NOVO u Medicinskoj nakladi, Mi Hrvati, autor: prof. Matko Marušić
Na ovogodišnjem Interliberu predstavljena nova knjiga znanstvenika i književnika profesora Matka Marušića „Mi Hrvati“ u nakladi uglednog nakladnika Medicinske Naklade iz Zagreba…
„Mi Hrvati“ je knjiga koja kroz opis Hrvata, njihovih vrlina i mana, opisuje stoljetnu čežnju za samostalnom i slobodnom državom. Matko Marušić, znanstvenik i književnik, pripovijeda kroz iskustva svojega života i života svoje obitelji i poznanika, o životu hrvatskih domoljuba i vjernika od vremena socijalističke Jugoslavije pa do danas.
Knjiga je humoristična, ali i prožeta brojnim potresnim pripovijetkama o stradanjima, siromaštvu i isključenosti iz političkoga i društvenoga života. Dodirnute su sve glavne sastavnice života, od gradnje kuće i domoljublja, preko vjere i ljubavi do umjetnosti i športa. (Nogomet ima posebno poglavlje.) Često duhovito, a ponekad i romantično, iznose se bolne istine i novija hrvatska povijest predstavlja kroz oči običnoga hrvatskoga čovjeka.
Autor/i: Matko Marušić
Zvonimirova lađa
Predgovor
Hrvatska povijest se zna, ali nije poznata. Gdje je istinita, krije se, a gdje nije, promiče se. Taji se, ili zaboravlja, da je od bitke na Gvozdu do bitke za Knin obilježena čežnjom za slobodnom i samostalnom državom. Devet stoljeća neslobode odnijelo nam je ljude i zemlje, uskratilo kulturu i blagostanje, a donijelo zaostalost, poniženje i neslogu. Sve su vojske skršene, sve politike propale, a opstala je i pobijedila samo ta čežnja. Ona je više od domoljublja; uvijek narod voli svoju domovinu, ali samo su Hrvati svaki dan u devet stotina godina bili spremni za nju poginuti. Njihova su tijela izravnala polja i zavalila jame, ali duh nije klonuo, nego narastao. O tom duhu govori ova knjiga. U slobodi se mora govoriti istina.
Tuđin nije samo zatvarao, tukao i ubijao, nego nas i krivo učio i lagao nam. Uvjeravali su nas da nisu okupacija, nego bolji izbor, da nismo mi, nego oni, da imamo slobodu koju nismo imali i da živimo živote koji nismo živjeli. Iskrivljavali su i krivotvorili istinu da bi njihova neistina postala naša istina. Stvarna hrvatska povijest preživjela je tek u zapretanim kamenim zapisima i zabranjenim knjigama, u legendama i usmenoj predaji.
Prijevaru sam naslutio u ranoj mladosti, ali nisam odmah shvatio njezine razmjere. Na nekom zaboravljenom tavanu, koji smo čistili za dječačko skrovište, našao sam čitanku za koju nisam znao da je nisam smio naći. U njoj je bila pjesma Vladimira Nazora Zvonimirova lađa. U školi smo čitali Nazorova djela, ali Zvonimirovu lađu nismo. Začudio sam se koliko je bila drukčija od Nazorovih djela koja sam znao. Kazivala je isto što i moj otac koji nikad nije išao u školu! Veliki pjesnik, čija su se djela pomno proučavala u školi, i čovjek, koji ni jedan dan nije u njoj proveo, jednako su govorili da Hrvatska jest slomljena i prignuta, ali da nije propala. Da je još je tu:
Još je tu. – Na tvrdoj siki
Jošte leži nasukana.
Osamstoto minu ljeto,
Što je mlate sa svih strana,
Što je lome i drmaju
Burni vali i oluje.
Slomila se, prignula se:
Na pijesku je – al još tu je!
Shvatio sam misao, ali ne i veličinu hrvatske nesreće i razmjere laži u kojoj sam živio. Nazor mi je dao naslutiti da moj otac zna što govori, ali ni jednom niti drugom nisam odmah povjerovao. Vjerovao sam knjigama i školi. U to vrijeme nisam mogao ni pomisliti da bi učitelji lagali djeci koju podučavaju i vole. Ali Zvonimirovu lađu više nikad nisam smetnuo s uma. S njom sam sravnjivao sve iskustvo života koji sam nadalje živio i učenje svih škola koje sam pohađao.
Dugo, predugo mi je trebalo da sve razbistrim, povežem, sastavim i shvatim: samo mi je otac govorio istinu, a tu je istinu veliki Nazor sažeo u toj pjesmi. Koju su zato zatajili. Nazor se radovao što Zvonimirova lađa nije potonula, premda je nasukanu lome burni vali i oluje. Ni najdeblje knjige, ni najučenije raščlambe nisu našu muku i nepopustljivost izrekle tako jasno kao on u toj pjesmi. Meni je to najvažnija rečenica hrvatske povijesti i najljepši stih hrvatske književnosti.
