| Pripravan za dolazak Gospodinov
Advent je osobito vrijeme! Zeleni adventski vijenac, svijeće, adventske pjesme i posebni liturgijski tekstovi pomažu nam u pripremi za Božić. “Advent” znači “dolazak”, i mi očekujemo dolazak Djeteta Isusa, čije rođenje slavimo na Božić. Svi mi znamo, da se nečemu osobitom radujemo! Dani i sati prolaze polako; mi bismo najradije, da naše želje i očekivanja budu odmah ispunjena. U ovom vremenu pred Božić može nam pomoći i adventski kalendar, da premostimo dane. U obiteljima možemo zajedno moliti i pjevati; ima adventskih priča koje možemo čitati, pjesama koje možemo zajedno pjevati, i još puno drugih stvari koje ne smiju nedostajati, npr. nešto raditi iz hobija ili nekome dnevno priuštiti malu radost… Vrlo je važno, da ne ostanemo samo na vanjštini, nego da nađemo put do bitnoga. Trgovine sa svojim šarolikim reklamama, vreva u ulicama kupovanja, hektika u tako mnogim pipremama – sve nas to ne smije potpuno zaposliti ili istrošiti. Mi trebamo vremena za nas same; vrijeme tišine, gdje ponovo možemo doći do daha i jedni druge susresti u dobrom zajedništvu. Bog želi doći u naša srca: to je smisao adventskog i božićnog vremena. Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze (Lk 3,4)! Tako i slično pozivali su proroci. Kako se mi ponašamo, kad očekujemo dolazak gosta u našu kuću? Brinemo se za to, da sve bude čisto i uredno, da bi se taj gost dobro osjećao. Kad on dolazi nalazimo vremena za njega i posvećujemo mu našu pažnju. Kod Isusa treba biti slično: on je tada došao na svijet pred dvije tisuće godina kao dijete u spilji, začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice. Sveti Josip bio je njegov očinski zaštitnik. I to Dijete Isus, htjelo bi doći u naše srce; ne samo za Božić, nego kroz cijelu godinu – svakoga dana i svakoga sata. U čitanju je govor o mladici, o izdanku, a ne odmah o jednom stablu. Tako, kao što jedna mladica raste polako, i mi trebamo strpljivosti. Isus je došao na svijet kao “mladica”, kao “izdanak”, i on želi rasti u svakome od nas. Bog je postao dijete, jer nas ljubi; želi nam biti bliz kao čovjek. To je radosna vijest koju slavimo za Božić i zbog čega se pripremamo sada u adventu. Da nam to dobro uspije, molimo se Bogu po zagovoru blažene Djevice Marije. Fra Jozo Župić ************** (Lk 21, 25-28.34-36) “I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu…”. Ovaj evanđeoski tekst spontano povezujemo uz svršetak svijeta. Međutim, mnogi ljudi doživljavaju svaki dan ‘male apokalipse’: preko noći njihova je sreća uništena, svaki dan stiži vijesti o katastrofama, ratovima i nevoljama u različitim dijelovima svijeta. U današnjem evanđelju Luka govori o dolasku Sina Čovječjega. Apokaliptičke slike iz evanđelja samo su kulisa, zastor, za radosno iščekivanje Sina Čovječjega: “Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približava vaše otkupljenje!” ‘Uspravite se i podignite glave!’ Kako? Nije to tako jedno-stavno! Kako se uspraviti i podignuti glavu, ako je netko godinama nezaposlen, ako se prijateljstvo, velika ljubav ili brak raspadaju… Nije se lako uspraviti i podignuti glavu, ponovno imati povjerenje u ljude, ako smo bili duboko povrijeđeni i razočarani. S druge strane, osjećamo da nas obeshrabrenost i malodušnost iznutra uništavaju. Treba nastaviti živjeti. Čak i nakon gubitka naših voljenih, moramo se opet moći uspraviti, podignuti glavu, iznova započeti, vratiti se svakidašnjici. To nije moguće bez pomoći i podrške naših bližnjih. Jesmo li doista jedni drugima podrška, oslonac u teškim životnim situacijama? To je pitanje koje bi nas trebalo pratiti tijekom došašća. ‘Uspravite se i podignite glave!’ Isus tako govori jer računa s Bogom. Ima pred očima Božja obećanja. Otvoren je budućnosti. Na vjeronauku smo učili da se židovi i kršćani razlikuju po tome što židovi još očekuju Mesiju, dok su kršćani prepoznali i povjerovali da je u Isusu došao očekivani Mesija. No, postavlja se pitanje: Jesmo li zbilja već ‹otkupljeni›? Je li čitav svijet spašen? Svakidašnje iskustvo potvrđuje da ne živimo u ‹otkupljenom svijetu›. Kako onda Isus može reći da se “približava naše otkupljenje”? Kao kršćani vjerujemo da je Isusovo otkupiteljsko djelovanje prisutno u našemu svijetu. Ali, dokle god traje ljudska povijest, traje i vrijeme grijeha, smrti, bolesti, podjela, u Crkvi i u svijetu. Zato i mi kršćani, poput nekoć pobožnih židova, očekujemo konačno otkupljenje. Kategorija otkupljenja označava globalno spasenje. Govoriti o otkupljenje, znači, drugim riječima, govoriti o oslobođenju, solidarnosti, ulasku u novi život, humanizaciji. Pojam ‘otku-pljenje’ uključuje i politički i ekološki vid spasenja. Ono je oslobođenje od svih oblika ekonomskog izrabljivanja, političkog ugnjetavanja, od bilo kojega oblika nasilja prema ljudima i prirodi… Stoga se Kristovo otkupljenje uvijek događa kada mi vjernici angažirano djelujemo za opće dobro i suosjećamo s ljudima u nevolji. Fra Anđelko Domazet .Podigni glavu! To je došašće! (2) Poseban Isusov savjet: on naviješta loša vremena, katastrofe velikih razmjera. I baš u tim lošim vremenima trebamo se uspraviti i podignuti naše glave. Dakle, uspravan hod i glavu gore! Kako to spojiti: upozorenje na katastrofu i uspravan hod? Današnje evanđelje na prvu nedjelju došašća upravo je “sašiveno po mjeri” za naše vrijeme. Isus naviješta prirodne katastrofe. Mi ih doživljavamo: zatopljenje zemlje, mnoge snažne oluje, tsunami. I sve je povezano sa strahovima za budućnost. Upravo u tim vremenima trebamo se uspraviti i glave podignuti. Ne da bi sami sebe hrabrili. Ne kao oni koji krize prikazuju bezazleno i živahno dalje umuju. Razlog za ovakav uspravan stav u vremenu koje pritišće je drugi: upravo u vremenima krize Bog osobito pokazuje svoju blizinu. Krist je u nevolji naših dana tako blizu kao što dugo nije bio. Stoga ne trebamo ići okolo očajni i neutješena lica. Isus spominje razlog nade: “Vaše otkupljenje je blizu!” Ostati uspravan i pun nade u teškim vremenima, to ne ide samo od sebe. Isus spominje dva uvjeta, da bi uspio jedan takav stav: Ne dajte se uzdrmati i potresti od briga svakidašnjice! I: ne bježite u pijanstvo, u omamljujuće zabave! Obje opasnosti su danas osobito velike. Svakidašnje brige mogu nekoga gotovo požderati: problemi odnosa, slučajevi dugovanja, radni stres, nesigurnost posla, itd. Tada prijete bijeg u alkohol, strast interneta, rasipanje dragocjenog vremena pred televizorom, kratko: samoomamljivanje, da izbjegnemo svakidašnjem teretu. Stoga Isus daje još jedan pozitivan savjet: “Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.” Moljenje je najbolji put do slobode. Vrijeme koje sebi uzimamo za moljenje, nikada nije izgubljeno. U molitvi stvari bivaju jasnije, strah slabi. Molitva daje mir srcu. Jasnije ćemo vidjeti i imat ćemo više povjerenja. Prva svijeća na adventskom vijencu najavljuje nam: Božje svjetlo zasja kao putokaz kroz došašće i poziva nas da pažljivo slušamo Božju riječ i slijedimo ga u djelima ljubavi. Tako kao što je Djevica Marija sva bila spremna za radosnu vijest, tako se i mi želimo otvoriti i kazati Božjoj ljubavi: “Neka mi bude po tvojoj riječi”. Nije li svaki dan, svaki čas, svaki trenutak jedan poziv za susret s Bogom? Ne želi li Gospodin Bog sasvim osobno doći k nama – u svakoj minuti našega života? Danas je prva nedjelja došašća. Došašće znači: Božić se bliži. Zaboravimo uobičajeni stres. Božić znači: otkupljenje je blizu! Dakle: Podigni glavu! Fra Jozo Župić |
Prva nedjelja došašća…Advent je osobito vrijeme!
