam drugi, veći problem. Sjetimo se trenutka kada nam je idiot Babić uvalio Sevkin pornić, baš kada smo ukidali ZERP. Migranti su problem koji bi mogao postati, a vjerojatno i hoće, još i gori, ali ako imamo kritičnu masu u narodu koja može braniti naše interese onda OK, mučit ćemo se i to nije ništa na što nismo navikli. Imamo li mi u ovom trenutku tu kritičnu masu, ne znam, vjerojatno još uvijek da, ali ako ona ovisi i o obrazovanju, onda nemamo nikakve šanse kao Hrvati, kao svoji na svome, kao čuvari tradicije i osiguravatelji budućnosti Hrvatske kao samostalne, suverene i u krvi stvorene države.
Na hrvatskim sveučilištima, naša „Hrvatska priča“ postoji tek u tragovima i ljevica je učinila sve kako bi kompromitirala ideju domoljublja u osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju i kako bi odgojila generacije koje ove vrijednosti o kojima govorim smatraju retrogradnim, netolerantnim, sirovim, rasističkim i fašističkim. Studentima govore i tribine drže likovi poput ministra Marića ili Jurice Pavičića i Ante Tomića, Vesne Pusić ili Glavaševića, na studentskim radijima slušate bolnu ljevičarsku ideologiju i indoktrinaciju 1/1, a kurikulom se bavi HNS i tek je počeo! Ovo je bilo do sada, a kako će se nastava izvoditi, tko će predavati i po kakvim programima na „jugoslovenskom sveučilištu“ rektora Borasa, mogu samo zamisliti. Ako ništa drugo, osiguranje tog sveučilišta može preuzeti Klemm i organizirati mješoviti tim zaštitara, a za ove iz Srbije mogao bi Bandić pripomoći jer on je dobar s njihovim praktičarima koji su zanat usavršavali u Domovinskom ratu, koga briga na čijoj strani.
Procese koje su započele osobe poput Vesne Pusić ili Ranko Ostojić, a nastavlja Plenković na način da je uzurpirao i korumpirao HDZ moramo zaustaviti! Nemjerljiva šteta je već načinjena cjelokupnom narodu i ne zaustavimo li ove trendove na sljedećim izborima, Hrvatska neće postojati u skoroj budućnosti. Od intelektualaca bojim se ništa, jer bolno šute, paze što govore da nekog ne uvrijede i drže se na granici netalasanja, a i političari su se potrudili da im omoguće dovoljno dobar život da im se baš i ne da.
Rijetki su oni profesori i intelektualci koji se svojim utjecajem žele bezuvjetno „boriti“ na strani naroda i to razumijem, jer se ima dosta toga za izgubiti u toj borbi. Razumijem, ali ne opravdavam jer sve što mogu izgubiti su komoditet i privilegije, a mnogi od nas podnose veće žrtve od tih, a manje smo utjecajni u društvu daleko manje moćni steći i širiti ga. Naša braća, pali vitezovi dali su život i to nije floskula to je stvarnost. Floskulama i ispraznom patetikom se služe upravo ti isti intelektualci i profesori kada nas, našu borbu i naše poginule uzimaju u usta.
Nisu branitelji jedini koji su podnijeli teret stvaranja moderne Hrvatske države i puno samozatajnih, vrijednih i poštenih ljudi, svaki na svom mjestu, doprinijelo je da ipak imamo državu i društvo koje možemo urediti po mjeri Hrvatskog čovjeka. Mislim da je većina takvih i da nas prema „devetom krugu pakla“ vodi agresivna, bahata i pokvarena manjina koja je izgubila dodir sa hrvatskom stvarnošću, ali isto tako mislim da su branitelji jedina moguća kritična masa koja može biti mobilizirana za političku borbu protiv, izgleda, svih ostalih.