Burni vali bacili su nas na hridi zaostalosti i nasukali na pijesku nesloge. Neznanje je srušilo krmu, a izdaja izjela utrobu. Učeni su prognani, bogati osiromašeni, a jaki zatrti. Preživjele su samo čežnja i spremnost bezimenih, poniženih i zanemarenih. Pamtio se sjaj nezapisane slave i svetost neobilježenih grobova. Lađa je bila nasukana, ali nije potonula, i svaka je generacija dala mornare koji su je htjeli odsukati. Vrebali smo jedan dan u tisuću godina, dan u kojemu će se Zvonimirova lađa propeti iz pijeska.
Nismo potonuli, naša lađa nije propala. Dočekali smo povijesni trenutak da je uspravimo i razvijemo joj jedra. Najsretnija generacija u tisuću hrvatskih godina slomila je čeljust od željeza, ugasila munje i smirila oluje. Nazor je ispjevao hrvatsku istinu o patnji i nadi, a mi pjevamo pjesme o pobjedi. Izašli smo iz sjene neslobode u sjaj nove povijesti.
No željezna čeljust nije nestala. Ne može više gristi pa šapće da je naša država razočaranje, naše domoljublje zaostalost, a vjera besmislena. I da je opet moramo slušati. Zato su stihovi Zvonimirove lađe dragocjeni i danas, i zauvijek. U teškim su nas vremenima hrabrili svjedočenjem da smo sačuvali vjeru i kad se ona svodila samo na nadu, a u dobrima poručuju da odanost i postojanost svaku nadu mogu pretvoriti u vjeru. Nitko nas ne može pobijediti ako naša srca to ne daju. Stoga sam se tim stihovima i ja vratio. Ova je knjiga moja Zvonimirova lađa.
Mi Hrvati nije sjajna lirika poput Nazorove, nego stotinu i petnaest pripovijedaka o petnaest sastavnica naših svagdanjih života. Netko može pomisliti da te pripovijesti nisu o svim Hrvatima, nego tek o autoru i njegovoj obitelji, rodbini i prijateljima. Ali nije tako. Povijesnu čežnju Hrvata za slobodom Nazor je opjevao slikom lađe koja jest nasukana, ali nije potonula, a moje pripovijetke njegovu prispodobu steru na sudbine ljudi s kojima sam dijelio odsječak hrvatske povijesti koji sam živio. Svi smo mi dijelili Nazorovu čežnju, tugu i nadu i svi smo sanjali slobodnu i samostalnu Hrvatsku. Taj san zajedničkom čini našu povijest, osobna iskustva i način života.
Da, trebat će još dugo brojiti i puno nabrojiti, možda i tisuću godina burnih vala i oluja. Ali danas Zvonimirova lađa slobodno jedri, vije se kockasti barjak. Više nije nasukana na žalu, nego propeta na debelom moru. I tu će i ostati. Dok smo mi živi. Dok je živ ijedan od nas, njezinih mornara, njezinih konopa i rebara, njezinih bokova i snasti. Jer, Hrvatska – to smo mi. Mi Hrvati.
Vjerujem da ćete u ovoj knjizi prepoznati i svoje živote, svoje prijatelje i neprijatelje, radosti i žalosti, uspjehe i pobjede, pogrješke i poraze, dvojbe, pouzdanje, snagu i smisao. Da ćete u tuzi prisjećanja prošlosti naći zrnca radosti življenja sadašnjosti. I da ćete biti sretni što ste to što jeste. Mi, koji se nikad ne ćemo predati.
Matko Marušić
Vladimir Nazor: Zvonimirova lađa
Još je tu. – Na tvrdoj siki
Jošte leži nasukana.
Osamstoto minu ljeto,
Što je mlate sa svih strana,
Što je lome i drmaju
Burni vali i oluje.
Slomila se, prignula se:
Na pijesku je – al još tu je!
Pokraj Drača i Sasena,
Blizu Krfa, pred Avlonom
Borila se ona slavno
I s galijom i s dromonom.
Na njojzi je sto tragova
Udaraca i uvreda,
Na njojzi je sto znakova
Veljih slavlja i pobjeda.
Konop zuji u vjetrini:
„Ko lanac sam gvozden bio,
Kad o meni, svet, slobodan,
Kockasti se barjak vio.“
Škriplje krma: „Gdje si sada,
Snažna ruko kormilara?
Čemu, more, uvijek na me
Tvoj se ljuti bijes obara?“
Sanja lijepim o zemljama,
Hole borce i galije;
A vjetar joj krmu ruši,
A talas je u bok bije.
A lađa se snažno trza:
„Zar da ovdje tužno gnjijem?
Dignite me: neka đipnem,
Nek zajedrim morem tijem!“
A utroba u mećavi
Noćnoj ječi: „Oh, ta slika,
Do kada će da me drži
U čeljusti od čelika?“
Osamstoto ljeto teče,
I sve vali lađu biju,
I sve sikću munje žive,
i jesenje kiše liju.
Snažno o nju udaraju
Vjetar, talas i oluje,
Slomila se, prignula se:
Na pijesku je – al’ još tu je.
Autor: Matko Marušić
ISBN: 978-953-176-883-2
Godina izdanja: 2018.
Opseg: 610 str.
Format: 17 x 24 cm
Format: tvrdi
Cijena: 147,00 kn
117,60 kn
više na: http://www.medicinskanaklada.hr/