Na proljeće je bilo jako važno da se kupe novi borbeni zrakoplovi za Hrvatsku vojsku. Što prije. Već se kasni, glasila je poruka. MiG-ovi jedva da lete, a do kada će – ne zna se. Na proljeće je bilo jako važno da se izabere najpovoljnija ponuda. Novca ima malo, a treba kupiti kvalitetna krila za patrolu nad granicama i obranu domovine, podsjetimo – što hitnije. Naoružanje je važno! Važno je toliko da se za nešto više od pola milijarde kuna godišnje na rok otplate od 10 godina Hrvatska odlučila kupiti vrhunski očuvanu staru kramu koja je praktično svoje odletjela, famozne F- 16 Barack avione od Izraela, donosi direktno.hr.
Jesen je izgleda pametnija od proljeća, baš kao što je jutro pametnije od večeri pa su nam hladni dani u kojima propupalo lišće ne zastire pogled kroz bjelogorične krošnje donijela otkriće – Izrael nema odobrenje za prodaju avionskog poluotpada Hrvatskoj. Jesen zna biti i gluplja od proljeća.
Ono što je na proljeće bilo hitno, sada više nije hitno. Premijer Plenković je rekao da će izraelske avione čekati koliko god dugo treba. Dobro da smo se za njihovu kupnju odlučili zato što nam hitno trebaju. MiG-ovi na proljeće nisu obećavali da će moći još dugo letjeti, ali do Božića će nas uvjeriti da ti MiG-ovi mogu potegnuti još najmanje desetljeće ili onoliko koliko je potrebno da Država Izrael izlobira od SAD-a dozvolu da nam proda te nesretne stare letjelice.
Hrvatska je, da sažmemo, odlučila kupiti nešto što prodavatelj još uvijek nema dozvolu prodati. Dogovorena je i cijena. I sve je navodno napravljeno kako treba. Hrvatska je odabrala što želi kupiti. Država Izrael mora isposlovati dozvolu da Hrvatskoj to može i prodati.
Fali jedan paragraf. Onaj o novcu. Naime, kako stvari stoje, praktični Amerikanci bi rado zaradili na preprodaji njihovih aviona. Letjelicama kojima treba produljiti vijek letenja što mora napraviti američki proizvođač, a nakon toga zaradili bi i na životu tih aviona, njihovom servisu, naoružanju i tako to. Sitnica.
Fali jedan paragraf koji se sastoji od pitanja – koliko koštaju stari F-16 Barak avioni? Je li se država Izrael obvezala snositi sve troškove ishođenja dozvole od SAD-a (točnije privatne kompanije Lockheed Martin) kako bi Hrvatskoj mogla prodati stara krila? Ili o tome nisu razgovarali?
Niz je indicija da se odluka o kupnji aviona od Izraela donosila u uskom krugu ljudi koji su istovremeno povezani s pozicijama koje bi pak mogle imati direktne koristi od kupnje baš tih aviona.
To međutim u Hrvatskoj nije tema jer je više nedavnih slučajeva, a posebice Agrokor, pokazalo kako sukob interesa u Hrvatskoj ne postoji te da je prožimanje privatnih veza s poslovima od javnog interesa poželjno i prihvatljivo. Stoga, koliko god mnogima na njega mirisalo, dok se ne dokaže, mogući kriminal treba izbaciti iz igre u slučaju nabavke aviona.
A kad to učinimo ostaje nešto još gore. Ima li nešto gore od kriminala? Ima. Nesposobnost. Kriminal, naime, kad tad možete početi progoniti i iskorjenjivati. Uvijek ima nade. Kad je nesposobnost u pitanju – onda nema pomoći. Zar je publika zaista toliko naivna da još uvijek vjeruje da se avioni od Izraela nabavljaju zato da bi postojala krila za oblijetanje hrvatske granice?
Da je to cilj, valjda bi se domaća administracija potrudila odabrati avione koje može kupiti. Ako je cilj patrolirati vlastitim snagama po vlastitoj zračnoj granici, onda je glupo od strane resornog ministarstva reći ‘nismo mi krivi, Izrael mora osigurati prodaju’. Dođe čovjeku da ministra obrane pita – a jel’ to Izrael mora osigurati patroliranje po hrvatskoj granici ili Hrvatska?
Ako u priči o nabavci borbenih zrakoplova nema kriminala, definitivno ima nesposobnosti. A ona je još manje oprostiva jer je najčešće nekažnjiva i kad je jasno vidite.