Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac stvarno radi, da se malo i našalimo, „cirkus“ od obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara. Naime, došao je u ovaj grad dan uoči obilježavanja obljetnice, ne pada Vukovara, kako mnogi govore i pišu, nego njegove okupacije, i kako je tom prigodom odao počast nedužnim žrtvama Vukovara.
- „S najdubljim suosjećanjem položili smo vijenac, kako za stradale građane Vukovara hrvatske nacionalnosti, tako za stradale građane Vukovara srpske nacionalnosti. Činili smo to jer je to izraz najdubljih naših moralnih osjećaja, unatoč podjelama u ovom gradu i u ovoj zemlji. Mislimo da je to naša dužnost i da je to smjer u kojem svi trebamo ići. Kao što oni čije smo grobnice vidjeli na gradskom groblju Vukovara u miru počivaju tamo, s različitim pismima, vjerskim obilježjima i različitim prezimenima“- rekao je te dodao da je „naša najdublja želja da u Vukovaru i zemlji počnemo stvarati komemorativne politike i politike sjećanja koje ne će biti izvor strahova, optužbi, nastavka mržnje, nego koje će biti povod za zbližavanje, izražavanje poštovanja, pijeteta i osjećaja solidarnosti.“
Dakle, u „slobodnom prijevodu“ bi to značilo da se toga dana, 18. studenoga, treba i mora odati počast i žrtvama i agresoru, jer Pupovac nigdje ne govori i ne spominje tko su bili jedni, a tko drugi. Za njega je sve to isto.
S druge pak strane, to bi isto tako bilo da se za vrijeme obilježavanja obljetnica iz NOB-a u isto vrijeme odaje dužna počast i onima koji su bili na drugoj strani, tj. Nijemcima, Talijanima, Japancima i sličnima, koji su bili dio fašističke i ine opcije, ili bolje rečeno da se na takvim skupovima s podjednakim „osjećajima“ govori i o jednima i drugima.
Pupovac, ako ste primijetili ni u Vukovaru ne govori „Hrvatska“ već „ova zemlja“, kao što ne spominje hrvatske branitelje, već samo i isključivo „građane“ Vukovara hrvatske nacionalnosti“ i „građane Vukovara srpske nacionalnosti“.
Također se od njega ne može čuti tko je bio agresor na Republiku Hrvatsku, već sve ispada da je „bio rat i da su bile žrtve“.
Žrtve Vukovara, Škabrnje, Osijeka, Pakraca, Saborskog, Voćina, Dubrovnika, Gospića, Knina…. sigurno ne bi bilo da nije bilo balkanskog krvnika Slobodana Miloševića i njegovih srpskih, crnogorskih i inih zločinaca koji su se borili protiv Hrvatske i njezinog naroda, pa stoga prvo treba razlučiti „kruške od jabuka“.
Pupovac je u Vukovaru čak napomenuo da je on „predstavnik Srba, (a pravilnije bi bilo da je izjavio da je on predstavnik tek malog dijela Srba koji žive u Hrvatskoj, op.a.), odnosno naroda koji je u 20. stoljeću iza sebe ostavio mnoge žrtve“, a marginalizira i besramno prešućuje one koji su počeli agresiju, ili bolje rečeno nakon toliko godina želi bez oprosta, plaćanja ratne odštete i drugoga, „pomiriti“ jedne i druge.
Na taj način ispada da su jedni i drugi krivi za ono što nam se dogodilo prije 27 godina!
Sramno da sramnije ne može biti.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Vezane vijesti;